28.06.2005., utorak
Volim te
|
Volio ju je svakog dana i noći. U jutro kad je pogledala u netom probuđenu zraku sunca on bi joj zapriječio svijetlo i rekao joj nježno «Volim te». Popodne kad bi sunce bilo visoko i milovalo nabacane kućice, a ona ležala na trijemu upijajući zrake, on bi se lagano nadvio nad nju i s puno sladostrasti rekao «Volim te». Navečer kad bi zvijezda krenula na počinak, a ona pokušala upiti zadnju zraku, on bi se stvorio iznebuha i najnježnijim tonom rekao joj «Volim te». Nakon toga je ona popizdila, ustala, otišla u šupu, donijela sjekiru i zasjekla ga posred leđa. Zatim je skupila prnje i otišla u solarij ne bi li na miru dobila preplanulu boju. |
- 13:32 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Vještičin savjet versus Hlebine
|
Odavno je meni govorila jedna poznata grčka proročica da ne posuđujem lovu čak ni prijateljima, a kamoli ljudima koje jedva da i poznajem. Tada sam joj govorio da je stara i lažljiva razroka baba i da je bolje da kuha svinjske iznutrice u onom svojem vještičjem loncu i da nakon što su kuhane njima napuni crijeva i to isto tako svinjska, a ne tamo neka od dvorogog krilatog mormona, jer svi mi u svojoj podsvijesti gajimo simpatije prema krvavicama iliti kako se to u nas Podravaca kaže, čurkama. Naravno, kako to ide u svim pričama, izmišljenim i onim stvarnim koje smo čuli od nekoga koji je čuo od sedmog koljena (klasifikacija prepričalačkog niza), dakle izmislio je, grčka je proročica imala potpuno pravo (bez obzira na to ubacio sam punu košaru njenih kretenskih šišmiša-češljugara, koji nisu ni sličili šišmišima, u vrelu vodu, a zatim ih bacio svinjama). Ležim u svježoj sobi, mirisnoj poput vojničke za vrijeme popodnevnog odmora kad su vidljive zagušljive pare koje se viju iz čarapa, i gledam nezainteresirano u plafon. Zli ljudi bi rekli blejim, kradem bogu dane, kurcu sviram, a note ne poznajem. I kako to opet biva, svakodnevno i povremeno, u jednom trenutku naslade blejanjem, zazvoni mi mobitel. Prenuo me iz akcije postizanja specifične nirvane, slične onoj azijskoj, samo što je ova vizualno daleko spektakularnija: iz jedne nosnice viri šmrkalj od pola litre, a u drugoj nosnici malik prstić trudi se da iskopa dnevnu normu smole. Zove me kakti prijatelj i pita mogu li mu posuditi pedeset kuna do ponedjeljka. Jebiga, znanci su tu da im posuđuješ pare, iako nemaš pojma hoće li ti vratiti ikad, i ja kao svaki jebeno naivni altruist velim mu da nema problema i još mu ih odnesem. Budala. Dođem do njega, a tamo tri lika pijana kao pola Zagorja i napušena poput cijele Dalmacije i dijela kontinenta, deru se, seru i nadmeću u pametovanju. Uostalom znate kako to ide u tim situacijama. Osim ako ste ortodoksni musliman. Onda ne znate kako to ide, ali ste najvjerojatnije vidjeli druge kako to rade te stoga znate kako to ide. Sjednem za stol i prijatelj, ovaj poznanik, ovaj neprijatelj, stane me gnjaviti da kaj bum popil, kaj sam pizda, zakaj neću s njim popiti i nek idem u kurac, ali bez obzira na to da mu ipak posudim pare. «Evo ti budalo, do ponedjeljka», potiho promrljam i sa suosjećanjem, neprimjetno za okolinu, stavim novac u džep njegove košulje. «Nemaš beda. Stara u ponedjeljak šalje pare i ja ti ih donesem, znaš da te nikad nisam zajebal», reče budala i stane praviti grimase kolutajući očima i lupajući šakom o stol. Nakon toga još je najmanje pet puta ponovio kako će mi vratiti pare do ponedjeljka i da se ne brinem, da on nikada nikoga u životu nije zajebal i da tko mene pipne da će mu on razbiti pičku na puzle. Prošlo je još desetak minuta i u trenutku kad je on otišao obaviti jedno od tridesetak pišanja ja sam pozdravio veselo društvo i otišao kući nastaviti postizati kopačku nirvanu. To je bilo u subotu. Došao je ponedjeljak i tip se, nećete vjerovati, cijeli dan nije javljao. Zovem ga na mobitel, ne javlja se. Pošaljem mu poruku, ne odgovara. Onda sam se sjetio jednog crtića i lika kako mu se glava pretvara u glavu magarca koji reve. U jednom trenutku te spoznajne preobrazbe zazvoni mi mob. Zove jedan iz onog veselog subotnjeg kružoka, tip koji tvrdi da bi Steven Seagal razbio Filipovića i kaže «Jel' te zval Faki? Ne?! Budala. Idiot. Koji je to kreten. Znaš kaj je napravil dok si ti otišel. Taj nije normalan. Počel je boce bacati po stanu, mobitel je bacil u zid, daljinski je bacil kroz prozor i onda je uzel čašu, udaril po stolu i kak se čaša razbila razrezala mu žile. Odma smo skočili na njega, jer on je, dok je krv šikljala uokolo, nastavil nogama razbacivati stvari, i onda smo ga jedva savladali i držali petnaest minuta sve dok nije došla hitna. Budala se nije dala u kombi, pa sam mu opalil takav šamar da je u jednom trenutku došel k sebi i smiril se. Kad su ga odvezli, mi smo, sasvim otrežnjeni, počeli čistiti taj nered. Nakon kaj smo jedva pokupili sve to razbijeno staklo seli smo si da si spijemo nekaj, kad, jebote, odjednom tresnu ulazna vrata u zid i ulazi idiot Faki i počne se derati na nas da kaj smo pustili da ga murija odvede, da su ga mlatili tam i da je pobegel. Luđak je pobegel iz hitne. Na ruci je imal zavoj prek kojeg je probila krv. Onda je u jednom trenutku došel do televizora i svom snagom ga bacil na pod. Ekran je eksplodiral, a mi smo opet skočili na njega i jedva ga smirili. Onda je zaspal. Drugi dan je stara došla po njega i izgleda da se više ne bu vrnul u Osijek.» Nije toliko hladan tuš ovo bio zbog toga što je on napravio pizdariju (takve budale ne treba žaliti), već što sam ja opet ispao motiv s hlebinske slike. Moji su kunići najvjerojatnije pomogli idiotu da ode u kurac s mozgom, a samim tim pobrinuli se da ih više nikada ne vidim. A lijepo mi je stara grčka vještica rekla da ne posuđujem pare. Crkla da bog da i ona i njena vidovitost. |
