Koja je to bajka bila do danas da se skrila.
Kao da je ribica dobila krila.
Kao da želje nisu.
I nisu.
Vrijeme je tugu donijelo.
More plavo izgubilo se u ljudskoj boli.
Sanjao sam ribicu i snove zaboravio.
U srcu sam je skrio, negdje tamo čekala je.
More i tako nisam vidio.
Depresivna okruženja zavladala.
Ljubav se sakrila.
Negdje.
Ni sam ne znam gdje.
Čekala poput žabe zelene, a ipak.
Jesam li ja ribicu sanjao.
Mislim da sam je... ma što ja to pričam.
Kao da sam sirenu vidio u moru plavom.
Otkrih nedavno da i toga ima.
Plavo more.
Morska kraljica i brodovi u luci.
______________________________photo by Valcer
Kraljica modrinu zelenim osmijehom zamijenila.
Luna srebrom more posrebrila.
Morski svijet pozdrave nudio.
Crven plašt i žezlo, sjaj u očima.
Da l je krunu nosila.
Pitam se.
Ipak, bajka i mornar bez mora.
A ribica kraljica postala.
Jutrom kad se budi na jastuku od perja, najljepša je.
Piše li život bajke.
Ponekad zaboravi.
Dogodi se da progovorim.
Ne pričam ja o ljubavi.
Ona riječi ne treba.
Baš i da snovi krenu i stvarni postanu.