UN TEMPO
24.01.2014., petak
MATO BE - jarac Rođen je kao Riječanin Rijeka dubrovačka) u selu Obuljeno, od Andrijaševićeve ugledne obitelji koja ga je simbolično novčano potpomagala. Još dječakom ostavio je zavičaj i Grad i pošao u svijet 'trbuhom za kruhom'. Vratio se natrag još jadniji nego je pošao. Zaboravio je rodno selo i ostao je živjeti u Gradu, radeći kao potrkalo i poslušnik. Poradi prijeke naravi, ali i običaja da dira i uštipne pokoju žensku stražnjicu, osobito župsku, dobio je nadimak jarac, još kad bi se uz taj čin i glasao 'večanjem' (blejanjem). Iz tog razloga za svagda mu je i ostao tako podrugljivi nadimak 'beeeeeeeeee jarac'. Mata je bilo svugdje. Često i kao sudionika žestokih okršaja pa su raznovrsne uvrede letjele sa sviju strana. Još kad bi aktivirao bagulinu (štap za poštapanje) i njim se razmahivao ili se počeo nabacivati kucima (kamenjem), znao bi to cijeli Grad. Tad bi se aktivirale rugalice Mato Be ... jarac i odjekivala sa sviju strana Place. Zabilježena je jedna zgoda koja ukazuje na njegovo ponašanje i ilustrira mu prgavu narav. U ovoj zgodi razjaren i užežen Mato nije birao riječi i uvrede, radi kojih je tad zaglavio u pržunu (zatvoru) pa citiram autora Dubrovačkije oriđinala: „Mato na Pile, a skupila se i druga djeca pa bekaju. On za njima psujući i bacajući kuke (kamenja). Tu naljegne (naiđe) nekakva Gružanin (koji ga ko fol počne braniti): - Što ćete na jadnoga Mata i njega je Bog stvorio. Bio je po svijetu i vidio dosta i dosta ... I tako je slijedio s peneđerikom (lažnom, hinjenom pohvalom), a Mato se rastopio od miline. Mato će: - Barem da si ti čovjek, da rečeš ovoj grimi (sitna ribica, općenito ; plankton, miješane vrste sitnih ribica, koja služi za hranu većim vrstama, regionalno je zovu pića), ovijem lučiferima (vragovima) od zla oca i gore matere. A Gružanin će kao ozbiljno: - Prestanite mučiti ovi živinu ... . Matu poleti misao odmah na jarca pa će: - Jebem te Gružanine, imaš i ti tvojijeh mrvica, meti ispred tvoje kuće i jebem ti mater i mrtve u grebu ...“ To još jače podjari djecu da nastave bekanjem, dok se nije umiješao ušjer (čuvar reda i mira) i poveo Mata radi psovanja, tko zna kako bi to završilo. Tek Mato je komentirao: „Ovo se događa samo u ovoj jebenoj i nesretnoj Austriji, svudgdje sam po svijetu hodio i svatko me rispeto (poštovao), a ovdje ...?“ Običavao bi svratiti u spičariju (ljekarnu) fratara Male braće raspitivati se za kakav posao i usput dobiti malo tabaka (duhana). Kad bi se ljekarnici htjeli riješiti njegove nazočnosti samo bi mu pokazali pijavice od kojih bi tako zazirao i odmah strugnuo preko vrata kao oparen. I još jedna zanimljiva epizoda (od mnogih), koju sam odabrala iz njegova životopisa i zbog koje je zaradio dodatni epitet 'broka' (broka = brokva = čavao). Uglavnom, zaposlio se Mato u Gružu na izgradnji kasarne, ali kako je bio nizašto, osim za bekanje i psovanje, proto (predradnik) ga je (iz vica) ostavio da čuva materijal dajući mu smotak i u njoj nekakve žute broke s napomenom da su dragocjeni i zlatni. Čuvao Mato čavle ko oči u glavi, do jednoga trenutka nepažnje, kad mu je smotak s čavlima nestao s funjestre (prozora). Naravno bio je optužen da je sam drpnuo zlato, a on nije mogao dokazati da mu je taj nevrijedan smotak čavala iz šale ukraden. Zato bi ga i sam spomen 'broke' u šaljivom dobacivanju jače jazjario i od od bekanja, a nadimak broka, ostao mu je kao još jedan sve do smrti. Isto tako Mato nije mogao smisliti Srbe, pa bi bilo dosta spomenuti Srb pa da ga uhvati ludilo i psovka. Znajući tu njegovu averziju, a prije smrti u bolnici, gdje je završio savladan bubrežnom bolešću i glađu, u zadirkivanju obećali kako će ga obući u odijelo srpske mužike (uličnoga glazbenoga sastava). „Ne bi vam ga obuko (odjenuo) da mi regalate (poklonite) vas (sav) Dubrovnik.“ Oznake: oriđinali |