- 08:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #
27.06.2005., ponedjeljak
nestašni interijer - av, av, avavav
|
Iskušenje Niz čelo su joj tekle hladne graške znoja, a gomila kapilara prošarala je njenu putenost. Oči su joj bile uperene u jednu točku. Dok su joj prsti zgrčeno hvatali koljena nije bila ni svjesna skorog vantjelesnog bivstvovanja. Srala je na tvrdo. Kišno prijepodne Skočila je preko lokve manirom kakve vrsne plesačice i pritom izvijala svoja nježna stopala. Dočekala se na tvrdokožne prste. Zatim je preskočila drugu lokvu, sada već poput baletne dive. U zraku je ostajao trag svježine. Zatim je preskočila treću lokvu… i upala u šahtu. Sjebala im doručak… radnicima «Komunalnih radova d.o.o» Ljubavno pismo Dobila je ljubavno pismo. Par urešenih srdaca, crvenilom osjenčanih. Njeno joj uzbuđenje nije dopuštalo da ga odmah otvori. Svakoga dana nosila ga je negdje oko srca i nije ga otvarala. Znala je da ju riječi koje tamo stoje mogu pretvoriti u autističnu spavalicu, snenu, punu ljubavi i nesebične darivateljice sebe. A onda je jednog dana došlo drugo pismo. Nije bilo urešenih srdaca, crvenilom osjenčanih. Otvorila ga je hitro i s dozom bjesnoće: «Draga drugarice Vjekoslavo! Budući da je naš štovani precjednik i maršal, naša dika, prošlog tjedna bio u bilateralnom posjetu Izraelu, obavještavamo vas da se 8.3. javite u regrutni centar Koprivnica. Sa štovanjem se bilježimo.» Uspomene Sjedila je na trijemu davnog djetinjstva i slušala Balaševića. Negdje u daljini nizale su se slike dječjih ljubavi i zaigranih srdaca. Voljela je taj trenutak zanosa. Često bi tako sneno gledala u nebo i lijepila uspomene jednu na drugu. A onda je jednog dana gromoglasno prdnula. »E kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo baš…» Đole je još uvijek pjevao... Nestašni interijer Budilica je polagano, poput koraka paperjastog anđela, ispuštala melodiju milujući njen božanski sluh. Lagano je otvorila oči i mazno se protegnula. Pritom je rekla «Ahhh». Zidovi su uzvraćali «Još, još, daj nam još uzdaha ti Afrodito svih religija pa i nekih sekta». Njihovu površinu prekrila je gusta salitra. |
- 07:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #
26.06.2005., nedjelja
vidioci možda vidjeli oca, a ne gospu
|
Kao što Večernji piše, a ja čitam, jučer su na 24. godišnjicu ukazanja međugorski gospini vidioci (prvi put čujem za tu riječ – pretpostavka, npr. vidiš dvoglavog orla kako istovremeno juri miša i voluharicu, to znači da si dvojbenog orla vidioc op.a.) podvrgnuti novim medicinskim ispitivanjima. Dakle, došli vrhunski specijalisti neurolozi promatrat što se događa s vidiocima (dvojbenog orla vidioc, prijesnog malamuta vidioc, Heinricha Himmlera na bar micvi vidioc itd.) tijekom seanse pretkazanja, ukazanja i postkazanja. Već su ih jednom promatrali, mislim vidioce (postoje također i Odvjetničke komore pokojnog Hamurabija vidioci, grožđa na vrbi vidioci i Atlantide vidioci), u razdoblju od 1984. do 1989. i to temeljito, do svakog pojedinog neurona i svojim zapažanjima pomogli da se ne donese ishitrena odluka o moždanom «prosvjetljenju» (preopterećen kapacitet nekih ustanova ponekad je uzrok znanstvenih konkluzija). Ta bi odluka dovela u nezgodan položaj međugorsko svetište što bi iznevjerilo nadu milijun ljudi, a vidioce ( gričke vještice vidioc, starog Homera vidioc, poštenog saborskog zastupnika vidioc) smjestilo u neka druga svetišta gdje se vidi mnogo više no što običan nevidioc vidjeti može. Ipak, zašto sarkastično suditi o onima koji vjeruju. Ako im to pomaže da budu bolji ljudi neka svakog dana vide bar četiri sveca, gospu, svetog oca i jaganjce božje. Razum i samosvijest ćemo ostaviti po strani jer stado egzistira i bez njih. |
- 08:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #
25.06.2005., subota
nit je zlato sve što sija, nit je život birtija
|
Billy tvrdi da ružnije žene bolje skaču u krevetu no ljepotice (Iskon portal). Osim toga o svojoj bivšoj ženici on nježno i sjetno cvrkuće: «…Prema izjavama Billyja Boba, seks s Angelinom nije bio previše uzbudljiv, ona bi uglavnom samo ležala i uživala, a jadni Billy morao je dati sve od sebe da je zadovolji. Pretjeruje li Thornton u želji da privuče malo pažnje i na sebe ili je tome zaista tako, ne znamo, no sudeći prema medijima koji su izvještavali o vrućoj noći koju su Angelina i njen novi izabranik Brad Pitt nedavno proveli u Africi, čini se da Billy Bob ipak pretjeruje. Osim toga, dovoljno je se sjetiti i Angelininih izjava da voli seks sa ženama, a nisu joj strane niti seksi sado-mazo igrice…» Tu se s Billyem u potpunosti slažem, a komentarom novinara koji tako uvjerljivo donosi argumente o Angelininim seksualnim virtuoznostima, može si cijela kineska populacija obrisati proljevom zasrano dupe. Pazi ovo:»…sudeći prema medijima koji su izvještavali o vrućoj noći…». Novinari – budale, teorija koja drži vodu. Čak se ni ne trude da im tekst izgleda uvjerljivo, već onako, s pol