UN TEMPO
22.01.2014., srijeda
|
Niko bi znao ura i ura provest na muliću (gat) u Kolorini u Pilama i na mamac s crvima (koje bi iskopao ispod tvrđave Bokar za tu svrhu) s udicom hvatati riblju sitnež. Često bi i uhvatio dosta ribica, koje su mu osiguravale obroke, osobito kad bi ga leri ostavili na miru. Međutim, događale su se nerijetko scene između njega i njih zafrkanata, jer bi mu oni oteli mamac spremljen u soklinić (vrećicu) ili već uhvaćene ribice kanjošare (ribice koju ribari obično bacaju u more nakon ulova u mrežu) i bacili bi sve u more. Već se naviknuo na njihovu nazočnost, zadjevice pa i ono bacanje morske gamadi natrag u more, kao i na tobožnju zabrinutost za njega kao krivolovca, kad bi mu govorili: „Ti ne znaš Niko za ribe, ta bi riba uzrasla, a ti je tako malašnu (malenu) hitaš. Ako dođe ušjer (općinski stražar), još ćeš platiti multu (globu) i poći unutra (u zatvor) ...“ Niko bi zakriještao, slegnuo ramenima i otputio se uz njihov smijeh doma bez večere, tj. ulovljene ribe, osvrćući se ide li slučajno već ušjer za njim Oznake: oriđinali |