sextress

19.08.2007., nedjelja

shopping

Još prije godišnjeg bila ja na nekoj prezentaciji...Molila me sestra da idem s njom, zvali su ju da je dobila večeru i neki poklončić... I tako, došle mi na prezentaciju, i još cca 10 ljudi, osim dva koliko-toliko dobra frajera (koji su btw. izjavili neke stvari i razmjenjivali poglede iz koje se dalo zaključiti da dijele krevet kiss

) sve odreda napirlitane babetine i starčeki koji su se došli pokazati i najesti. Ja sam došla nenašminkana, u trapericama i onako... kao da idem na plac smijeh

... I ispalo je da od svih jedino ja nisam nikad bila na nekoj njihovoj prezentaciji, pa su me ostali gledali onako malo ispod oka, ne... Zapravo, kasnije kad smo došli do dijela prezentacije gdje se sve moglo ispipati, probati i ispitivati, čak kad sam htjela postaviti neka pitanja, jedan stariji "gospodin", koji se predstavio kao "inžiiiiinjer" mi je uporno uletavao u riječ, samo što me nije izlaktario i cijelo vrijeme se naguravao oko Gđe Prezentatorice koja je držala prezentaciju (koka od jedno 40g zaostala u doba Grace Jones - sitni minival koji diže kosu 15 cm od glave u svim smjerovima, sjajilo na očima, usnama i gdje sve ne...i - neki odjevni predmet koji bih ja definirala kao pelerinu s jastučičima rolleyes

)... Kako god, vidlo se da je koka nekad bila pravi komad, a poslovično je ljubazna, pa je gos'n inžiiiiinjer iskoristio priliku da ga bar neka žena sluša duže od minute.

Uglavnom, ja sam si fino zasjela za stol i pozvala pomoćnika prezentatorice (koji je btw. bio baš dobra piletina wink

) i lijepo izreferirala svoja vrlo ciljana pitanja.

Naime, prije kojih godinu dana kompletno sam renovirala dnevni boravak (pao je pravi kamin i crvena kutna garnitura), hodnik i spavaću sobu... Sve perfetto po mom ukusu osim - kreveta. Nikako se odlučit za neki krevet- a najviše me mučila dimenzija - kupiti single, malo veći single ako neko naleti ili računati da će netko i ostati malo dulje pa kupiti bračni krevet... A pogađate, ovo je bila prezentacija posteljine i madraca... I tako sam ja prije prezentacije prosurfala, iznazivala frendice od povjerenja, malo se raspitala, odlučila - i došla na prezentaciju sa karticom u đepu i točnom voljom šta da kupim.
Pa je tako mali pomoćnik u 5 minuta sklopio posao od nešto više od 13 tisućica kuna... A gđa prezentatorica se morala "zadovoljit" sa vizitkom gos'na inženjera.
Budući sam išla na godišnji, a i nemam krevet na koji bi stavila taj madrac i ostale tričarije koje sam kupila , dogovor je bio da isporuka bude tek u 9. mjesecu, a njihova je politika - naplata nakon isporuke.
Pogađate - prva rata mi je uredno sjela odmah prvi mjesec... Grrrr.... Nije da mi je to pokvarilo neke planove, ali jebiga - dogovor je dogovor! Pa sam ja tako njih odmah po povratku sa godišnjeg zvala da izvole onda dostavit kupljeno, kad su već naplatili...Kakvo čekanje 9 mjeseca!
I tako sam se ja dala u potragu za krevetom! Nema više odgađanja, pogotovo što je mali jednu noć ostao prespavat kod mene, i nikako se nismo mogli pošteno naspavat, jer je moj trenutni krevet za dvoje koji pokušavaju spavat zagrljeni jako neugodan.... Naime, trenutno spavam na dva spojena single kreveta (dječji kreveti mene i sestre rolleyes

) pa tako uvijek jedan spavač najebe jer dospije na onaj dio gdje se kreveti spajaju i rupa je između madraca, a to žulja...

I tako, obišla ja skoro pa sve trgovine namještajem u gradu, i moram priznati da sam nakon dosta pregledavnja, naslikavanja, računanja i razmišljanja te jedne prespavane noći na kraju doslovce odjurila po onaj krevet kojeg sam prvog vidla i u kojeg sam se doslovce zaljubila... Upravo ovakav s ove slikice .... Prava koža, s time da sam ja uzela tamno crvenu da mi paše uz ostatak spavaće sobe koja je sva u bojama slatkiša - zidovi boje karamele, namještaj bolje cimeta (iliti drvo boje trešnje), zavjese boje vanilije i preko njih ukrasne zavjese u kombinaciji karamele, cimeta i naranđaste ... Budući sam se ja tijekom godina izgleda razvila u jako finu guzu, pikla sam baš vrstu kože koja se mora posebno naručivati i nadoplačivati, tako da sam krevet moram čekati cca mjesec i pol !

