koji je ono dan bio
negdje sparno podne prošlo
sati spori otužni
iskoči naslov jedan
smiješak molim nasmija me baš
za srebro kriv je mjesec
počne čudna odiseja
bure i oluje osmijeh traje i dalje
pitam se da l* se pitaš da l* se sjećaš
visoko gore negdje
igrač je jedan zaigrao igru s nama
uporno smo gradili da bismo razgradili
riječima se igre prihvatili
sebe krivili optužili
on samo gleda gleda
da li naprijed ili nazad
da li ljubav ili bijeg
odvagnuti je trebalo u trenu
da li smo imali izbora
ne znam
putovanja su potvrdila
kraj ne događa se tako lako
trebaš posložiti uredno razloge za i protiv
ishitreno uvijek možeš znaš
polako vrati stvari na mjesto
odagnaj kišu dozovi Sunce
u Zagrebu kiši sada
Tin bi rekao zagrebačka kiša
Volim je bez gromova
volim je umilnu tihu
razmišljaš li o tomu
ponekad brojim sate
povratak njihov slutim
vratimo vrijeme na početak
mobitel u ruke SMS do SMSa
kako se to ranije nisi sjetila
za srebro je kriv Mjesec