srebrna

31.07.2014.

 photo 827bbe92-126a-441f-b9d5-a29396f6e14a.jpg

godina naručene pjesme
da nijemi progovore
da otvore se vrata srca
neobično najavljeno putovanje
život naopačke
slike i sjećanja
srebrna soba
klapa pod prozorom
najdraža mi rekla je
i što onda misliti noću
ponistre i zvijezde
čiope ljeto
drhtaji duše
godina naručene pjesme





u životu može proći




u životu može proći
prazni stol

 photo 20140724_105722.jpg

nije važno
sjećanja vrijede
kulture malo nedostaje
nije to agramerski šlif

 photo 20140724_105756.jpg

a sladoled je pravi
koljena ću pokazati drugi puta
kad ne bude stresa

za srebro je kriv mjesec

30.07.2014.



koji je ono dan bio
negdje sparno podne prošlo
sati spori otužni
iskoči naslov jedan
smiješak molim nasmija me baš
za srebro kriv je mjesec
počne čudna odiseja
bure i oluje osmijeh traje i dalje
pitam se da l* se pitaš da l* se sjećaš

 photo c0a6fa4f-691e-4963-b904-6378d0c3fb87.jpg

visoko gore negdje
igrač je jedan zaigrao igru s nama
uporno smo gradili da bismo razgradili
riječima se igre prihvatili
sebe krivili optužili
on samo gleda gleda
da li naprijed ili nazad
da li ljubav ili bijeg
odvagnuti je trebalo u trenu
da li smo imali izbora
ne znam
putovanja su potvrdila
kraj ne događa se tako lako
trebaš posložiti uredno razloge za i protiv
ishitreno uvijek možeš znaš
polako vrati stvari na mjesto
odagnaj kišu dozovi Sunce

u Zagrebu kiši sada
Tin bi rekao zagrebačka kiša
Volim je bez gromova

 photo 20140728_120834.jpg

volim je umilnu tihu
razmišljaš li o tomu
ponekad brojim sate
povratak njihov slutim
vratimo vrijeme na početak
mobitel u ruke SMS do SMSa
kako se to ranije nisi sjetila
za srebro je kriv Mjesec

previše riječi

29.07.2014.



 photo 69b98b8b-3670-4abd-80d5-ebb0bd48d75e.jpg



ljubav nosi samo nemire
plavetnilo očekivanu zoru probudi
vrata zatvorena bilo kojem snu
izgleda tako jednostavno
igru vode nevidljivi igrači
previše riječi
dozivam te u tišini




Najljepše:
more Jadransko
jezero Khiemsee
rijeka Drava
grad Paris
kula Torre de Belem
dvorac Trakošćan
park Maksimir
groblje Mirogoj
raj na zemlji - Logarska dolina
zalasci sunca u Milni
najdraže jelo smuđ ala Orly
poslastica Sladoled
cvijet roza ruža
drvo platana
životinja Collie (Lesi)
nakit lančić zlatni
žena jedna jedina

poslije kiše

28.07.2014.




 photo f7bfe3c6-a6fd-4793-b292-24e7f35c253c.jpg


poslije kiše ulice čekanja stoje


 photo 742324cd-79e7-402d-9135-11eed6ed4160.jpg


u vis se dižu zgrade za dvoje




opet je ona danas padala
kvarila šetnje negdje i ne
plavo je bilo čekanje
al bilo je plavo
i noći se broje

________________________________________ by Boris3hr



ostao sam i ja dužan zadanu pjesmu

Zazidati srce može li itko
Ljubav igru vječnu
Plavetnilo i novi dan
Zatvoriti vrata nestati u Hadu
Igrom oblutaka zaboraviti nadu
Riječi postoje li takve
Jednostavno nije lako
Dozivati te treba
Ne igrati na nemoguće
Živjeti dosanjani san

igra nova


noćas zamislih zadatak

Napiši pjesmu u kojoj ćeš upotrijebiti
sedam riječi
može i priča, ništa dugačko
birao sam pjesmotvorce
svaki na svom postu
a dalje odredite vi nove riječi

a zadatak dobivaju



Valcer
Durica
sarahB
Cyrano
Annaboni
Demetra1
t.f.








