Svako štivo počinje nekim uvodom. Bio on obično predstavljanje okolnosti ili sam događaj koji počinje od početka ili nekog mjesta unutar kronologije, nije uopće bitno. Svaki uvod nas lagano uvodi u žarište predmeta ili nas ostavi kao ciglom puknute u glavu svojim naglim startom. Neki uvodi su čista piščeva rutina i standard, a neki su pravo remekdjelo originalnosti i mašte.
Uvod:
U pičku materinu i život takav.
Kao što svaka posljedica ima uzrok, tako i svaki događaj ima zaplet. To je nešto poput peristaltike koja rogobori duže vrijeme i odjednom izrodi jedno gromoglasno prrrrrr!
Zaplet:
Zašto se nisam rodio bogat ili me netko darivao na prvi rođendan ogromnim blagom tako da ne moram brinuti što će se dogoditi sa splačinom koja se trenutno krčka u loncu. Boja nije baš primamljiva, a ni miris ne odaje gastronomsku zvijezdu - oči me peku kad pogledam u grotlo neukusnog napoja. Papar mi se omakao, u stvari čep je ispao, da mu jebem oca, onome koji ga je labavo zategnuo, jebem li mu oca. I još uz to potrošio mi cimer vegetu, a da ja, koji svakodnevno kuham, to nisam primijetio, i onda sam morao skočiti do susjeda, koje li nevolje, i doslovno ga prositi da mi posudi dvije žličice, a ovaj je prokletim ciničnim glasom održao prave misne litanije o svrsi vraćanja posuđenih stvari, na što sam mu rekao da neka se goni u kurac on i njegova lopata kojoj je držalo bilo trulo i kad sam je upro o meku zemlju ona se slomila kao otpor seljaka krajem seljačke bune.
Nakon što ste zamahnuli sjekirom, ona je negdje morala udariti. Osim ako ste mahali na prazno pa vas je ponijela sila zamaha, valjda kinetička pretpostavljam ili možda izmiješana centrifugalna i centripetalna, i umalo da niste poletjeli za njom, a da jeste, gadno bi se proveli, jer je uletjela drito kroz susjedov prozor u njegov dnevni boravak. Čulo se samo cangrl, pkssssss! – ošo TV u kurac. Dakle, slijedi ono o čemu ste namjeravali pisati.
Glavno nešto:
Ma jebeš vegetu i susjeda i njegovu ženu. A psa ću im objesiti za banderu i zapaliti visokokoncentriranim napalmom. Zašto? Zna on dobro zašto.
Vidim da se zlo u loncu sprema. Neki čudan miris ispunjava mi sluznice u nosnicama. Vrag je tu bacio svoju nevidljivu kuhaču i svaki put kad ja promiješam u jednu stranu, on istovremeno miješa u drugu, tako da masa stoji na mjestu i lagano se počinje pretvarati u gorku pečenu koricu. Zagorjet će, jebem ti stvora. Pa i jest. Zagorjelo je. Skidaj s ognja, pronalazi drugi lonac, pretovari nezaraženu masu, stavi na vatru, miješaj i ne misli na tetu preko puta kad kosi travu, a sise joj ogromne vise i prijete svojem zdravlju, odnosno u opasnosti su od sjeckanja.
Vrlo je lako izgubiti se u mnoštvu misli koje snagom bujice nadolaze, pa se vrlo često dogodi da skrenete s puta, odnosno zadane teme
Stranputica:
Susjedi vise sise. Nije to ona klasična meka tjelesna tvar koja se objesi kao u baba pa vrškom bradavica pravi brazde po vreloj juhi…
Nastavit će se
Post je objavljen 16.06.2005. u 16:51 sati.