kurca, nonšalantno, pišu gustograna sranja. Osim ako je moguće da je jedan od novinara koji su izvještavali o vrućoj noći bio sakriven u međuprostoru koji se nalazi između mošnja i samog rezervoara Bradovih jaja. To ti je tako kad postoje hrvatski studiji i slične institucije. Tamo za par mjeseci možeš postati ne samo novinar, već i stručnjak za nuklearnu fiziku te profesionalni tiskač čvaraka. A što se tiče ženskog kladarenja moja je teorija da zbog pretjerane samouvjerenosti zgodnih žena one ne daju toliko od sebe koliko traže od muškarca kojeg su s lakoćom zavele. One manje lijepe moraju na neki način «obrlatiti» mužjaka te se stoga i bolje ponašaju u krevetu. Prilog toj teoriji je i ova, gore navedena, izjava Billya Boba Thorntona, bivšeg muža Angeline Jolly. Postoji mnogo primjera (pravi će jebači to potvrditi) u običnom životu gdje se naizgled dobra i zamamna pička u krevetu ponaša kao odvodna cijev za kanalizaciju parkirana na zelenoj livadi – leži kamena i hladna i povremeno se zaljulja lijevo - desno. Da bi uživala ona se uopće ne mora kretati, međutim, očito da nema pojma o pravom seksualnom zadovoljstvu uzajamnog kretanja zbog tretiranja strateških točaka. Iako je Angelina bogom dana žena nevjerojatne vanjštine, njezina uloga najvećeg seks simbola današnjice nije prava slika onog što ona radi u krevetu. Kako se ona ponaša to samo znaju oni koji su se igrali trule kobile s njom (jedan sam od tih op.a.). I to što ima predivne punašne usne da bi mogla skinuti koru s mladog hrasta, ne znači da ih i upotrebljava na pravi način. Ku'iš, ono, ne. Dođe Billy s posla mrtav umoran i lud ko Hitler na tripu. - Angelina! Angelina! Gdje si kurvo, pička ti materina? Angelina se nakon pola sata dozivanja strmopizdi niz stepenice, pijana ko promiskuitetna svinja - Ka'e budalo, koju se pizdu materinu dereš mi pod uho, idiote? - Ne seri kravo, nego idi operi zube, smrdiš ko bačva skisanog tuduma - Ne vidim razlog te nagle promjene u vrednovanju higijenskih standarda jedne zamamno-bogate holivudske dive. Zašto me ne želiš ovakvu smrdljivu i pijanu? Zašto me ne želiš onakvu kakva jesam, lijepa i poznata? - Zato jer, kao prvo, govno smrdi i u celofanu, a kao drugo, od tvojeg silnog zadaha oksidirale mi baterije u daljinskom. Uvjerena da kod Billya ne pomaže to što je ona ultra-svemirska PIČKA te saznanje da je biseksualne orijentacije, Angelina je otišla od kuće. Sa sobom je ponijela naramak drva i jednu plastičnu vreću umjetnog gnojiva Uree, nek se nađe. |
- 09:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #
24.06.2005., petak
baba-muž
|
Neki dan sam upoznao žensku koju Zagorci zovu BABA-MUŽ. Žena je stvarno ogromna, na iskap popije pola litre rakije i kad izađe van mlati se s muškima. Jučer smo bili na nekom koncertu i ona je predložila da joj se netko popne na ramena. Slučajno smo se svi izgubili. RESPECT za BABU-MUŽA. O gorivu BABE-MUŽA Nije kriv hamburger što su Ameri debeli. Krivo je more. I cjelodnevna nepokretljivost. Ne želim baš onu mizernu brand plastiku, već pravi domaći masni hamburger s pljeskavicom veličine sunčane eklipse. Okus prepržene masti je droga. Heroin je droga. Od heroina se čudno manta, od hamburgera se jeca – od sitosti. Uzdiše kao na samrtnom mjestu. Probodeni arapskim nožem čekate da zadnji vodoskok štrcne u vis i da izbečite oči i odete majstoru na duhovni popravak. Konju! Rekao sam ti da ga ispoliraš. Dobit ću tetanus. Idi po onog vašeg što se dere na tornju. Još jednom: Konju! Ajmo svi: Konju!!! Nije kriv hamburger što vam vene ne rade svoj posao. Kriva je morska pjena. I lijenost, naravno. Da pružite korak svakog dana po pola sata mogli bi jesti i samu svinjsku mast, a kamoli ne bi jeli onako slasne, masne i sočne hamburgere. Pravi hamburger se ne jede u restoranu. To je oskvrnuće kulta. Restorani su za sterilnu gospodu. Hamburger se naručuje u kamp kućici s rezervama propan-butana, a jede se ispred nje. Zašto? Zato da vam prilog curi na zemlju, a ne na pod. Pljeskavica mora biti ogromna, kao što rekoh, poput sunčane eklipse ili čak 2r milkiveja. One bijele kvržice masti, to su zvijezde. One nam svijetle u tmini umora kad punimo 92. miješalicu betona. Ta juneće-svinjska galaksija nekad se pržila na masti, a u današnje doba na ulju. Kroz to ulje mora proći najmanje dvadesetak pljeskavica kako bi ono davalo optimalan okus mesu. Površina hamburgera mora biti, ako ne crna, a ono barem zatamnjena. Ne brinite, ako se krećete nećete dobiti rak. Rak dobivaju pušači i ljenčine. Što s lepinjom? A što s nuklearnim otpadom? Idi si pitaj mamu, konju! Pardon. Lepinjom obrišete površinu ploče na kojoj pečete svemirske spirale tako da ostanu tragovi nalik repovima kometa i onda ju pritisnete uz tu vruću plohu. Zvuk koji očekujete jest: «piiiiiiiiiiii!»… …to je kardiogram. U kurac!.. …»kssssšššš». Da. Pogodak. Hamburger bez priloga je poput Rocca Siffredija u misionarskoj pozi (pravi drkatori znat će o čemu je riječ). Sve što šef kuhinje drži na polici trpa se u hamburger: senf, kečap, majoneza, vrhnje, sir, salata, krastavac, rajčica, šafran, metvica, čili, paprika, čačkalica, mađarski plastični medvjedić s medom, sve osim hrđavih šarafa koji klimavo vise s gornje police. Stavi i salvetu… Jebote, kako me opizdi neka fjaka i ne da mi se završavati ovu sagu o oksidansima. Nikad ne završim započeto. RESPECT for BABA-MUŽ |