slagali smo neke riječi
po ladicama skrivali
sami sa sobom radi sebe samih
rječotvorja čudna tvorili
i tako riječi u ljubavi sagorili
plamen baš nismo gasili
pustili smo gledali sagorijevaju
u polju modrine oblake crne šetali
zbogom i kraj izjavljivali
omiljene uzaludne riječi dozivali
pepelom se igrali prosipali
nismo znali da će one skrite
jednostavno iz početka na kraju krajeva
ljubav na prijestolje staviti
u srebru i plavetnilu u javi i snu
svanuću misao oteti
u tom besmislu našli smo sve i ništa
Ljubav je zaista pokucala na vrata
prikrala se tiho…


 photo 33d000bb-ecaf-44ab-936b-c6e6b291ac03.jpg
_______________________________by Boris3hr




kad se već igramo
sedam (7)motivacijskih riječi
za uzvrat nekoliko stihova ili nekoliko rečenica u kojima ćete upotrijebiti te riječi
u obliku koji vama odgovara


RIJEČI
DOZIVATI
IGRATI
JEDNOSTAVNO
PLAVETNILO
VRATA
LJUBAV




školjke treba pojasniti

27.07.2014.

 photo 20140724_115546.jpg

Pisala bi pismo.
Pogledala bi sebe onako kako misliš da vidiš.
Epistola i ništa više.
Volim te ostavila bi pokraj sjećanja.
Ti obično ladice zatvaraš pažljivo
Ni slučajno da se otvore
Opasnost za srce je prevelika
Mogla bi i ljubav da iskoči
Dramatičnost trenutka
Poginula zbog riječi banalnih
Iskrenih kažeš djetinjasto
U iskrenoj ljubavi takvih riječi nema
Nisu potrebne
Platforma ljubavi nikad nije programski određena
Tvoje ljubavi imaju predtekst potrebu
Tvoje ljubavi imaju predviđen kraj
Uvrijeđena odlaziš
Ne ne pitaš zapravo zašto
Tvoje ladice su zaključane uredno složene
U njima poznati kraj prije početka
Asimov veliš tako roman piše
Dakle sve znaš i sve ima svoj slijed
Paziš da kvotu pjesama ne premašiš
Paziš da osmijeh ne narušiš
I obranu imaš spremnu
Volela sam ga volela sam ga volela sam ga
Kad treći puta ponoviš okreni to
Volim ga kaži pusti snove
Ljubav se živi, a sanja se dok ne započne



šalabahter

26.07.2014.

SMS za vrijeme pisanja testa u srednjoj školi bivša učenica rujan 2007.

--- Julia. Zvonilo je! Mrtvi smo!
--- Julia Crni lug, begovo razdolje…?
---Julia. Profesore…Koje je pravilo za pisanje velikog slova u imenima gradova i mjesta kad su u imenu 2 riječi? HITNO!

i profa je reagirao hitno

znate li vi odgovore
Julija je znala - tražila je potvrdu

oprosti mi

25.07.2014.



ponekad nam tako malo treba
da dohvatimo zvijezde s neba
i snovi proriču nam vrijeme isto
sve je tako lijepo uredno i čisto

čemu onda gaziti uvijek riječi ove
gorčinu pravu uredismo si slovima
ponos nam preči od ljubavi i snova
gdje i kako sada ne ostaje mi nada

ma ne plačem ja to nema suza
tako mislim a tuga me svlada
možda ipak cvijet koju riječ ti kaže
moje srce tvome nikada ne laže


