|
Kad sam prvi put provela noć sa svojim dečkom, znala sam da će primijetiti moju skoliozu. Istinabog, za to mu je trebala tek trijeznost sljedećeg jutra. Nisam se bojala. Bilo mi je svejedno hoće li me ismijati, pa izvrijeđati i otići ili bez riječi pobjeći ili sve navedeno u nekom drugom redoslijedu. Bilo mi je svejedno. Zapravo jedva sam čekala priliku da mu kažem, da vidim njegovu reakciju (i da još više zamrzim muški rod, kapitalizam, nasilnu ljepotu). Dogodilo se sasvim slučajno kad smo se legli na bok, jedno pokraj drugoga, on iza mene. Počeo se namještati i u jednom trenutku sasvim spontano zagunđao: „Ma što je ov…..“….i objasnila sam mu: hladno, objektivno, medicinski. U tom trenutku sam u njegovim očima vidjela da se zaljubio. Zajedno smo tri i pol godine.
|