Ukupno sa podnicama oko 5 tisućica, tako kad zbrojim sve na čemu će se moja guza slijedečih par godina odmarat... Uh, fina cifrica!
A moj mali je na to samo prokomentirao da kaj je meni onda kupit jedan sat za njega, da mi bude veseli zujo

I da jedva čeka da isprobamo krevet kiss

A bome moram priznat i ja !

- 16:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.08.2007., nedjelja

big biznis

Opet mi se zalomili dani jurnjave... Čim sam se vratila s godišnjeg, ubacila sam se što se posla tiće ne u 5. već 6. brzinu... Pa eto, u ovom postu ću se malo i ja hvaliti koja sam faca smokin

Zadnji dan godišnjeg me nazvao The Man, glavni, najglavniji u mojoj kompaniji... Malo sam se stiltala, jer on zove poprilično rijetko, i to je uvijek imalo nekakve posljedice po mojoj poziciji... Pogotovo što je "razgovor" bio otprilike minutu i pol... Kratko me pitao kad se vraćam s godišnjeg (kao, nije to mogao pitati mog službeno nadređenog ili tajnicu) i kratko šta mislim o jednom projektu koji je započeo prije par mjeseci i u kojem ja sudjelujem kao član tima... A iskreno, projekt se razvukao do bola jer je od početka krivo postavljen i svi članovi tima su "ravnopravni" pa svatko vuče na svoju stranu ...Naravno, to nisam rekla već sam to upakirala u "sve ide jako sporo jer svi imamo i ostale obaveze..." ...bla bla...Uglavnom, rekao mi je da dođem u ponedjeljak kod njega na razgovor. Brrrr... Ne volim te razgovore, jer taj čovjek ima moć najuriti me iz kompanije zato jer mu se ne sviđa kakvu frizuru imam taj dan, a osobno sam prisustvovala kad je 5 minuta prije sastanka najurio jednog jako sposobnog i za kompaniju bitnog čovjeka zato jer je bio - neobrijan. Jebiga, sve nas plaća pa nas skoro 2000 crva koji radimo za njega nemamo pravo uopće razmišljati drugačije. Pa sam ja tako taj zadnji vikend provela u takvom stresu, i došla sam na posao izmorena kao da ni nisam bila na godišnjem... Naravno, njegova tajnica me obavijestila da je jako zauzet te da će me pozvati, "ako bude potrebno".
Ma jebem ti takvu politiku, od toga samo što ne dobijem sraćku, ne spavam i sva sam stiltana...
Ok, moj posao i inaće je takav da nema dugoročan karakter, i mijenjam svakih par mjeseci titulu i opis radnog mjesta, ali cijelo vrijeme si mislim da nekako već bude.
Popodne sam imala sastanak sa 2. čovjekom kompanije, The Manovom personom od povjerenja... Uglavnom, da skratim, postala sam šefica cijelog projekta, dodijeljen mi je cijeli odjel od 6 ljudi na raspolaganje, imam sve ovlasti i mogu organizirati posao kako smatram da je potrebno. Dobila sam ured u Upravi i odgovaram direktno The Manu. Cool.
No, naravno da postoji caka... dobila sam rok za završenje nekih mjesec i pol. Super, budući je do sada tijekom 6 mjeseci napravljeno otprilike 30% planiranog posla. I ja sad službeno pripadam jednom odjelu, i imam 3 službena šefa ali sam de facto ja nadređena njima. Naravno, moj redovan posao mi je i dalje ostao, jer nemaju nikoga tko to znade odraditi. I naravno, pare nitko ne spominje. Of kors, "kompanija će mi biti zahvalna". Yeah, bejbe!

I naravno, smatrali su super pametnom idejom sve njih strpati u taj moj novi ured, tako da ih imam "pod kontrolom". A to što ću popizdit jer kad je 7 ljudi u jednoj sobi, potrebna je konjska koncentracija da ne sjebeš nešto. Ne radim ni u knjigovodstvu ni računovodstvu ni financijama, ali u jednom dijelu svog posla prtljam sa milionima kuna... Pa mi je tako neki dan skoro "krivo otišlo" par stotina miliona... Fuck, ak me taj put nije stepo infarkt, ne bude nikad!