- 08:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #
23.06.2005., četvrtak
Filozofija mase
|
Nisam nešto pretjerano proučavao sociološke studije o masama, ali sa stajališta jednog poluoklopljenog jazavčara, dozvoljavam si suditi o njima. Ne volim biti dio nečeg velikog, biti manipuliran, biti vođen skupnom hipnozom. Svaka se čvrsta ogoljena misao razvodni u masi. Masa je stado. Mogu biti ovce, a mogu biti i razjareni stampedo razularene stoke. Veže ih pripadnost nekom pojmu. U masi se čovjek kao individua izgubi i njegov razum postane jedna karika u mozgu gomile. Rad mase princip je domino efekta s dominacijom početne pločice. Masom je lako manipulirati. Nekad sam bio manijakalni nogometni navijač i znam što znači biti dio mase. Povodljivost može čovjeka odvesti na stranputicu pogotovo ako se nalazi u velikoj skupini ljudi. Tada se oslobođen od straha može odvažiti na nešto čega bi se u normalnim okolnostima zgražao. Npr. razbijati nekom glavu iako je već dobro izgažena i krvava. Nakon što se individua odvoji od mase njegov mozak se naglo aktivira i opet započinje svoj normalan rad. Postoji milijun primjera manipulacije masom, od prošlostoljetnih komunističkih i nacističkih pokreta pa sve do današnjih dana splitskih «Norijada» i navijačkih hepeninga. Religijsku manipulaciju neću ni spominjati jer bih bio kažnjen od par desetaka bogova. Jedan od primjera manipulacije masom su i koncerti grupa čija se glazba zasniva na emotivnim elementima. Jednoglasnost publike to potvrđuje. Iskreno, bojim se takve psihoze. Jednoglasna grmljavina 50.000 glasova jezivo je iskustvo. Tu prestaje individualnost. Aktiviraju se neki rijetko korišteni centri koji mozak drže u leru. Zanos je nerazumna emocija. Kao i kod zaljubljenosti, čovjek nije potpuno pri sebi. Nerijetko zanos neprimjetno prelazi u tminu manipulacije koja vas može usmjeriti ka ostvarivanju nečijih ciljeva. Jako sam zabrinut zbog toga. Muči me nesanica. Što će biti sa svijetom, mladeži, ljudima? Štoooooo? Aaaaaaaaarrrrgggghhhh! Kap, slap, znoj, oj! Sretan vam Đurđevdan Delije. |
- 11:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #
migracija tuljana
|
Jebote, koja se masa seljačina okupila jučer na jednom mjestu. Toliko tuljana nije bilo ni za vrijeme najezde sitne ribe oko Faulklandskog otočja 1966. godine kad je stari tuljan, otac svih tuljana, a nekima i strina, izjavio: «jebote, koliko ribica, zamalo više no što će seljačina biti u Maksimiru na koncertu Bijelog dugmeta». Razumijem euforiju fosila kojima je mladost bila seljački pankeraj pa su umjesto novovalnih grupa slušali ovaj truba-frula-glas od turpije rock, ali problem je u ovim mladim seronjama kojima ipak u pozadini stoje neke druge melodije, koje proizvodi harmonika i vrlo «duboka» poetika. Bilo je i razočaranih. Nekima nije bilo jasno zašto koncert traje već dva sata, a pevaljke još nema. Neki su kod kuće držali palčeve u zamrzivaču kako se ne bi rastopili kada započne neko šumadijsko kolo i kad ih zaglave ispod pazuha, međutim nisu dobili priliku i u čudu su stajali gledajući u lišće topola ne bi li im ono objasnilo ta zašto nema narodnjaka, zašto o zašto, tako mi nogometa i turbo-folka. Bilo je i onih koji su nakon koncerta izlemali svoje žene, jer ih je onako pijane i nabrušene nostalgijom spopala depra zbog krajnosti života i gorke istine da je mladost negdje u pički materini ostala iza njih, a brak je jedan od razloga te nepovratnosti. I tako dok je usred Maksimira bar na dva sata bilo jasno kolika se primitivna masa može za velike pare okupiti i smrdjeti, u jednom su dvorištu petorica veselih momaka roštiljali, pijuckali pivo i slušali Satana Panonskog. Vic koji čuh: cigani izmislili triatlon – dođu na Jarun pješice, okupaju se i odu biciklom hahahahhaahahhahaaa |
- 07:32 - Komentari (15) - Isprintaj - #
20.06.2005., ponedjeljak
Impotencija
|
Isuskrsta ti, a je ova Nataša Bebić, kraljica splitskog aerobika i žrtva zaigranosti prirode, ružna i iritantna (Trenutno na Latinici: impotencija) . A što se tiče impotencije, osim stresa, najveću krivnju snose ove današnje glupače koje se kurče emancipacijom i sprdaju iz muških spolovila. Takvima put nezaobilazno ide prema usidjeličkoj starosti te se još i u kasnim tridesetima sprdaju, a podsvjesno žude za muškarcem, mužom, mužjakom, bilo kakvim, mlohavim ili tvrdim, mladim ili starim. Patetika na kub. Čovjek se samo treba osvrnuti oko sebe i vidjet će te nemani kako trgaju muške strvine. Brrrr. |
- 20:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #
19.06.2005., nedjelja
formula za sranje
|
Sad samo čekam da mi netko dođe i kaže «Jesi li vidio što je bilo s formulom?» A ja ću ga onda poslati u tri kurca dosadna jer se meni iskreno sere kad mi netko spomene formulu. Jebote, onaj Blažićko komentira današnje događaje kao da se dogodila katastrofa svjetskih razmjera, nepovratno nepopravljiva i kao da će današnji dan biti zapamćen u povijesti svijeta i obilježavat će se svake godine. Jedva čekam prvi blog osim mojeg koji će komentirati ovo sranje pa da mu pljucnem virtualni izdrk na slova. Za mene je formula najnesportskiji sport, u stvari to ni nije sport, to je čista automobilistička drekarija. Tko ima veći kurac taj jebe. A oni navijači koji tamo mašu s Ferarijevim ili sličnim zastavama su budale. |
- 21:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #
17.06.2005., petak
...
