24.06.2005., petak
baba-muž
|
Neki dan sam upoznao žensku koju Zagorci zovu BABA-MUŽ. Žena je stvarno ogromna, na iskap popije pola litre rakije i kad izađe van mlati se s muškima. Jučer smo bili na nekom koncertu i ona je predložila da joj se netko popne na ramena. Slučajno smo se svi izgubili. RESPECT za BABU-MUŽA. O gorivu BABE-MUŽA Nije kriv hamburger što su Ameri debeli. Krivo je more. I cjelodnevna nepokretljivost. Ne želim baš onu mizernu brand plastiku, već pravi domaći masni hamburger s pljeskavicom veličine sunčane eklipse. Okus prepržene masti je droga. Heroin je droga. Od heroina se čudno manta, od hamburgera se jeca – od sitosti. Uzdiše kao na samrtnom mjestu. Probodeni arapskim nožem čekate da zadnji vodoskok štrcne u vis i da izbečite oči i odete majstoru na duhovni popravak. Konju! Rekao sam ti da ga ispoliraš. Dobit ću tetanus. Idi po onog vašeg što se dere na tornju. Još jednom: Konju! Ajmo svi: Konju!!! Nije kriv hamburger što vam vene ne rade svoj posao. Kriva je morska pjena. I lijenost, naravno. Da pružite korak svakog dana po pola sata mogli bi jesti i samu svinjsku mast, a kamoli ne bi jeli onako slasne, masne i sočne hamburgere. Pravi hamburger se ne jede u restoranu. To je oskvrnuće kulta. Restorani su za sterilnu gospodu. Hamburger se naručuje u kamp kućici s rezervama propan-butana, a jede se ispred nje. Zašto? Zato da vam prilog curi na zemlju, a ne na pod. Pljeskavica mora biti ogromna, kao što rekoh, poput sunčane eklipse ili čak 2r milkiveja. One bijele kvržice masti, to su zvijezde. One nam svijetle u tmini umora kad punimo 92. miješalicu betona. Ta juneće-svinjska galaksija nekad se pržila na masti, a u današnje doba na ulju. Kroz to ulje mora proći najmanje dvadesetak pljeskavica kako bi ono davalo optimalan okus mesu. Površina hamburgera mora biti, ako ne crna, a ono barem zatamnjena. Ne brinite, ako se krećete nećete dobiti rak. Rak dobivaju pušači i ljenčine. Što s lepinjom? A što s nuklearnim otpadom? Idi si pitaj mamu, konju! Pardon. Lepinjom obrišete površinu ploče na kojoj pečete svemirske spirale tako da ostanu tragovi nalik repovima kometa i onda ju pritisnete uz tu vruću plohu. Zvuk koji očekujete jest: «piiiiiiiiiiii!»… …to je kardiogram. U kurac!.. …»kssssšššš». Da. Pogodak. Hamburger bez priloga je poput Rocca Siffredija u misionarskoj pozi (pravi drkatori znat će o čemu je riječ). Sve što šef kuhinje drži na polici trpa se u hamburger: senf, kečap, majoneza, vrhnje, sir, salata, krastavac, rajčica, šafran, metvica, čili, paprika, čačkalica, mađarski plastični medvjedić s medom, sve osim hrđavih šarafa koji klimavo vise s gornje police. Stavi i salvetu… Jebote, kako me opizdi neka fjaka i ne da mi se završavati ovu sagu o oksidansima. Nikad ne završim započeto. RESPECT for BABA-MUŽ |
- 08:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