Zašto sam kriv
Vidjelii ste jedan post o jastucima s kojima netko spava.
Pa ima jedan poseban jastuk sa srcem za sjećanje
noću. Naravno da sam ljubomoran postao pa se pograbih
u mailovima oko toga. Ubrzo su se četiri jastuka pretvorila
u tri i uskoro nestali s bloga, a pojavio se tekst o Ohridu.
U jeku svađe normalno je da iskoristiš priliku i rekoh
profesorski: pišeš kao osmoškolka i Ona se smrtno
uvrijedila. Nestala iz mog mail sandučića i ni mukajet.
Bio sam, naravno, i prost, a što se može kad su riječi
moje oružje i u riječ na riječ uvijek sam jači. Nažalost.
Pošto odgovaram oštro , Dama je ustvrdila da nisam
gospodin. Naše omiljeno prepucavanje tipa, nisi dama ,
nisi gospodin je proradilo
Vrhunac je naše sukobljavanje doživjelo 420 kilometara
istočnije na sam rođendan kad sam zaobišao sve zabrane
čestitao i nestao I proveo dan bez slavlja .
O ljubavi ne moram pisati,
Ispričavam se za sve učinjeno u ovim napetim danima
kad se očekivala prinova i ja sam sudjelovao u nespavanju
i brizi. I, naravno, da moj temperament ne može otrpjeti ni
jedan prigovor. I zato ispaštam.
Ispričavam se još jednom..
Molim za oprost

Blog ha ha ha

24.07.2014.

1. Kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta
susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Pa ovako, počeo san 2006. Na nagovor mojih učenika
pisati blog i odmah sam postao blogerska nada,
admin mi je posvetio solidan tekst


2. Kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam
najzanimljivije?

Pratm ih sve, pogledam, i komentiram prijateljima, ako je
koji zanimljivi politički tekst, komentiram.


3. Da li biste prihvatili ulogu urednika bloga i što biste
tada prvo napravili?

Da se prihvatim uloge urednika, pa napravio bih reda
ukinuo bih razloge trvenja od hladne do friške liste.
Sve ostalo može ostati.


4. Kako birate teme kojima se bavite i što vas sve
može inspirirati?

Teme ne biram ja nego trenutno moje raspoloženje ih diktira

5. Kada biste kuhali "večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

Za predjelo nešto od sira, neki sirni namaz i pršuta, naravno,
bez filozofiranja. Glavno jelo bračke kobasice na metre (žar),
odresci na metre ala, Ribič) salatu od šampinjona.
Sve bismo zasladili Malakof tortom , londonerima
medenjacima(prije paprenjacima) iz Borisove kuhinje.


6. Jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene,
zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

Lijepo je hvaliti se, ali ne bih ni prijatno ni neprijatno sve spada
u privatnost


7. Znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Znaju svi a znaju i moji bivši učenici, koji s interesom prate
i komentiraju meni kad me vide.


8. Da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste
odabrali i zašto?

Ne, ja sam ja


9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

Nisam bolesnik mada me neki pokušavaju u to uvjeriti,
neću se oženiti blogom kao neki...


10. Ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

Ima i treba biti, treba uzeti knjigu u ruke i čitati

VALCER ima rođendan

23.07.2014.


 photo f616e815-06e6-4907-9a21-6846c10a658d.jpg

Prolaze ljeta hitra

 photo 32a79576-a594-4cfe-90cd-63218bdeb02e.jpg

Punoljetnost evo bliže

 photo 0427adfa-b10a-4e19-923d-9022d60ba749.jpg

Dođi,!
Poljubac ti danas stiže


 photo a558bfbf-539b-4a13-95ec-b427487ddcf6.jpg

Poživjela nam

 photo 5a0aae0b-834d-46be-85ef-8be07b29d63d.jpg

Dijeli vječnu ljubav
Radost posvud neka vlada


an photo 8d1cf46b-a83a-4f15-bcef-80056b200d8b.jpg

Mnoga ljeta budi nasmijana
Mlada


večeri

22.07.2014.


večeri na Štrossu znaju biti prave
oni su pravi zabavljači






_______________________________________by Sjedokosi

nedostaju nam

21.07.2014.



U godinama kad nas stižu i jeseni i zime
Zaboravljamo proljeću smo darovali rime
U košmaru života i plesni koraci blijede
Sve sjene ovoga svijeta više ne vrijede
Ne hvatamo se mi za sjenku
Nedostaju nam niti da pričamo o njima
Rastezljivost potvrdit će nam zima
Život nije grabež bijeg od svega
Ono što nas vreba onaj gore vidi
Pusti srcu, pusti duši, ne daj da nas guši



za Damu

18.07.2014.



