Marketing
Samo jedan život imaš...
Kao i mnoge i mene je strašno pogodila vijest da je Toše poginuo.
Nisam mogla vjerovati jer uvijek imam dojam kako se poznatima ništa ne može dogoditi. A i tko bi ikada pomislio da će tako prekrasan i dobar dečko imati takvu sudbinu. Tošu sam obožavala i volim njegove pjesme. Bio mi je odmor za oči dok sam ga gledala na televiziji, slinila nad njegovim posterima i sa Majom planirala odlazak na neki od njegovih koncerata koje je trebao održati. Naravno stajala bi u prvom redu i pjevala njegove pjesme od kojih većinu znam napamet(i vjerovatno bi vrištila i planirala kako da ga zaskočim nakon koncerta). Ali eto život je takav, kada se najmanje nadaš odeš iz njega u nešto novo i nepoznato. Nešto što ćemo svi doživjeti neki prije a nadam se da svi što kasnije. Iskreno iako ne bi trebala ja se jako bojim smrti, ne volim o njoj ni razmišljati . Ne volim tužne stvari uopće i iako se trudim uvijek gledati neku pozitivnu stranu u ovakvim situacijama nje nema. Volim život i kada se tako nešto dogodi još ga više volim jer sam još tu. Još imam priliku živjeti. Jučer na trčanju sam slušala njegove pjesme i u jednom trenutku sam si obećala da više neću trošiti svoj život na krive ljude, krive stvari i nade. Jednostavno ću živjeti sretno kako samo ja znam. Jer danas si tu a sutra tko zna.
Tošu ćemo svi pamtiti i sjećati ga se a njegove pjesme bit će tu zauvijek. Smrt ne znači kraj, samo odlazak u nešto drugo i vječno…
Ovu pjesmu obožavam, jedna mi je od najražih i sa njom završavam ovaj post...
Post je objavljen 17.10.2007. u 17:56 sati.