UN TEMPO
12.06.2006., ponedjeljak
|
položaj žene u onodobnom kulturnom svijetu kakvim je bio dubrovnik, firenza ili druge talijanske kneževine u kojima se je kretala cvijeta zuzorić nije se mnogo razlikovao. one su trebale biti samo ures doma, dobre družice svojim muževima, a kulturna nadgradnja bila je tek jedan od tih uresa u slavu doma kojega je predstavljala. kad se po prvi put našao objelodanjen tekst jedne žene, kritike (muškog svijeta) tadašnjih učenih krugova bile su nemilosrdne. takvu sudbinu doživio je i prije spomenuti tekst predgovora mare gundulić u slavu cvijeti zuzorić, pa je njezin muž tiskao novo izdanje izbacivši sporne dijelove predgovora. inače, cvijeta je bila kontroverzna osoba, bar po slobodi ponašanja i ophođenja, a za konzervativni dubrovački krug, nedopustivo preslobodna. stoga ne treba čuditi niti iznenadit činjenica sto su književnice njezinog tipa i njezinog vremena, ali i vremena ivane brlić-mazuranić najčesće promatrane kroz naočale rodbinskih veza i međuodnosa (tako je cvijetina sestra lukre bila zena hrvatskog pjesnika nika naljeskovića; ivana je unuka hrvatskog pjesnika i bana mazuranića, a njezina baka je sestra dimitrija demetra itd.), odnosno promatrane kao objekti za idealiziranje ženske ljepote. (o cvijeti zuzorić suvremenici ne pišu ili, tek, pišu usput kao o poetessi, ali svi je veličaju kao iznimnu ljepoticu "la belleza", posvećujući joj u tom svojstvu sonete, madrigale, predgovore). |