UN TEMPO
22.01.2014., srijeda
|
Jednom je uhvatio psa nekoga gospara, koji ga je opazio u prolazu sjedeći na kafi u Birimiše na Brsaljama. Sumnjajući što se psu sprema u Kortezijinim rukama, gospar je zazviždao pa se pas učas istrgnuo iz Kortezijinih šaka da bi otrčao gospodaru. Kortezija je od zamaha svom težinom, na sveopći smijeh nazočnih, tresnuo na guzicu posred Pila. Obično je noćio pod vedrim nebom, najviše na kamenim klupama ispred Dvora. Znao je to raditi i poslije podneva bilo za odmor ili u pijanstvu. Uobičajenim za Korteziju bio je nemar. Držao je tako stalno otvoreni rasporak na hlačama i ljudi su mu se uklanjali jer je bio gnjusničina (prljavc). Ne mareći ni za čije mišljenje ili osjećaje koje je izazivala njegova pojava, znao se je svući do gola na javnom mjestu (obično ispred Kneževa Dvora) i tako nag ležati na kamenom pižulu (klupi). Kad bi ga pitali zašto takav izaziva sablazan na javnom mjestu, lakonski bi odgovorio: „Da opoćinem (odahnem) malo od mojijeh živinica!“ Oznake: oriđinali |