Ljudi, vratih se s godišnjeg odmora umorniji no što sam bio. Samo to želim trenutno reći jer ostalo stoji negdje zakopano, a ne da mi se iz ormara vaditi lopata i glumiti da hoću nešto napisati.
Jučer sam slučajno prisustvovao striptizu. Dvije dobre pičke i jedan neviđeno ružni nabildani gad. Da mi je znati kakav je moždani sklop ženki koje se pale na seksualnu simulaciju oplođivanja istrunulog ježa ili na gomilu napumpanih mišića nalik na natečenu gljivu. Ni moždani sklop muških s istim afinitetima nije zavrijedio da obitava u zdravoj umnoj zajednici.
U stvari svatko tko striperski performans ne shvaća kao jednu veselu zajebanciju koja ti može debelo popraviti raspoloženje, već slini i nakon toga drka u osami svoje bespomoćnosti, trebao bi posjetiti psihijatra ili seksologa. U ljudima uvijek negdje u kutku bitka leži bolesna seksualna poderotina koju je okolina podrpala i zato oni drkaju više no što to preporučuju seksualni stručnjaci, a da ne spominjem seksologe klerikalce (crkva najbolje zna što je dobro za zdrav seksualni život).
Masturbirati na pičku koja se svlači i pretjerano glumi odnošaj, dok joj se izrazi lica mijenjaju od posljedice sranja tvrdog dreka do orgazmičkog olakšanja nakon odčepljenja, prilično je zabrinjavajući postupak. Takvi drkaju i na ulične napade velikih škotskih ovčara na lutajuće štakorašice koje su napola manje i zbog toga podložne zaglavljivanju spolovila.
Takvi bi čak rado naguzili Lesija, pa makar ih iznenadila đačka ekskurzija u životinjsko-ljudskom menage a trois.
Stvarno se pitam je li čovjek normalan ako masturbira na svaku seksualnu asocijaciju i na svaku žensku koju vidi na ulici. Što rade ljudi, poklonici striptiza nakon što odgledaju golotinju koja se postupno oslobađa? U čemu je poanta gledanja? Je li to samo punjenje memorije iz koje će snimiti jedan oduži porno film ili je to prikriveni mazohizam manifestiran kroz voajeriranje tuđe seksualne akcije? Koja je korist od gledanja i uzaludnog slinjenja, te kasnijeg drkanja?
Pretpostavljam da se takvi ljudi sve više boje seksa i pribjegavaju masturbiranju jer je lakše svlačiti i oblačiti glavić, no što je trošiti mnogo vremena i živaca na barenje ženki kako bi upraznili pravi i realni seks.
Ni pretjerano gledanje pornjave nije baš bezazleno. Kod onih koji se boje da će ih žene ismijavati zbog veličine kurca porno filmovi će ih samo uvjeriti da su pravi jebači negdje drugdje i da oni sa svojim mizerijama to nikada neće postati. Osim toga, vjerujem da se čari pravog seksa gube uslijed čestog gledanja pornića. Ako osoba s kojom općite ne ispusti barem upola glasne zvukove, uzbuđenje nije na razini kakvu očekujete. Ako ne da dupe nakon par misionarskih, opet izostaje isto. Osjećate se prevarenim (u podsvijesti se nadate da se vaša velika ljubav s nekom drugom osobom krka u porno stilu, a taj vam mazohizam daje za pravo da je možete dobro izvrijeđati, poniziti ili čak išamarati).
Postajete nezadovoljni trenutnim pozama i tražite promijene, koje su često na granici bolesne perverzije. Samo zato jer uvijek mislite da oni porno glumci uživaju u onome što rade.
Kad bi se nekako ubacili u misli stripera, shvatili bi da je to što oni rade njima uzbudljivo koliko i željezničkom prometniku tuckanje kotača vagona. Čista rutina bez imalo emocija. No, oni samo rade svoj posao, a vi koji to promatrate ste u neku ruku emotivno i psihički sjebani u mozak.
A mislio sam da nemam kaj za reći.
Post je objavljen 13.06.2005. u 03:32 sati.