I am BACK!
Tehničke komplikacije, međuljudske peripetije, gosti i putovanja su prošli i svu svoju pozornost u adrenalninsko-predbungeejump-plači-i-očajavaj- raspoloženju usmjerujem na blog. Kako sam već prije pisala, javila sam se Kovačevoj asistentici, teti Ankici, objavila joj da sam napokon dobila zeleno svjetlo za operaciju (neke testove sam morala ponavljati), ostavila broj mobitela i sad čekam da me nazovu. Zazirem od tog poziva i radujem mu se istodobno. Od listopada 2004., kad su me stavili na listu čekanja operacija mi se mota po glavi, čitam o njoj na netu, razgovaram s kim stignem o njoj (s masažerima, fizioterapeutima, kiropraktičarima, liječnicima, studentima medicine, a kad njih nema sve svoje bojazni i nesigurnosti u vezi s operacijom dijelim sa svojim prijateljima). Zar je sad došlo vrijeme? Zar je sad to TO? Pa nisam još dovoljno pripremljena, kako ću ja…aaaa????
Pitanja:
1. Koliko ste čekale od javljanja Kovačevoj asistentici Ankici do dogovora za operaciju i/ili operacije? Kako je to kod vas išlo?
2. Koliko sam razumjela za vrijeme operacije se šarafi stavljaju između kralješnjaka? Jesam li to dobro razumjela? Koliko je vaših kralješnjaka spojeno i smeta li vam to?
3. Zna li netko kako se uploadaju PDF fajlovi na stranicu?
4. (Bojim se….a što mogu?)
|