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ima li dama vremena za razgovor?
podigoh vašu maramicu što ispala vam iz torbice vaše

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

možda i ubilježite mene za ples s vama
il* da pogledamo s terase more na Kvarneru

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

tamo nad Učkom oblaka ima
nad Krkom sunce se smiješi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

pružite mi ruku
krenimo u salon i otplešimo kadrilu

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

o kako klavir čudno zvuči
poznata mi melodija
moram vas povući
zaplešimo sada između fotelja starih
dame su u njima
čavrljaju gospoda
iskreno radije bih valcer
zapišite me opet

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

ružmarin u vrtu s Petrarcina je groba
život je dakle samo pjesma
za nas je samo proba
a voljet ću vas ja do groba

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

pogledajmo opet more
nije li divno da smo zajedno tako
evo i valcer svira zaplešimo ovako
nitko nam ne smeta
prošećimo do mora
već su kasne ure
tišina u vrtu
stepenicama kucka peta
tiho spustimo se sada
mir i tišina neka vlada
pružite mi molim nježnu ruku
da divim se vašeg srca zvuku..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

s jedne ekskurzije u Rijeku - Vila Ružić - Valcer jesi li kad bila u njoj?

baka i unuk

17.07.2014.



pogledam na sat
nema te
negdje si u gradu
naravno
sladoled i unuk
bakino miljenče
osmijeh danonoćni
razgovor dragih osoba
osobnost dvogodišnjaka
prevladava u pričama
više on manje baka
školjke i more omiljeno
zašto je zvijezda morska crvena
znaš li
držiš ga za ruku
odgovaraš ljeto ti u očima
osmijeh koji znam
radost kasnog podneva
slušate šum mora
pričate
zna tvoje istine
gradiš ga čovjekom
gledam na sat
nema te
vidim dolazite
bit će priče sada












 photo 28984b82-13d5-4140-8d8b-05fc1bf00927.jpg

Pet puta ono što niste znali o meni

16.07.2014.


Stara igra davnih dana
nudim vam da se upoznamo
da ne bude "Ono sve što znaš o meni"...

GLAZBA - Kantautori i kompozitori
MUSIKAL
GLAZBENI FILM

1. počnimo od franuske šansone i ostalih: Adamo, Aznavour, Brel, Montand, Arsen, Črnko, Hegedušić, Ibrica
2. klasika Vivaldi, Bach, Bethoven, Mozart, Brahms, Verdi, Pucini i ima toga…
3. Abba, Pink Floyd, Mody Blues, The Turtels, The Kinks, The Beatles, Mary Hopkins, Janis Joplin, Metalica, the Mamas and Papas, Donovan, eks Yu glazba, Leb i sol, Sting , Led Zepelin, Franz Ferdinand,
4. Etnoglazba svih naroda, Latino glazba, Astor Piazola (Tango).
5. Balašević, Balašević, Balašević, Balašević, Balašević…..
Obzirom da imam puno ploća, kaseta, CD-a, DVD-a to se broji na tisuće. Ovdje sam nabrojio ono meni drago.
Evo sad pet najdražih musikala:
1. Guslač na krovu
2. Jalta Jalta
3. Priča sa zapadne strane
4. Kosa
5. Isus Krist superstar

Pet najdražih glazbenih filmova
1. Moje pjesme moji snovi
2. My Fair Lady
3. Filmovi Beatlesa
4. Guslač na krovu
5. Šerburski kišobrani


Posebno izdvajam Kabare Magare i Tom&Twisters tu pjeva i svira moj sin




Zadovoljni?

