< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kao i mnoge i mene je strašno pogodila vijest da je Toše poginuo. Nisam mogla vjerovati jer uvijek imam dojam kako se poznatima ništa ne može dogoditi. A i tko bi ikada pomislio da će tako prekrasan i dobar dečko imati takvu sudbinu. Tošu sam obožavala i volim njegove pjesme. Bio mi je odmor za oči dok sam ga gledala na televiziji, slinila nad njegovim posterima i sa Majom planirala odlazak na neki od njegovih koncerata koje je trebao održati. Naravno stajala bi u prvom redu i pjevala njegove pjesme od kojih većinu znam napamet(i vjerovatno bi vrištila i planirala kako da ga zaskočim nakon koncerta). Ali eto život je takav, kada se najmanje nadaš odeš iz njega u nešto novo i nepoznato. Nešto što ćemo svi doživjeti neki prije a nadam se da svi što kasnije. Iskreno iako ne bi trebala ja se jako bojim smrti, ne volim o njoj ni razmišljati . Ne volim tužne stvari uopće i iako se trudim uvijek gledati neku pozitivnu stranu u ovakvim situacijama nje nema. Volim život i kada se tako nešto dogodi još ga više volim jer sam još tu. Još imam priliku živjeti. Jučer na trčanju sam slušala njegove pjesme i u jednom trenutku sam si obećala da više neću trošiti svoj život na krive ljude, krive stvari i nade. Jednostavno ću živjeti sretno kako samo ja znam. Jer danas si tu a sutra tko zna.
Tošu ćemo svi pamtiti i sjećati ga se a njegove pjesme bit će tu zauvijek. Smrt ne znači kraj, samo odlazak u nešto drugo i vječno…
Ovu pjesmu obožavam, jedna mi je od najražih i sa njom završavam ovaj post...