Pisala bi pismo.
Pogledala bi sebe onako kako misliš da vidiš.
Epistola i ništa više.
Volim te ostavila bi pokraj sjećanja.
Ti obično ladice zatvaraš pažljivo
Ni slučajno da se otvore
Opasnost za srce je prevelika
Mogla bi i ljubav da iskoči
Dramatičnost trenutka
Poginula zbog riječi banalnih
Iskrenih kažeš djetinjasto
U iskrenoj ljubavi takvih riječi nema
Nisu potrebne
Platforma ljubavi nikad nije programski određena
Tvoje ljubavi imaju predtekst potrebu
Tvoje ljubavi imaju predviđen kraj
Uvrijeđena odlaziš
Ne ne pitaš zapravo zašto
Tvoje ladice su zaključane uredno složene
U njima poznati kraj prije početka
Asimov veliš tako roman piše
Dakle sve znaš i sve ima svoj slijed
Paziš da kvotu pjesama ne premašiš
Paziš da osmijeh ne narušiš
I obranu imaš spremnu
Volela sam ga volela sam ga volela sam ga
Kad treći puta ponoviš okreni to
Volim ga kaži pusti snove
Ljubav se živi, a sanja se dok ne započne