Guknite sada

Valcer
Cyrano ili Andrija
Brigita3
MecaBG
Durica vozi kolica

Odgovorite i pošaljite dalje odredite novu petorku
da vidimo koliko nas zanima glazba
uživajmo

malo odmora






ljubav

15.07.2014.


ma kad već pitaš
suza uvijek ima
zvijezda s neba
osmijeh ispod duge
vagoni tuge
putovanja daleka

niz gluposti redom redali
maglom se igrali
cvijeće darivali
i opet
kad već pitaš
ona traje
velika je

znam ljubav to je
ima ih koji broje
negdje duboko kopka
glavom o zid kreni
ljubiš li me
uvjeri se
suza uvijek ima
zvijezda s neba
osmijeh ispod duge


 photo a20d0ac2-d9c5-4721-87cc-4b381309822d.jpg

kad već pitaš
ona traje
velika je

žuta rijeka

14.07.2014.




žuta rijeka
Kina
asocijacija ponekad
žuta podmornica
mladosti moja
žuto žito
mali princ
lisica
Podravina
podravski motivi
komarci
pivnica
ne svaka
određena
Kraluš i Koprivnica
crkva svetog Nikole
žuta rijeka

drvored u Glembayevima
žuta kuća
zelena mjesečina
nesanica
razlila se noćas
rijekama
žuti pijesak
snoviđenja

O osmijehu


Umrijeti. Krenuti na na posljednje putovanje. Zadnje sam proživljavao
pet godina. Od ljeta 2007. do jeseni 2012. Slušao sam zadnje dvije
godine o strahu od umiranja. Izokretao sam sve u šalu i vjerojatno zato
nisam time opterećen. Ali, jedan osmijeh pokrenuo me da napišem ovo.

Kad sam imao 6 godina s bakom sam često išao na igranje u šumicu –
Park Ribnjak. Bilo je tu njihaljki, pješčanika, i klupa na kojim bi sjedila
bakica i budno pratila moju igru. Bila je srčani bolesnik i postojala je
mogućnost zatajenja srca. Jednoga jutra krenusmo iz Gregorjančeve
put Ribnjaka.

 photo bakica3.jpg

Običaj je bio da se popnem na zidić i njime hodam, a bakica me drži za
ruku i tako dođosmo do ulaza. Preko puta je bio zdravljak i u njega smo
obično išli na čašu kavice bijele i toplo pecivo. To je bio ceremonijal.
Sjeli smo za stol. Bakica je pazila da ne prosipam naokolo i pričala
nešto smiješno. Ne mogu se sjetiti što. U jednom trenu nasmijala se i
ostala sa smješkom na usnama. Ja sam nešto pričao i gledao baku sa
blagim osmijehom. A ona nije odgovarala. Ona je otišla. Što je bilo dalje
ne znam. Nisu me vodili na sprovod. Ja sam bio kod nekih teta i čekao
mamu i ostale da se vrate. Nisam znao što je. Idućih dana smo otišli
u Veliku Horvatsku. Tek sam kasnije saznao da je nema više.

To, što je ona otišla spavati s anđelima, slušao sam u maminim pričama.

Kasnije sam se suretao u životu s umiranjem u porodici i osmijeha nisam
vidio više. Bio sam u zadnjim trenucima kod ujaka, djeda i supruge.. to je
već posebna, ne lijepa prića. Gledao sam gotovo zadnje njene trenutke
na aparatima. Poslali su me kući i u 22 sata saznah da je otišla u 2O,05.
Znao sam što se događa i bio sam spreman. Ipak, teško sam to podnio.
Trebalo mi je deset mjeseci da se trgnem iz letargije. Kad sam primio
jedno pismo upalila se baterijska svijeća na prozoru, koja nije gorjela
preko dva mjeseca. Treperila je cijelu noć i drugi dan do prvog SMS-a.
Ne znam, ali mislim, da je to bila neka poruka. Sreću mi je donijelo to
pismo, a koliko će trajati... ne ovisi samo o meni.

gagatiha photo de0f585c-4bdb-4e51-8882-4b98292369d4.jpg

Možda me to pomalo i pritišće pa sam često u trenucima opterećenosti
u sukobima s dragim ljudima. Brige su ostavile trag u životu.
Život je pun iznenađenja i nadam se da će to putovanje kad naiđe
biti lijepo i sa osmijehom.

priča u nama

13.07.2014.


Photobucket

u svima nama priča se krije
ne znaš tko plače
tko se smije
sreća je ono poslije
ili možda prije
u filmu svom čovjek svijetom korača

malenoj

12.07.2014.