|
Mislio sam danas završiti jučer započetu teorijsku raspravu sa svojim mozgom, međutim jučer se dogodio jedan presedan u mome životu – napio sam se. Nakon tri dana trezvenosti ponovno sam pijan. U zadnja dva tjedna bio sam pijan pet puta. Jeli to previše? Jesam li ja alkoholičar? Trebam li savjet stručne osobe? Pati li moja okolina zbog toga? Ima li nade za moj ten? Hoće li se kapilare pretočiti u ušće? Nedostatak ljubavi od slabića pravi alkoholičare. Ja sam od slabosti pretvorio alkohol u ljubav. Od ljubavi sam slabost pretvorio u alkohol. Slabost alkohol ljubav sam ja pretvorio u. Inače ne pijem. Zalomilo se u komadu. Prigodna pjesmica Kroz dno pepeljare Vidi se moje lice Na stolu otisak U zraku vijugave zmije I Elio Pisak U uho mi vrišti Prazan novčanik Strašno me tišti Noćas gledah uživo Ramba Mocarta, veličinu o kojoj ovi pederčići s hrvatske rok scene mogu samo sanjati |
- 15:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #
16.06.2005., četvrtak
neko štivo
|
Svako štivo počinje nekim uvodom. Bio on obično predstavljanje okolnosti ili sam događaj koji počinje od početka ili nekog mjesta unutar kronologije, nije uopće bitno. Svaki uvod nas lagano uvodi u žarište predmeta ili nas ostavi kao ciglom puknute u glavu svojim naglim startom. Neki uvodi su čista piščeva rutina i standard, a neki su pravo remekdjelo originalnosti i mašte. Uvod: U pičku materinu i život takav. Kao što svaka posljedica ima uzrok, tako i svaki događaj ima zaplet. To je nešto poput peristaltike koja rogobori duže vrijeme i odjednom izrodi jedno gromoglasno prrrrrr! Zaplet: Zašto se nisam rodio bogat ili me netko darivao na prvi rođendan ogromnim blagom tako da ne moram brinuti što će se dogoditi sa splačinom koja se trenutno krčka u loncu. Boja nije baš primamljiva, a ni miris ne odaje gastronomsku zvijezdu - oči me peku kad pogledam u grotlo neukusnog napoja. Papar mi se omakao, u stvari čep je ispao, da mu jebem oca, onome koji ga je labavo zategnuo, jebem li mu oca. I još uz to potrošio mi cimer vegetu, a da ja, koji svakodnevno kuham, to nisam primijetio, i onda sam morao skočiti do susjeda, koje li nevolje, i doslovno ga prositi da mi posudi dvije žličice, a ovaj je prokletim ciničnim glasom održao prave misne litanije o svrsi vraćanja posuđenih stvari, na što sam mu rekao da neka se goni u kurac on i njegova lopata kojoj je držalo bilo trulo i kad sam je upro o meku zemlju ona se slomila kao otpor seljaka krajem seljačke bune. Nakon što ste zamahnuli sjekirom, ona je negdje morala udariti. Osim ako ste mahali na prazno pa vas je ponijela sila zamaha, valjda kinetička pretpostavljam ili možda izmiješana centrifugalna i centripetalna, i umalo da niste poletjeli za njom, a da jeste, gadno bi se proveli, jer je uletjela drito kroz susjedov prozor u njegov dnevni boravak. Čulo se samo cangrl, pkssssss! – ošo TV u kurac. Dakle, slijedi ono o čemu ste namjeravali pisati. Glavno nešto: Ma jebeš vegetu i susjeda i njegovu ženu. A psa ću im objesiti za banderu i zapaliti visokokoncentriranim napalmom. Zašto? Zna on dobro zašto. Vidim da se zlo u loncu sprema. Neki čudan miris ispunjava mi sluznice u nosnicama. Vrag je tu bacio svoju nevidljivu kuhaču i svaki put kad ja promiješam u jednu stranu, on istovremeno miješa u drugu, tako da masa stoji na mjestu i lagano se počinje pretvarati u gorku pečenu koricu. Zagorjet će, jebem ti stvora. Pa i jest. Zagorjelo je. Skidaj s ognja, pronalazi drugi lonac, pretovari nezaraženu masu, stavi na vatru, miješaj i ne misli na tetu preko puta kad kosi travu, a sise joj ogromne vise i prijete svojem zdravlju, odnosno u opasnosti su od sjeckanja. Vrlo je lako izgubiti se u mnoštvu misli koje snagom bujice nadolaze, pa se vrlo često dogodi da skrenete s puta, odnosno zadane teme Stranputica: Susjedi vise sise. Nije to ona klasična meka tjelesna tvar koja se objesi kao u baba pa vrškom bradavica pravi brazde po vreloj juhi… Nastavit će se |
- 16:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #
15.06.2005., srijeda
100 000 riječi
|
Eto, prošlo je godinu dana kako i ja pišem blog. Neću sad spjevati velike hvalospjeve o tome kako je blog jedan super mega svemirski stvaralački i informativni medij i kako me potaknuo da svakodnevno iznosim svoje misli i da upoznajem ljude sličnih htijenja i razmišljanja i da mogu neometano izražavati svoj prijezir prema određenim osobama i događajima. U tih godinu dana izasrao sam preko tri tone dreka i ne možete ni zamisliti koliko mi je sada lakše. Ili nije. Svako dobro sranje daje ti obavezu da ga ponoviš ili da se još više prosereš. U glavnom, nastavit ću pisati sve dok mi ne dopizdi ili dok ne postanem slavan, što znači da ću nastaviti pisati. U godinu sam dana iz sebe izvukao oko 100 000 riječi i 365 postova, svaki za jedan dan. Ostalo nije ni bitno, a to što je netko idiot ne znači da je debil, jer na grč. idiot znači onaj koji je predan svojim interesima, tako da smo svi mi idioti htjeli to ili ne. |
