položaj žene u onodobnom kulturnom svijetu kakvim je bio dubrovnik, firenza ili druge talijanske kneževine u kojima se je kretala cvijeta zuzorić nije se mnogo razlikovao. one su trebale biti samo ures doma, dobre družice svojim muževima, a kulturna nadgradnja bila je tek jedan od tih uresa u slavu doma kojega je predstavljala.
kad se po prvi put našao objelodanjen tekst jedne žene, kritike (muškog svijeta) tadašnjih učenih krugova bile su nemilosrdne.
takvu sudbinu doživio je i prije spomenuti tekst predgovora mare gundulić u slavu cvijeti zuzorić, pa je njezin muž tiskao novo izdanje izbacivši sporne dijelove predgovora.
inače, cvijeta je bila kontroverzna osoba, bar po slobodi ponašanja i ophođenja, a za konzervativni dubrovački krug, nedopustivo preslobodna.
stoga ne treba čuditi niti iznenadit činjenica sto su književnice njezinog tipa i njezinog vremena, ali i vremena ivane brlić-mazuranić najčesće promatrane kroz naočale rodbinskih veza i međuodnosa (tako je cvijetina sestra lukre bila zena hrvatskog pjesnika nika naljeskovića; ivana je unuka hrvatskog pjesnika i bana mazuranića, a njezina baka je sestra dimitrija demetra itd.), odnosno promatrane kao objekti za idealiziranje ženske ljepote.
(o cvijeti zuzorić suvremenici ne pišu ili, tek, pišu usput kao o poetessi, ali svi je veličaju kao iznimnu ljepoticu "la belleza", posvećujući joj u tom svojstvu sonete, madrigale, predgovore).
Post je objavljen 12.06.2006. u 18:50 sati.