UN TEMPO
25.06.2006., nedjelja
|
njegova poezija napisana na ovom otoku je priča o čovjeku osuđenom na pustinjaštvo, ostavljenom prirodi na milost. s.p. novak napisati će: "Nikad u hrvatskoj književnosti nije nitko plastičnije opisao oluju, nikada nitko nije bolje opisao skromni sredozemni jelovnik od Vetranovića u poemi Remeta ". "Na otočiću Vetranović je živio pustinjačkim i pobožnim životom, odabravši za pokoru 'spile' (spilje), hridje (hridine) i gomile kudi laze (gmižu) gušterice". olujna juga na otvorenom moru, osobito zimi, golemim valovima ('kao gore' /naglasak/) prelijevaju se po pustoj hridi na sred mora, a pjesnik kaže, kad se "more s krajem svadi vali jašu do vrh stijena, kao pak'o ter sve gori". (prijevod teksta u zagradama d.)  na drugom mjestu, pjevajući o flori otoka, vetranović će reći: neka vide, neka čuju mene, velmi boljezniva, gdi na skolju sam tuguju, gdi nije vidit duha ziva... drače mi je za ruzicu a kostrava za tratorak i kopriva za ljubicu za naranče suh javorak. lovor mi je za lemune troskot mi je za bosilak a česvina za četrune (1) ------ (1) velmi = mnogo, jako bolježnjiva = bolesna, slabasna zbog bolesti škoju = otoku drače = divlja kupina koštrava = vrsta trave lemune = limune četrune = citron (u dijalektu križanac limuna i naranče). ------ |