I tako... Prvi dan rada našeg novo-postavljenog tima je prošao u manje-više lagodnoj atmosferi, iliti bolje da kažem - u klafranju. Predvodnica klafranja je jedna gospođa koja misli da joj 17 godina radnog iskustva daje za pravo da svima soli pamet... Uh, što ne volim takve napuhane ljude, pa to je strašno! Cijeli život je radila jedan posao, u jednoj firmi i misli da je najpametnija! Nismo još pošteno ni zapamtili imena jedni drugima a ona se već poćela postavljati na mene, i "organizirati" posao! Meni nebi palo na pamet svom nadređenom postaviti pitanje "a šta si do sada radila, nisam nikada došla u kontakt s tobom" . Ma bravo! Naravno da nisi, kad si do sada bila 3. kata ispod mene!
No, taj prvi dan smo u principu samo sređivali malo ured, dokumentaciju i ja sam im pred kraj dana održala kratku prezentaciju šta se od njih očekuje i otprilike kako će raditi. Ostatak ekipe je skroz OK, i čak je i njima Gđa išla malo na jetru sa svojim pametovanjem ali si nisu mogli pomoći.
Drugi radni dan je moja draga Gša već na početku posla ostala izgubljena, i da ništa ne razumije... Morala sam joj 3 ili 4 puta objašnjavati ko malom djetetu ono što je meni poput abecede... Nisam ni očekivala da će shvatiti iz prve, ali popodne mi je već prekipilo. Pomislila sam si da se pravi glupa jer valjda misli da će ju zaobići njen dio posla... Uglavnom, moram priznat da joj je to malo podkresalo krila, jer na svako njeno filozofiranje ja sam imala odgovor, i objašnjenje potkrepljeno činjanicama - i iskustvom....Pa je netko postavio pitanje "od kuda ja to sve znam" ... Kad su čuli moju priču - od formalnog obrazovanja, pa do karijere i poslova koje i gdje sam sve odradila... Zadobila sam respekt i više se nisu postavljala glupava pitanja. I mogu reći da je atmosfera ostatak tjedna bila skroz OK, moja ekipica je prvi tjedan probila normu tj. plan za oko 20%. I da ne mislite da ih gonim kao robove, imaju pauzu od oko 45 minuta, dvori ih tajnica sa sokićima i kavicima, slatkišima ... I u 16:00 idu doma. I tako će i ostat sve dok budu u okviru plana.

A da ne bi prošao post bez mog Malog ... Upoznala sam neki dan bratića i ujaka, a mislim da se nisam pohvalila ni da sam još prije mora upoznala seku rolleyes

. A budući mi je rekao da mu je tata rekao da mu nije pametno da vozi moj auto jer ak kaj napravi će se morat zadužit da mi plate štetu, onda valjda i tata znade za mene.

- 22:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.08.2007., četvrtak

ipak je nevjera

Posvadila sam se s malim oko dolaska na more. Možda sam ja preosjetljiva, ili možda previše očekujem, ali ne mogu si pomoći...Pogotovo kad mi je spomenuo da će možda doći na dan, dva me posjetiti, i - a ja ću ići solo s dečkima na more.
Popizdila sam. Uglavnom, na kraju sam mu rekla da mi je dosta te teme, i svakodnevnih njegovih smsova da bi možda došao, da sam mu već tisuću puta rekla da je pozvan, i AKO ŽELI neka dođe, ali da nema nikakve prisile da mora. Nek dođe kad i s kim želi, i bude kod mene koliko želi, a onda nek ide kamo i s kim god želi.
I da je naš odnos baziran samo na uzajamnoj želji i pružanju u užitka i da zbog toga tko smo, ne možemo imati nekakva očekivanja pa time niti obaveze jedno prema drugome.
Nije mi ništa na to odgovorio. Naravno, cijela jebena svađa je išla preko sms-ova.
Neke stvari mu jednostavno ne bi mogla kazati kad bi čula njegov sexy glas... A on vjerojatno nema para da me nazove.
I tako ljuta sam pristala na poziv za izlazak onog mog klupskog kolege iz susjednog grada. Ok, osjetila sam ja da sam mu simpatična ali zaista nisam očekivala ono što sam čula...Sve je bilo divno i krasno, cugica, šetnjica... Tu i tamo neki kompliment, neka rečenica koja se ne očekuje od oženjenog muškarca. Pričali smo, i to prilično otvoreno, i o njegovom braku, kako se oženio itd itd... Da stvar bude bolje, nije se oženio radi djeteta, dakle nije bilo prisile, imaju dobar brak koliko sam shvatila, i još nisu proslavili niti prvu godišnjicu... Ja sam njemu ispričala o malom... Da stvar bude najbolje, moj mali je u toku večeri poslao par totalno romantičnih smsova.

