UN TEMPO
15.06.2006., četvrtak
|
iako se ekspedicija dugoročno pripremala, kalkulirajući sa svim mogućnostima i nemogućnostima, što nije teško zaključiti iz dugogodišnjeg odlaganja samog čina ipak se čini da se težište priprema odnosilo najviše na broj brodova, topova i vojnika. ono što danas zovemo logistikom nije bilo posve zanemareno, ali je činjenica da nije bilo pripremano s istom pažnjom kojom je pripremana flota. tu je još nekoliko važnih činitelja, a spomenula bi: - opskrbu hranom i vodom, - slabe ili nepostojeće specijalističke zemljopise obala kamo se plovilo, - rtove i pješčane sprudove, temperaturu i drukčije klimatske uvjete sjevera, kao (možda) najvažnije od njih. uglavnom, s godinom zakašnjenja (bilo je odlučeno da 'nepobjediva armada' krene 1587., što je omeo napad na cadiz i teške štete na španjolskom brodovlju), armada je krenula iz lisabona, 18. svibnja 1588. početak jednostavno više nije bilo moguće odlagati, jer se je neposredno prije dogodilo ono nepredviđeno i nadasve neočekivano. to je moglo cijeli pripremani poduhvat dovesti u pitanje, a što se je uistinu i zbilo pola godine kasnije. udružile su se flote engleske i nizozemske u pripremu zajednički otpor armadi. za španjolsku je taj u takav pakt označio samo jedno bitku na život i smrt, odnosno, bitku do pobjede ili skončanja. prijašnje englesko podupiranje ustanka u nizozemskoj uvjerilo je filipa II. u neophodnost ratnog pohoda. dugogodišnje neprekidne čarke s englezima ušle su u toliko neprijateljsku fazu u kojima je čak došlo i do zarobljavanja svih engleskih brodova u španjolskim lukama. to je istovremeno bio siguran signal i drugoj strani o neminovnosti ozbiljnog sukoba. čekalo se je samo filipov prvi potez. tako je armada krenula iz lisabona, luke koja je već bila pod španjolskom vlašću. bila je to strašna i za to vrijeme neviđena flota, naizgled nepobjediva. |