Nisam nešto pretjerano proučavao sociološke studije o masama, ali sa stajališta jednog poluoklopljenog jazavčara, dozvoljavam si suditi o njima.
Ne volim biti dio nečeg velikog, biti manipuliran, biti vođen skupnom hipnozom. Svaka se čvrsta ogoljena misao razvodni u masi. Masa je stado. Mogu biti ovce, a mogu biti i razjareni stampedo razularene stoke. Veže ih pripadnost nekom pojmu. U masi se čovjek kao individua izgubi i njegov razum postane jedna karika u mozgu gomile. Rad mase princip je domino efekta s dominacijom početne pločice. Masom je lako manipulirati.
Nekad sam bio manijakalni nogometni navijač i znam što znači biti dio mase. Povodljivost može čovjeka odvesti na stranputicu pogotovo ako se nalazi u velikoj skupini ljudi. Tada se oslobođen od straha može odvažiti na nešto čega bi se u normalnim okolnostima zgražao. Npr. razbijati nekom glavu iako je već dobro izgažena i krvava.
Nakon što se individua odvoji od mase njegov mozak se naglo aktivira i opet započinje svoj normalan rad.
Postoji milijun primjera manipulacije masom, od prošlostoljetnih komunističkih i nacističkih pokreta pa sve do današnjih dana splitskih «Norijada» i navijačkih hepeninga. Religijsku manipulaciju neću ni spominjati jer bih bio kažnjen od par desetaka bogova.
Jedan od primjera manipulacije masom su i koncerti grupa čija se glazba zasniva na emotivnim elementima. Jednoglasnost publike to potvrđuje.
Iskreno, bojim se takve psihoze. Jednoglasna grmljavina 50.000 glasova jezivo je iskustvo. Tu prestaje individualnost. Aktiviraju se neki rijetko korišteni centri koji mozak drže u leru. Zanos je nerazumna emocija. Kao i kod zaljubljenosti, čovjek nije potpuno pri sebi. Nerijetko zanos neprimjetno prelazi u tminu manipulacije koja vas može usmjeriti ka ostvarivanju nečijih ciljeva.
Jako sam zabrinut zbog toga. Muči me nesanica. Što će biti sa svijetom, mladeži, ljudima?
Štoooooo?
Aaaaaaaaarrrrgggghhhh!
Kap, slap, znoj, oj!
Sretan vam Đurđevdan Delije.
Post je objavljen 23.06.2005. u 11:10 sati.