Nek oči ti iskre kao bakin san
Etidu najljepšu imaj svaki dan
Visoko gore plavo neka bude
Ergelu konja bijelih nek ti nude
Nije li lijepo živjeti dalje tako
I uz baku onda sve je lako





U stvari, to je pjesma tebi, brižna, bako!
Zato pljesnimo svi dlan o dlan!!!!

loš san

11.07.2014.

Probudih se to jutro, da li je bilo jutro? Da li sam se probudio? Sanjam li?
Kakva su to zujanja oko mene.. Ekran s nekim brojkama. Sjenke neke.
Gdje sam. Jesam li budan? Ma napisat ću... ne mičem se. O, ljudi što
se događa?. Vidim li ja to anđele? Brojke neumitno vrte svoj ples. Tko
sam ja? Jesam li? Sjetio sam se. Plavi tramvaj. Ja na pruzi. Kako.
Zašto? Sirena i svjetla u noći. Povezati treba zbivanja. Kojim redom.
Otišla si iz moga života? Tko se to šali. Tko piše komentare preko
brojki. Zraka mi treba. Da svirali smo večeras. Danas? Čekaj. Kad je
to bilo? Padala je kiša. Nogomet u susjedstvu. Probiti se treba zapravo.
Kakvo je to kuckanje. Umirem li ja to? Vidim anđele? Dobro neću
danas. Je li me ljubila noćas? Zna li itko.
Ništa. Mrak. Mrak...

tren photo 831cb832-dc59-4890-8003-4b1deb90a364.jpg

Koja je to bajka bila

10.07.2014.





Koja je to bajka bila do danas da se skrila.
Kao da je ribica dobila krila.
Kao da želje nisu.
I nisu.
Vrijeme je tugu donijelo.
More plavo izgubilo se u ljudskoj boli.
Sanjao sam ribicu i snove zaboravio.

U srcu sam je skrio, negdje tamo čekala je.
More i tako nisam vidio.
Depresivna okruženja zavladala.
Ljubav se sakrila.
Negdje.
Ni sam ne znam gdje.
Čekala poput žabe zelene, a ipak.
Jesam li ja ribicu sanjao.
Mislim da sam je... ma što ja to pričam.
Kao da sam sirenu vidio u moru plavom.
Otkrih nedavno da i toga ima.
Plavo more.
Morska kraljica i brodovi u luci.


osib photo dce8144a-97e5-4924-a0e3-694e219e7b3b.jpg
______________________________photo by Valcer

Kraljica modrinu zelenim osmijehom zamijenila.
Luna srebrom more posrebrila.
Morski svijet pozdrave nudio.
Crven plašt i žezlo, sjaj u očima.
Da l je krunu nosila.
Pitam se.
Ipak, bajka i mornar bez mora.
A ribica kraljica postala.
Jutrom kad se budi na jastuku od perja, najljepša je.
Piše li život bajke.
Ponekad zaboravi.
Dogodi se da progovorim.
Ne pričam ja o ljubavi.
Ona riječi ne treba.
Baš i da snovi krenu i stvarni postanu.

Koja je to bajka bila do danas da se skrila


sreča

09.07.2014.


 photo 7b650836-1583-4536-9b69-139f2510eb0e.jpg

kasna maša
nedela popoldan
kula navek je tu
dole kod Širokog
zemeš sveču
v katedrale je vužgeš
onak za sreču


kasna misa
nedjelja poslije podne
kula je oduvijek ovdje
dolje kod Širokog
uzmeš svijeću
u katedrali zapališ
onako za sreću


A na Omišjanskoj čakavici bi to bilo ovako:

kesna maša
nedija zapodne
kaštel je od vavik ovdi
doli kod Širokog
zemeš sviću
va crikvi zapališ
onako za sriću
_________________preveo Plastik - hvala!!!

