Idem jučer iz trgovine, mamuran i nadrkan, a ispred mene hoda dobro spičkana pička, plavuša, vidi se da ženska drži do sebe i da ima iz čega prdnuti. Hipnotiziran tom pozadinom, razmišljam o koječem kadli ona na pločnik baci omot od čokolade. Jebem ti sunce da ti jebem sunce balkansko. Desetak metara ispred i iza nas dva su predivna, kromirana koša koja te svojim sjajem zovu da baciš smeće, pa makar ga i nemaš, svejedno baciš nešto, novčanik npr. Podignem taj omot, prestignem je i stanem ispred. Upotrijebim onu staru foru «Alo! Nešto ti je ispalo», a ona mi onako s pol kurca i tri četvrtine pičke odgovori: »Nije mi ispalo, bacila sam». Mračno je bilo nebo tog trenutka. Rascijepana je bila zemlja tog trenutka. Sa istoka prema zapadu redale su se crno-bijele slike holokausta. Na kraju svega polako se razvijala nuklearna gljiva. «Nemoj srat, stvarno?!», upitao sam je hipersarkastično i pomislio da mi je praprastric bio Petrica Kerempuh. Ona je začepila svoju primitivnu gubicu i čekala da odjebem sa svojim ekološko-savjesnim forama. Tipični primjerak špica-pičke. Također i tipični primjerak krave sa zasranom stražnjicom, kojoj je mjesto u neočišćenoj štali, na lancu. A što sam ja mogao više napraviti onako uzrujan, nasilno raspoložen? Došlo mi je da joj ona drekom namazana usta izribam ježom za skidanje farbe s limarije. Također sam razmišljao da je uhvatim za varikinom izbijeljenu kosu, odvučem do koša sa smećem i zaronim joj glavu u njega, natežući je za sise kako bi ustima usisala sve smeće. Ali, jebiga, sjetio sam se da sam pod uvjetnom kaznom koju sam si sam zadao jer sam se zarekao da nikada neću šakom pogladiti žensko biće, pa bilo ono i ovakva životinja s mutiranom kosom. Okrenuo sam joj leđa i otišao do koša i bacio omot od čokolade. Nisam se više okretao. Kroz vreli popodnevni zrak dopirale su njezine misli do mojeg mozga «Koja seljačina, da zna tko mi je dečko usro bi se». Balkanska telepatija.
Post je objavljen 02.06.2005. u 08:03 sati.