Otišli smo se voziti malo u mom autu, jer planira kupiti takav, a i obećala sam mu đir još davnih dana, kad smo se poznavali samo virtualno. Vozili smo se, jurcali po gradu, sve je bilo ok, vratili se na parking do njegovog auta. I ostali sjediti u autu. I onda je krenula priča... O tome kako je auto samo divan dodatak meni, da naglašavamo jedna drugoj karakter, da sam ja predivna...I da je on praktički već mjesecima fanatično zaljubljen u mene, da ima folder na kompu u koji sprema moje slike s foruma, moje postove i sve što pronađe o meni !

Da je zapravo dugo planirao kako bi me upoznao, da mi je već jednom prišao i htio se upoznat ali da ga nisam registrirala (?!) , i da je bio strašno sretan kad je vidio da dolazim blizu njegovog grada, i kad sam pristala na piće. Da je puno maštao kakva sam uživo, ali da je svejedno ostao zatečen sa dojmom koji ostavljam, i da je sve u stvarnosti puno, puno bolje.
I da li bi mogla prevariti svog malog. I da ne mislim kako on ima običaj varati ženu, jer je došao na tu ideju tek kad je vidio mene. P R E S T R A Š N O.
Zapravo, zvuči strašno, ali moram priznat da me nije bilo nimalo strah ili mi bilo neugodno jer, čudno, aliosjećala sam se od početka totalno ugodno u njegovom društvu, kao da ga poznajem godinama ... A i cijela priča i sve što je on meni rekao je bio izrečeno na način da ni u jednom trenu nisam pomislila da imam posla s fanatikom, već sam u svakoj njegovoj riječi i njegovom postupku osjetila da sam ja njemu zaista posebna. Tako da mi je to sve ustvari imponiralo, nisam već dugo čula tako iskrene komplimente, njemu su na meni divne sasvim neke obične stvari i zamjetio je neke detalje koje zaista može primjetiti samo osoba koja je iskreno zainteresirana, u bilo kojem smislu. A i moram priznat da sam se guštala kak se mučio da me ne pokuša dodirnuti ili nešto... A vidlo se da mu ispod hlača boxerice valjda već pucaju.
Ne znam - možda samo dobro prikriva, možda je samo mislio iskoristi priliku zato jer sam se, eto posvađala sa dečkom pa valjda misli da ću se ići svetiti ili ne znam šta... Nebitno potpuno da li je on PREMA MENI bio iskren ili ne.
Mene je zgrozilo to što je zapravo samo moja odluka da se ne želim poševit s njim tog čovjeka spriječila da ne prevari ženu. I ne da bi ju prevario samo to veče, on me pitao da li se može nadati da će možda ipak nešto biti... Da će mi se javiti kad dođe u Zg za koji tjedan, možda se predomislim. I sve je isplanirao, u detalje, kako je on zamislio tu našu vezicu...

Što je najgore, dečko je totalno, totalno simpatičan, i da nema svog malog, kad već on ne osjeća obavezu prema svojoj ženi i braku, vjerojatno bi to bila jedna slatka ljetna avantura. Ah, da... Mlađi je od mene 3 godine, a on je mislio da sam ja čak mlađa od njega, pa je malo zatiltao kad je čuo koliko imam godina.
Rastali smo se u 4 ujutro, poljubio me ali mu nisam odgovorila na poljubac. Nije se naljutio, al je baš bio utučen.
Dok sam se vozila nazad kući, malo sam razmišljala o svemu, i shvatila da mi moj mali očajno fali, i koliko mi je divan, i koliko ga obožavam... Kad sam došla doma, još sam u krevetu jednom išla čitati te zadnje porukice ... i skužila jebeni upitnik koji prije nisam vidjela, a koji svemu daje sasvim drugi smisao .... Pisalo je: a ja ću ići solo s dečkima na more ?
A jebem ti...koja sam ja krava živčana! Glupi sms... Pa ko mala djeca, skoro sam prekinula s njim jer sam krivo pričitala...
Ne znam da li zbog svega zajedno, ili te naše svađe, ali toliko sam napaljena cijeli dan, da me sve boli.... Cijeli dan ga osjećam u sebi, njegove dodire po cijelom tijelu, njegov miris i stalno mi je u mislima...
Čuli smo se tek popodne – jadao mi se da mu je užasno teško raditi, da se probudio napaljen, da mu cijeli dan stoji, i da mu užasno falim i da je lud koliko me želi...

Jel moguće da smo tako povezani, da se tako osjećamo? Ili je to samo zbog punog mjeseca...

- 11:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.