želja

08.07.2014.



 photo a7cbbbcf-0e17-4bb9-9e2a-79a3a8bf4802.jpg




Ponekad kad dođu rode
Iznenade nas jutrom
Danju noću u pohode
Kada dogodi se čudo
U porodici slavlje ludo

I mama ------- i tata -----
Ne znaju od sreće gdje bi
Nazdravimo roditeljima sada
Nek poživi mala stotin* ljeta
I nek je samo lijepo čeka

------ i bake tetošit će seku
Pokazati joj životnu rijeku
Što više igre i šale
Za ruke slatke male

A zdravlje prije svega :)

mogu

07.07.2014.

morska photo 183102e9-7bed-48a4-b88a-5117f08fea58.jpg



mogu ako mi se prepustiš
ako mi povjeruješ
ako me voliš
kako bi izgubila sebe uz mene ( samo uz mene)
povjerenje u sebe ne možeš zaturiti
s nekim zajedno i ljubiš ga
rastanci i odvojenost su problem naš
nesigurni smo u sebe
tražiš kraj mene još nešto
da uvjeriš se da možeš
i to nije dobro
stvara nemir u tebi
za mene si lijepa ne zbog ljubavi
već zbog srodnosti naših duša
poznajemo se mi od prije milena
ljubili smo se mi već negdje
u ljubavi nema ne vrijedi živjeti
pa živimo
prepiremo se za nešto
znamo da smo potrebni jedno drugom
zagrlit ću te prije svega, milena moja
povjerenje i zajedništvo dat će nam snagu

Vrabac

04.07.2014.

Zvao me sin. Možeš li sutra do Ljubljane. Umirovljenik pa da ne može.
Nema problema, kada? Sutra u 7 i 30.

Kao prvo, natankat će mi auto. I krećemo po osunčanome danu.
Da izađeš iz Hrvatske moraš dati 6 kuna, ja dajem 5, a čovjek se
smije: “ To je bilo pred dvije godine”.
Obično do Brežica idemo sporednom cestom jer nemamo vinjetu.
Vinjeta stoji 15 eura za 7 dana i ne isplati se plaćati za kratka
putovanja. Prolazimo Brežice, pa Krško i đarimo put Ljubljane.
Lijevo i desno pravi motivi koje bi Valcer-ica odmah potrošila,
moram je odvesti idući put.
U Ljubljani, kao obično, gužva i nered u prometu veći nego
Zagrebu.
Vjeran mora na sastanak, a ja u šetnju po Ljubljani. U potragu
za internet kafeom. Nađoh jedan sa neuključenim kompovima
i propalo komentriranje iz Dežele.
Po Ljubljanici prolaze brodice s turistima. Podsjetila me na Pariz
davnih dana. Sjeta me uhvatila. Sjedam u park i grickam pecivo.
Najednom oko mene jato vrabaca, a ja nemam fotić.Jedan mi je
došao na dohvat ruke i fiksira me. Kao nekad Tiha koja je lomila
odlučnost svome gazdi." Daj, molim te"! govorio je pogled.
Uzimam mrvice i bacam ih naokolo, a on ni makac.

 photo c361376b-2bdb-40d2-a3e4-c3e26d9e0227.jpg

Stavim mrvicu na dlan i spustim ruku, a on hop i pojede.
I ni makac. Gleda u mene i ne da se, hoće još. Tako sam jedno
5minuta bio u lijepoj zabavi. Kad je vidio da nema više mahnuo
je krilima i rekao: “Hvala, stari”! Odletio je negdje prema
glazbenoj školi gdje sam nekoć dolazio s unukom iz Zagreba
na natjecanja (uspješna).
I sad da pričamo o reinkarnaciji... kao da se znam, s tim
mališanom, odnekuda- Odakle zna on mene?
Kasnije uz loš sladoled nije bilo mališana, ali je bilo opet tema
za slikanje, a ja nažalost ... ništa od fotkanja.

