Marketing
njegova poezija napisana na ovom otoku je priča o čovjeku osuđenom na pustinjaštvo, ostavljenom prirodi na milost.
s.p. novak napisati će:
"Nikad u hrvatskoj književnosti nije nitko plastičnije opisao oluju, nikada nitko nije bolje opisao skromni sredozemni jelovnik od Vetranovića u poemi Remeta ".
"Na otočiću Vetranović je živio pustinjačkim i pobožnim životom, odabravši za pokoru 'spile' (spilje), hridje (hridine) i gomile kudi laze (gmižu) gušterice". olujna juga na otvorenom moru, osobito zimi, golemim valovima ('kao gore' /naglasak/) prelijevaju se po pustoj hridi na sred mora, a pjesnik kaže, kad se "more s krajem svadi vali jašu do vrh stijena, kao pak'o ter sve gori".
(prijevod teksta u zagradama d.)
na drugom mjestu, pjevajući o flori otoka, vetranović će reći:
neka vide, neka čuju
mene, velmi boljezniva,
gdi na skolju sam tuguju,
gdi nije vidit duha ziva...
drače mi je za ruzicu
a kostrava za tratorak
i kopriva za ljubicu
za naranče suh javorak.
lovor mi je za lemune
troskot mi je za bosilak
a česvina za četrune
(1)
------
(1)
velmi = mnogo, jako
bolježnjiva = bolesna, slabasna zbog bolesti
škoju = otoku
drače = divlja kupina
koštrava = vrsta trave
lemune = limune
četrune = citron (u dijalektu križanac limuna i naranče).
------
Post je objavljen 25.06.2006. u 00:02 sati.