- 15:35 - Komentari (19) - Isprintaj - #
13.06.2005., ponedjeljak
striptiz
|
Ljudi, vratih se s godišnjeg odmora umorniji no što sam bio. Samo to želim trenutno reći jer ostalo stoji negdje zakopano, a ne da mi se iz ormara vaditi lopata i glumiti da hoću nešto napisati. Jučer sam slučajno prisustvovao striptizu. Dvije dobre pičke i jedan neviđeno ružni nabildani gad. Da mi je znati kakav je moždani sklop ženki koje se pale na seksualnu simulaciju oplođivanja istrunulog ježa ili na gomilu napumpanih mišića nalik na natečenu gljivu. Ni moždani sklop muških s istim afinitetima nije zavrijedio da obitava u zdravoj umnoj zajednici. U stvari svatko tko striperski performans ne shvaća kao jednu veselu zajebanciju koja ti može debelo popraviti raspoloženje, već slini i nakon toga drka u osami svoje bespomoćnosti, trebao bi posjetiti psihijatra ili seksologa. U ljudima uvijek negdje u kutku bitka leži bolesna seksualna poderotina koju je okolina podrpala i zato oni drkaju više no što to preporučuju seksualni stručnjaci, a da ne spominjem seksologe klerikalce (crkva najbolje zna što je dobro za zdrav seksualni život). Masturbirati na pičku koja se svlači i pretjerano glumi odnošaj, dok joj se izrazi lica mijenjaju od posljedice sranja tvrdog dreka do orgazmičkog olakšanja nakon odčepljenja, prilično je zabrinjavajući postupak. Takvi drkaju i na ulične napade velikih škotskih ovčara na lutajuće štakorašice koje su napola manje i zbog toga podložne zaglavljivanju spolovila. Takvi bi čak rado naguzili Lesija, pa makar ih iznenadila đačka ekskurzija u životinjsko-ljudskom menage a trois. Stvarno se pitam je li čovjek normalan ako masturbira na svaku seksualnu asocijaciju i na svaku žensku koju vidi na ulici. Što rade ljudi, poklonici striptiza nakon što odgledaju golotinju koja se postupno oslobađa? U čemu je poanta gledanja? Je li to samo punjenje memorije iz koje će snimiti jedan oduži porno film ili je to prikriveni mazohizam manifestiran kroz voajeriranje tuđe seksualne akcije? Koja je korist od gledanja i uzaludnog slinjenja, te kasnijeg drkanja? Pretpostavljam da se takvi ljudi sve više boje seksa i pribjegavaju masturbiranju jer je lakše svlačiti i oblačiti glavić, no što je trošiti mnogo vremena i živaca na barenje ženki kako bi upraznili pravi i realni seks. Ni pretjerano gledanje pornjave nije baš bezazleno. Kod onih koji se boje da će ih žene ismijavati zbog veličine kurca porno filmovi će ih samo uvjeriti da su pravi jebači negdje drugdje i da oni sa svojim mizerijama to nikada neće postati. Osim toga, vjerujem da se čari pravog seksa gube uslijed čestog gledanja pornića. Ako osoba s kojom općite ne ispusti barem upola glasne zvukove, uzbuđenje nije na razini kakvu očekujete. Ako ne da dupe nakon par misionarskih, opet izostaje isto. Osjećate se prevarenim (u podsvijesti se nadate da se vaša velika ljubav s nekom drugom osobom krka u porno stilu, a taj vam mazohizam daje za pravo da je možete dobro izvrijeđati, poniziti ili čak išamarati). Postajete nezadovoljni trenutnim pozama i tražite promijene, koje su često na granici bolesne perverzije. Samo zato jer uvijek mislite da oni porno glumci uživaju u onome što rade. Kad bi se nekako ubacili u misli stripera, shvatili bi da je to što oni rade njima uzbudljivo koliko i željezničkom prometniku tuckanje kotača vagona. Čista rutina bez imalo emocija. No, oni samo rade svoj posao, a vi koji to promatrate ste u neku ruku emotivno i psihički sjebani u mozak. A mislio sam da nemam kaj za reći. |
- 03:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #
04.06.2005., subota
Što učiniti s ljudima koji zagađuju okoliš
|
Prema rezultatima ankete blogovskog zavoda za zaštitu okoliša Ekosisa, cijenjeni blogeri i ostale fizičke i pravne osobe kao najpogodniji način kažnjavanja ljudskog otpada zvanog zagađivači odabrali su «Jedenje smeća» (trenutni rezultati ankete nalaze se s desne strane bloga). Ponuđena su još bila dva odgovora «Razbiti pičku» i «Počastiti mesarskom sjekirom». Isti su s tijesnom razlikom izgubili. Četvrti je odgovor bio trik kojem je nasjeo jedan «zajebant», a kojeg imamo adresu tako da se ne morate bojati da neće biti fizički maltretiran ili da mu neće kuća zajedno s kućnim ljubimcima gorjeti. Koji je najbolji način da natjerate ekonasilnika i ekoteroristu, neprijatelja prirode, ljudi i njihova okoliša, ubojicu čistoće, primitivca s mozgom u obliku otvorene konzerve paštete, čovjeka bez skrupula i bez srama, ološa cijelog životinjskog svijeta, prokletnika i naturalnog heretika, da pojede smeće koje je bacio? Postupak je jednostavan. Uvijek sa sobom nosite brodsku sirenu. Ne onu koja pliva oko broda, pa ste