big biznis

12.08.2007., nedjelja

Opet mi se zalomili dani jurnjave... Čim sam se vratila s godišnjeg, ubacila sam se što se posla tiće ne u 5. već 6. brzinu... Pa eto, u ovom postu ću se malo i ja hvaliti koja sam faca smokin

Zadnji dan godišnjeg me nazvao The Man, glavni, najglavniji u mojoj kompaniji... Malo sam se stiltala, jer on zove poprilično rijetko, i to je uvijek imalo nekakve posljedice po mojoj poziciji... Pogotovo što je "razgovor" bio otprilike minutu i pol... Kratko me pitao kad se vraćam s godišnjeg (kao, nije to mogao pitati mog službeno nadređenog ili tajnicu) i kratko šta mislim o jednom projektu koji je započeo prije par mjeseci i u kojem ja sudjelujem kao član tima... A iskreno, projekt se razvukao do bola jer je od početka krivo postavljen i svi članovi tima su "ravnopravni" pa svatko vuče na svoju stranu ...Naravno, to nisam rekla već sam to upakirala u "sve ide jako sporo jer svi imamo i ostale obaveze..." ...bla bla...Uglavnom, rekao mi je da dođem u ponedjeljak kod njega na razgovor. Brrrr... Ne volim te razgovore, jer taj čovjek ima moć najuriti me iz kompanije zato jer mu se ne sviđa kakvu frizuru imam taj dan, a osobno sam prisustvovala kad je 5 minuta prije sastanka najurio jednog jako sposobnog i za kompaniju bitnog čovjeka zato jer je bio - neobrijan. Jebiga, sve nas plaća pa nas skoro 2000 crva koji radimo za njega nemamo pravo uopće razmišljati drugačije. Pa sam ja tako taj zadnji vikend provela u takvom stresu, i došla sam na posao izmorena kao da ni nisam bila na godišnjem... Naravno, njegova tajnica me obavijestila da je jako zauzet te da će me pozvati, "ako bude potrebno".
Ma jebem ti takvu politiku, od toga samo što ne dobijem sraćku, ne spavam i sva sam stiltana...
Ok, moj posao i inaće je takav da nema dugoročan karakter, i mijenjam svakih par mjeseci titulu i opis radnog mjesta, ali cijelo vrijeme si mislim da nekako već bude.
Popodne sam imala sastanak sa 2. čovjekom kompanije, The Manovom personom od povjerenja... Uglavnom, da skratim, postala sam šefica cijelog projekta, dodijeljen mi je cijeli odjel od 6 ljudi na raspolaganje, imam sve ovlasti i mogu organizirati posao kako smatram da je potrebno. Dobila sam ured u Upravi i odgovaram direktno The Manu. Cool.
No, naravno da postoji caka... dobila sam rok za završenje nekih mjesec i pol. Super, budući je do sada tijekom 6 mjeseci napravljeno otprilike 30% planiranog posla. I ja sad službeno pripadam jednom odjelu, i imam 3 službena šefa ali sam de facto ja nadređena njima. Naravno, moj redovan posao mi je i dalje ostao, jer nemaju nikoga tko to znade odraditi. I naravno, pare nitko ne spominje. Of kors, "kompanija će mi biti zahvalna". Yeah, bejbe!

I naravno, smatrali su super pametnom idejom sve njih strpati u taj moj novi ured, tako da ih imam "pod kontrolom". A to što ću popizdit jer kad je 7 ljudi u jednoj sobi, potrebna je konjska koncentracija da ne sjebeš nešto. Ne radim ni u knjigovodstvu ni računovodstvu ni financijama, ali u jednom dijelu svog posla prtljam sa milionima kuna... Pa mi je tako neki dan skoro "krivo otišlo" par stotina miliona... Fuck, ak me taj put nije stepo infarkt, ne bude nikad!

I tako... Prvi dan rada našeg novo-postavljenog tima je prošao u manje-više lagodnoj atmosferi, iliti bolje da kažem - u klafranju. Predvodnica klafranja je jedna gospođa koja misli da joj 17 godina radnog iskustva daje za pravo da svima soli pamet... Uh, što ne volim takve napuhane ljude, pa to je strašno! Cijeli život je radila jedan posao, u jednoj firmi i misli da je najpametnija! Nismo još pošteno ni zapamtili imena jedni drugima a ona se već poćela postavljati na mene, i "organizirati" posao! Meni nebi palo na pamet svom nadređenom postaviti pitanje "a šta si do sada radila, nisam nikada došla u kontakt s tobom" . Ma bravo! Naravno da nisi, kad si do sada bila 3. kata ispod mene!
No, taj prvi dan smo u principu samo sređivali malo ured, dokumentaciju i ja sam im pred kraj dana održala kratku prezentaciju šta se od njih očekuje i otprilike kako će raditi. Ostatak ekipe je skroz OK, i čak je i njima Gđa išla malo na jetru sa svojim pametovanjem ali si nisu mogli pomoći.
Drugi radni dan je moja draga Gša već na početku posla ostala izgubljena, i da ništa ne razumije... Morala sam joj 3 ili 4 puta objašnjavati ko malom djetetu ono što je meni poput abecede... Nisam ni očekivala da će shvatiti iz prve, ali popodne mi je već prekipilo. Pomislila sam si da se pravi glupa jer valjda misli da će ju zaobići njen dio posla... Uglavnom, moram priznat da joj je to malo podkresalo krila, jer na svako njeno filozofiranje ja sam imala odgovor, i objašnjenje potkrepljeno činjanicama - i iskustvom....Pa je netko postavio pitanje "od kuda ja to sve znam" ... Kad su čuli moju priču - od formalnog obrazovanja, pa do karijere i poslova koje i gdje sam sve odradila... Zadobila sam respekt i više se nisu postavljala glupava pitanja. I mogu reći da je atmosfera ostatak tjedna bila skroz OK, moja ekipica je prvi tjedan probila normu tj. plan za oko 20%. I da ne mislite da ih gonim kao robove, imaju pauzu od oko 45 minuta, dvori ih tajnica sa sokićima i kavicima, slatkišima ... I u 16:00 idu doma. I tako će i ostat sve dok budu u okviru plana.

A da ne bi prošao post bez mog Malog ... Upoznala sam neki dan bratića i ujaka, a mislim da se nisam pohvalila ni da sam još prije mora upoznala seku rolleyes

. A budući mi je rekao da mu je tata rekao da mu nije pametno da vozi moj auto jer ak kaj napravi će se morat zadužit da mi plate štetu, onda valjda i tata znade za mene.

- 22:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

sextress

Opis bloga

Linkovi

12.08.2007., nedjelja

big biznis