UN TEMPO
20.01.2014., ponedjeljak
|
"Iz djetinjstva se najradije ipak sjećam F r a n a M i š a. Išla bi djeca, pa i ja nesvjestan s njima, za njim skandirajuci složno : 'Frano Miš, Frano Miš, dubrovački Frano Miš!' (Već u tom 'dubrovački' nešto je nad ćim se treba zamisliti - ne stječe se taj naziv svaki dan.) S otmjenošću kakva kneza i lukavom gestom dvorske lude, što mu je netko na glavu 'izlio čašu rajnskog vina' okretao bi on brojeve tombule o Svetom Vlahu, gore visoko na taraci Sponze, izvikujući kroz špijerlicu, dok bi po njemu pljustale gnjile naranće, patate i jaja. Kad su fašisti došli u grad, crnokošuljaši, za koje se vjerovalo da jedu mačke, Frano Miš je bio izuzetno vedar. 'Sad je tek nama miševima svanulo' govorio je, s lukavim svojim osmjehom, žmireci na male mišje poštene oči." (citat: Luko Paljetak, Jantarna kocka, Znanje Zagreb, 1982.) Još jedna zgoda u opisu istoga autora: “Bio sam dijete možda 10 godina ili koju više. U Ulici od puča nad otvorenim hidrantom stoji Frano Mis i viče: „Izidji, izidji ..." Skupilo se 10-20-30 ljudi i ja u toj gužvi. U to dolazi policajac kod Frana i gleda u hidrant. Tad se Frano pošteno isprdio (prnuo) i kazao: Sad je dobro izišo je! i ode dalje nas Frano." Vedran Benić je u Spomenaru ovu zgodu s Franom Mišom dodatno ukrasio malo diferentijim (drugačijim) detaljima i lokacijom. Tako je Frana smjestio ispred poznatoga maskerona na crkvi Male braće, gdje je gole guzice sagnut ili čučeći zurio u maskeronov otvor i stalno ponavljao nekomu ili nečemu molbu da izađe vani. Kad je primijetio dovoljan broj radoznale čeljadi koju je prizor oduševljavao, ali i intrigirao, jer im nije bilo jasno tko je to unutra i koga to Frano zaziva, on je najednom tako glasno pustio prdac i ustao govoreći: „Uh koliko sam te čekao da izađeš.“ (citat: V. Benić) Oznake: oriđinali |