nagonjeni perverznom seksualnom željom skočili u vodu ne bi li joj smjestili između trećeg i četvrtog reda zlaćanih ljuskica. Kad ugledate nasilnika (nasilnicu) kako baca papirić ili neki drugi oblik smeća, polako i tiho, neprimjetno, ninđovski mu se približite s leđa i zatrubite mu tik do uha. Pritisnite dugme do kraja, neka se čuje glas ugnjetavane prirode, Zemlje natopljene otpadom, svih onih u kojima raste bijes zbog smeća sve do prijetnje sanatorijem. Neka se čuje na daleko, neka narod izađe na balkone i ulice i neka vidi đubre kako baca đubre. Također ponesite i megafon. Organizirajte izašli narod u krug, ispričajte im cijelu priču o postanku čovjeka, o važnosti čiste prirode i okoliša, pokažite im štakore kao potencijalnu opasnost, nosače kuge i još x bolesti. Sve to vrijeme periodički nogom udarajte ekoteroristu u dupe. Neka padne na tlo. Kad se digne, opet ga srušite. Ubijte volju za životom u njemu. Ne stidite se na sav glas derati «Jebeš Europu, dolje komunizam i jebo vas Henry Ford i kapitalizam». Podijelite transparente s natpisom «Volim te mama, ali ne više od Dinama» ili «Nosi mi se bila boja». Podijelite flajere za koncert Bijelog Dugmeta u Beogradu i poručite onima koji slušaju narodnjake da ih čekaju braća na Ravnoj gori… uf. Promijenio sam tematski kolosijek. Predstavite okupljenom narodu osobu koja baca smeće. Njegov životni put, debilne roditelje iz čijeg je sjemena nastala ovakva maloumna spodoba, okolinu u kojoj je ovaj nesretnik postao monstrum i čudovište. Razotkrite ga i razgolite. Neka bude razapet na stup srama tako da će uskoro pobjeći istočnije, tamo gdje se slušaju narodnjaci i gdje znojna bagra istomišljenika, smrdljiva i prljava u transu ganja sisate kurve koje slušaju narodnjake (doduše, komotno može ostati i u Hrvatskoj). A onda pozovite Štefa s dizalicom, zavežite teroristi noge i objesite ga naglavačke na dizalicu. Lagano ga spuštajte prema najbližem kontejneru i neka đubre pase đubre. Neka ždere ono što je odbacio od sebe i time ugrozio estetiku i život okoliša. Pritom ga šibajte sedmokrakim bičem i polijevajte ledenim mlazom iz šmrka sve dok se ne onesvijesti. Na kraju, kad pojede sve smeće iz kontejnera i poliže isti, svucite ga do gola, objesite mu tablu «Ja slušam narodnjake», privežite mu noge za stražnjicu i neka u tome položaju, klečeći, otpuže iz grada. Nakon toga skupite ekipu i označite kuće onih koji slušaju narodnjake. Uskoro će doći vrijeme velikih seoba. |
- 08:25 - Komentari (21) - Isprintaj - #
03.06.2005., petak
...č
|
idem napisati nešto da se održim još 48 sati, a budući da idućih tjedan dana imam neki godišnji, bit ću prisiljen družiti se s obićnim smrtnicima s freš liste. Jednom je jedan dugokraki malamut rekao da je taktika najbolji način da ne se ne bleji u šarena vrata i zbog toga razmislit ću o temama na blogu. Trenutno se furaju ljubavni problemi s dozom vrckavosti, stoga će današnja tema biti: svijet je ludnica, a ja se danas naprosto nisam stigla pojebati, dajte neki komentar, ispod 50 idite u kurac veliki kvadratni kotač se pokrenuo i neće stati na prvoj stepenici Ljudi neznalice, stvar je ovakva: slijede teška vremena za one koji se drže pametni. Međutim, nije sve tako crno, treba samo razraditi taktiku kako osvojiti tržište dobrim štivom. Što se danas nosi u tekstovima? Ljubavni problemi s dozom patetike u pozadini. Probat ću razveseliti beskućnice i one kojima je srce napustilo kućište i utješiti ih psihološkoproblematičnim štivom. Ljubav Nije mi dobro. Otišla je tam, daleko, preko okeana, negdje u nepoznati kraj gdje nitko nikada nije bio. Zašto, o zašto. Sudbina. Smrt joj stoji na nožnim prstima i prigovara: zašto si tako okrutna, ti neizbježna imperativnosti? Zašto me proganjaš tugo, o tugo. Tko si ti da jedriš po mojem svjesnom balansu i toneš tamo gdje nemam dna? Pardon. Zajeb. Otišao je. Njegova muskulatura obuzima mi sve misli, osim jedno četiri, pet. Te su rezervirane za posao. Ako ne mislim na poslu, završit ću na burzi i tko će onda plaćati fitnes i gledati kako se dečki znoje? Teško mi je. Jako mi je teško. Veli mi kolega da skinem tu šubaru s glave, ali ja ne hajem. Teško mi je. Zašto se svijet vrti u krug, a taj krug ima oštre kutove (jedan od 32°, a drugi cirka i pol)? Uvijek kad stanem na loptu, ona se izmiče i otkotrlja se u autogol. To nije pravilo. Rijetko se događa, ali ljudi mješaju autogol i golaut. Greda. U banani sam. Skidam ona vlakna za koja jedna skupina ljudi tvrdi da su opijati. Idem se drogirati. To je jedini put da postanem nadčovjek. Niče kukuruz veći od svih, a ti nisi ni na jednom od tih. Napušten ja sam, napušteniji no poligon za nuklearne eksperimente. Napušten ja sam, Šiptar. |
- 08:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #
02.06.2005., četvrtak
krava
|
