ponekad nam tako malo treba
da dohvatimo zvijezde s neba
i snovi proriču nam vrijeme isto
sve je tako lijepo uredno i čisto
čemu onda gaziti uvijek riječi ove
gorčinu pravu uredismo si slovima
ponos nam preči od ljubavi i snova
gdje i kako sada ne ostaje mi nada
ma ne plačem ja to nema suza
tako mislim a tuga me svlada
možda ipak cvijet koju riječ ti kaže
moje srce tvome nikada ne laže
Zašto sam kriv
Vidjelii ste jedan post o jastucima s kojima netko spava.
Pa ima jedan poseban jastuk sa srcem za sjećanje
noću. Naravno da sam ljubomoran postao pa se pograbih
u mailovima oko toga. Ubrzo su se četiri jastuka pretvorila
u tri i uskoro nestali s bloga, a pojavio se tekst o Ohridu.
U jeku svađe normalno je da iskoristiš priliku i rekoh
profesorski: pišeš kao osmoškolka i Ona se smrtno
uvrijedila. Nestala iz mog mail sandučića i ni mukajet.
Bio sam, naravno, i prost, a što se može kad su riječi
moje oružje i u riječ na riječ uvijek sam jači. Nažalost.
Pošto odgovaram oštro , Dama je ustvrdila da nisam
gospodin. Naše omiljeno prepucavanje tipa, nisi dama ,
nisi gospodin je proradilo
Vrhunac je naše sukobljavanje doživjelo 420 kilometara
istočnije na sam rođendan kad sam zaobišao sve zabrane
čestitao i nestao I proveo dan bez slavlja .
O ljubavi ne moram pisati,
Ispričavam se za sve učinjeno u ovim napetim danima
kad se očekivala prinova i ja sam sudjelovao u nespavanju
i brizi. I, naravno, da moj temperament ne može otrpjeti ni
jedan prigovor. I zato ispaštam.
Ispričavam se još jednom..
Molim za oprost