Povratak je bio pravi. Opustošili smo Hofer i Eurospin. Baš smo
bili gladni. I opet bez fotića.
Katastrofa.

da naopake




Da zašutimo možda
Previše ti riječi kažeš
Na moju svaku skačeš
I dlaku u jajetu tražiš

Ljubav bez riječi tvrdiš
Ne znam takvu
Usne i ruke govore
Sve na svoj način
Uvijek se nađe pravi začin

 photo fbe31e5c-5d93-4fc6-bf9f-5d03afe2ab47.jpg

Presoliš malo ti
Presolim malo ja
Hoćeš li šećera draga
Hoćeš li šećera dragi

Uzmi pa se snađi
I opet krene sve od početka
Zaboravih draga
Zaboravi dragi

I tako ljubav traje
A prolaze dani
Kad bi bili isti
Ne bismo nikuda stigli

Dođi reći ću ti
Sutra je isto dan
Ostavimo se riječi
Batali reči
čujem li ja dobro
Potrebne su one nama
Naopake neka budu
Samo da jesu
Samo da jesmo

osmijeh

03.07.2014.



 photo 8d1cf46b-a83a-4f15-bcef-80056b200d8b.jpg


Na brodu onom ti i ja
Osmijeh tvoj i ja
Naslonjen u objektivu
Naginješ se smiješkom
Veseljem iskriš
Bit će planktona u ovim večerima
Mjesečina u bračkim čempresima
Kampanili i lanterne kasne večeri
Klupa sladoled brodovi čiope
Negdje smo neznani sami
Prepoznajemo ljubav našu
Poneki cvrčak u tišini
Glas ptice neznane
Noć i more naše more


 photo 881150d9-5ab3-4fc9-a338-fdc83fdce6fe.jpg

san traje i danas

02.07.2014.

Čudno, čitam o snovima. Sanjam li? Pa naravno.
Nisam ni razmišljao o događanjima i zbivanjima prije ili
poslije snova. Sanjao sam izlete koji će se dogoditi.
Kad sam znao i kad nisam. Ali dogodili su se. Zanimljivo,
sanjao sam rečenice koje bi netko izrekao. Možda je to
ono, entropija.
Sanjao sam prije diplome Krležine Zastave i profesor
Lasić mi ponudi snovito pitanje. Knjigu koja je tada
bila moj broj jedan. Tko je na koga utjecao ne znam.
Znam samo da za Hrvatsku književnost nisam bio spreman.
Nisam pročitao sve što je bilo propisano.
Pao sam na ispitu iz Srpske književnosti (žitja Sv.Save)
i drugi dan sam otišao na ispit iz Hrvatske i položio
( a planirao sam je za jesen). Uz Krležu pitanje je bilo
Silvije Strahimir Kranjević i moj je bio svijet. Na jesen
sam sredio Sv. Savu i Crnjanskog i moja je bila
diploma profesora.
srbija1 photo fb2942da-369e-4321-8851-75e04f63f932.jpg
Snovi su čudni i slikoviti rijetko, ali kad se dogode
onda se dogode!
Prošloga sam ljeta očajavao sam u kući i sanjao sam
nemirne i nejasne snove. Jedan je bio dovoljno slikovit
i sudbonosan. Nisam ni mislio o tome snu do danas.
a evo sjetih se.
Sanjao sam da sam s prijateljima u kombiju i da
putujemo prema Slavonskome Brodu. Nismo završili
tamo, nego u jednom nepoznatom gradu.
Izašli smo pred visokim neboderom u kojem je bio ples.
I zaplesali. Ja koji nisam baš neki plesač. Moš mislit.
Ne sjećam s kim sam plesao. Znam da je bila lijepa
s osmijehom. Dok smo plesali rekla je:" S tobom sam
od sada." Zaboravio sam taj san.
Dva dana, poslije toga stiže mi mail u kome piše:
"Razveselio si me. Tvoja pjesma mi usrećila dan."
Pjesma je bila... što da vam pričam.
Kroz 10 dana vidio sam je u neboderu u njenom gradu.
San traje i danas.

treba mi netko

01.07.2014.



treba mi netko
jutrom da me ljubi
ruka nježna dodira
osjećaje da mi da
bespogovorno tiho
možeš li ti to
misao na ljubav u nama stoji
dan nas čeka
budimo u tome svoji
treba mi netko
strahove moje da makne
ljepotu neba dotakne
zajedno da budemo nježni
treba mi netko
jutrom da me ljubi