Idem jučer iz trgovine, mamuran i nadrkan, a ispred mene hoda dobro spičkana pička, plavuša, vidi se da ženska drži do sebe i da ima iz čega prdnuti. Hipnotiziran tom pozadinom, razmišljam o koječem kadli ona na pločnik baci omot od čokolade. Jebem ti sunce da ti jebem sunce balkansko. Desetak metara ispred i iza nas dva su predivna, kromirana koša koja te svojim sjajem zovu da baciš smeće, pa makar ga i nemaš, svejedno baciš nešto, novčanik npr. Podignem taj omot, prestignem je i stanem ispred. Upotrijebim onu staru foru «Alo! Nešto ti je ispalo», a ona mi onako s pol kurca i tri četvrtine pičke odgovori: »Nije mi ispalo, bacila sam». Mračno je bilo nebo tog trenutka. Rascijepana je bila zemlja tog trenutka. Sa istoka prema zapadu redale su se crno-bijele slike holokausta. Na kraju svega polako se razvijala nuklearna gljiva. «Nemoj srat, stvarno?!», upitao sam je hipersarkastično i pomislio da mi je praprastric bio Petrica Kerempuh. Ona je začepila svoju primitivnu gubicu i čekala da odjebem sa svojim ekološko-savjesnim forama. Tipični primjerak špica-pičke. Također i tipični primjerak krave sa zasranom stražnjicom, kojoj je mjesto u neočišćenoj štali, na lancu. A što sam ja mogao više napraviti onako uzrujan, nasilno raspoložen? Došlo mi je da joj ona drekom namazana usta izribam ježom za skidanje farbe s limarije. Također sam razmišljao da je uhvatim za varikinom izbijeljenu kosu, odvučem do koša sa smećem i zaronim joj glavu u njega, natežući je za sise kako bi ustima usisala sve smeće. Ali, jebiga, sjetio sam se da sam pod uvjetnom kaznom koju sam si sam zadao jer sam se zarekao da nikada neću šakom pogladiti žensko biće, pa bilo ono i ovakva životinja s mutiranom kosom. Okrenuo sam joj leđa i otišao do koša i bacio omot od čokolade. Nisam se više okretao. Kroz vreli popodnevni zrak dopirale su njezine misli do mojeg mozga «Koja seljačina, da zna tko mi je dečko usro bi se». Balkanska telepatija. |
- 08:03 - Komentari (24) - Isprintaj - #
01.06.2005., srijeda
molitva za dobro jutro
|
Evo primjera iz Većernjeg lista kako se ljudi od reda brinu o hrvatskom narodu: ...Izvukli su ga iz vode i onako polugolog, u gaćicama, ostavili na travi kao psa, a nama su rekli da se sami snađemo za prijevoz. Ako već oni nisu pozvali nikoga da ga preveze u mrtvačnicu, mogli su nam barem savjetovati komu da se obratimo. Ovako nam nije preostalo ništa drugo nego da ga onako zgrčenog i zamazanog od pijeska stavimo u svoj golf jedinicu i sami odvezemo kući. Doma smo ga, bez lijesa, položili na krevet u dvorištu. Cijelu noć i idući dan do 11 sati bili smo uz njega, vani na vrućini, dok ga nisu odvezli ljudi iz pogrebnog poduzeća Parkovi. Rekli su nam da bi došli i na Dravu po njega da im je javila policija. Ružno je i sramotno da se tako odnose prema nama! Pa i mi smo ljudi! kazao je utopljenikov otac Stjepan, a majka Slavica istaknula je da je roniocima trebalo više od dva sata da dođu, a potom još pola sata da se obuku... ------ A evo i kako naše sudstvo kažnjava pedofile (prenosim također iz Većernjeg lista): OSIJEK - Vrhovni sud RH smanjio je kazne supružnicima Stanku (39) i Višnji (26) M. iz Osijeka, koji su u ožujku prošle godine na Županijskome sudu u Osijeku, zajedno s njihovim kumom Zoranom T. (43), proglašeni krivima zbog niza teških kaznenih djela: spolnog odnosa s djetetom odnosno maloljetnom osobom, iskorištavanja djeteta za pornografiju, te zloporabe opojnih droga. Stanku M. kazna je s osam smanjena na sedam godina zatvora, a Višnji M. sa šest na pet godina. Zoranu T. kazna je pak odlukom višeg suda ostala neizmijenjena, pa u zatvoru ostaje pet godina. Vrhovni je sud obrazlažući svoju odluku naveo kako je na supružnike Višnju i Stanka M. pogrešno primijenjen kazneni zakon, odnosno da je opis spolnog odnosa iz optužnice različit od onoga utvrđenog tijekom sudskog postupka. A pedofilski je trojac, podsjećamo, na raspravi koja je bila zatvorena za javnost suđen pod optužbom da su se tijekom 2001. i 2002. godine u Cvjetkovoj ulici te na Meštrovićevu vijencu u Osijeku na različite načine seksualno iživljavali nad trima maloljetnicama. Stanko i Višnja su, primjerice, s njima imali grupne spolne odnose, koje su čak i snimali, a u stanu su im prikazivali i pornofilmove, dok je njihov kum Zoran T., kako je utvrđeno, također spolno općio s djetetom, i to četiri puta. On je inače već osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, što je sudsko vijeće prilikom donošenja presude uzelo u obzir kao otegotnu okolnost. Maloljetnicama u dobi između 13 i 17 godina osuđeni je trojac, inače, uza sve navedeno na uživanje još nudio i različite vrste opojnih droga. (mmr) ------ Živim. Vjerujem. Molim. Evo i kratka molitva kojom častim i uzdižem. U KURAC Susjed je pojebo moju ženu U kurac Sad moram i ja |
- 11:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
