Odavno je meni govorila jedna poznata grčka proročica da ne posuđujem lovu čak ni prijateljima, a kamoli ljudima koje jedva da i poznajem. Tada sam joj govorio da je stara i lažljiva razroka baba i da je bolje da kuha svinjske iznutrice u onom svojem vještičjem loncu i da nakon što su kuhane njima napuni crijeva i to isto tako svinjska, a ne tamo neka od dvorogog krilatog mormona, jer svi mi u svojoj podsvijesti gajimo simpatije prema krvavicama iliti kako se to u nas Podravaca kaže, čurkama.
Naravno, kako to ide u svim pričama, izmišljenim i onim stvarnim koje smo čuli od nekoga koji je čuo od sedmog koljena (klasifikacija prepričalačkog niza), dakle izmislio je, grčka je proročica imala potpuno pravo (bez obzira na to ubacio sam punu košaru njenih kretenskih šišmiša-češljugara, koji nisu ni sličili šišmišima, u vrelu vodu, a zatim ih bacio svinjama).
Ležim u svježoj sobi, mirisnoj poput vojničke za vrijeme popodnevnog odmora kad su vidljive zagušljive pare koje se viju iz čarapa, i gledam nezainteresirano u plafon. Zli ljudi bi rekli blejim, kradem bogu dane, kurcu sviram, a note ne poznajem.
I kako to opet biva, svakodnevno i povremeno, u jednom trenutku naslade blejanjem, zazvoni mi mobitel. Prenuo me iz akcije postizanja specifične nirvane, slične onoj azijskoj, samo što je ova vizualno daleko spektakularnija: iz jedne nosnice viri šmrkalj od pola litre, a u drugoj nosnici malik prstić trudi se da iskopa dnevnu normu smole.
Zove me kakti prijatelj i pita mogu li mu posuditi pedeset kuna do ponedjeljka. Jebiga, znanci su tu da im posuđuješ pare, iako nemaš pojma hoće li ti vratiti ikad, i ja kao svaki jebeno naivni altruist velim mu da nema problema i još mu ih odnesem. Budala.
Dođem do njega, a tamo tri lika pijana kao pola Zagorja i napušena poput cijele Dalmacije i dijela kontinenta, deru se, seru i nadmeću u pametovanju. Uostalom znate kako to ide u tim situacijama. Osim ako ste ortodoksni musliman. Onda ne znate kako to ide, ali ste najvjerojatnije vidjeli druge kako to rade te stoga znate kako to ide.
Sjednem za stol i prijatelj, ovaj poznanik, ovaj neprijatelj, stane me gnjaviti da kaj bum popil, kaj sam pizda, zakaj neću s njim popiti i nek idem u kurac, ali bez obzira na to da mu ipak posudim pare. «Evo ti budalo, do ponedjeljka», potiho promrljam i sa suosjećanjem, neprimjetno za okolinu, stavim novac u džep njegove košulje. «Nemaš beda. Stara u ponedjeljak šalje pare i ja ti ih donesem, znaš da te nikad nisam zajebal», reče budala i stane praviti grimase kolutajući očima i lupajući šakom o stol.
Nakon toga još je najmanje pet puta ponovio kako će mi vratiti pare do ponedjeljka i da se ne brinem, da on nikada nikoga u životu nije zajebal i da tko mene pipne da će mu on razbiti pičku na puzle.
Prošlo je još desetak minuta i u trenutku kad je on otišao obaviti jedno od tridesetak pišanja ja sam pozdravio veselo društvo i otišao kući nastaviti postizati kopačku nirvanu.
To je bilo u subotu.
Došao je ponedjeljak i tip se, nećete vjerovati, cijeli dan nije javljao.
Zovem ga na mobitel, ne javlja se. Pošaljem mu poruku, ne odgovara. Onda sam se sjetio jednog crtića i lika kako mu se glava pretvara u glavu magarca koji reve.
U jednom trenutku te spoznajne preobrazbe zazvoni mi mob. Zove jedan iz onog veselog subotnjeg kružoka, tip koji tvrdi da bi Steven Seagal razbio Filipovića i kaže «Jel' te zval Faki? Ne?! Budala. Idiot. Koji je to kreten. Znaš kaj je napravil dok si ti otišel. Taj nije normalan. Počel je boce bacati po stanu, mobitel je bacil u zid, daljinski je bacil kroz prozor i onda je uzel čašu, udaril po stolu i kak se čaša razbila razrezala mu žile. Odma smo skočili na njega, jer on je, dok je krv šikljala uokolo, nastavil nogama razbacivati stvari, i onda smo ga jedva savladali i držali petnaest minuta sve dok nije došla hitna. Budala se nije dala u kombi, pa sam mu opalil takav šamar da je u jednom trenutku došel k sebi i smiril se. Kad su ga odvezli, mi smo, sasvim otrežnjeni, počeli čistiti taj nered. Nakon kaj smo jedva pokupili sve to razbijeno staklo seli smo si da si spijemo nekaj, kad, jebote, odjednom tresnu ulazna vrata u zid i ulazi idiot Faki i počne se derati na nas da kaj smo pustili da ga murija odvede, da su ga mlatili tam i da je pobegel. Luđak je pobegel iz hitne. Na ruci je imal zavoj prek kojeg je probila krv. Onda je u jednom trenutku došel do televizora i svom snagom ga bacil na pod. Ekran je eksplodiral, a mi smo opet skočili na njega i jedva ga smirili. Onda je zaspal. Drugi dan je stara došla po njega i izgleda da se više ne bu vrnul u Osijek.»
Nije toliko hladan tuš ovo bio zbog toga što je on napravio pizdariju (takve budale ne treba žaliti), već što sam ja opet ispao motiv s hlebinske slike.
Moji su kunići najvjerojatnije pomogli idiotu da ode u kurac s mozgom, a samim tim pobrinuli se da ih više nikada ne vidim.
A lijepo mi je stara grčka vještica rekla da ne posuđujem pare. Crkla da bog da i ona i njena vidovitost.
Post je objavljen 28.06.2005. u 08:49 sati.