Baš sam se danas sjetila svog blogića... Uh, kad ne stignem ni nokte namaljat ovih dana, a kamoli piskarat! Naime, pišem ja tu već i spominjem da imam neki plan pokrenut neki svoj biznis... E sad, imam ja dva projekta, i ideja je bila prvo pokrenuti ovu veću stvar pa onda polako rješavati projektić br. 2 ...Pa tako čuvam pare i u niskom sam startu već godinu i pol, al zapelo na papirologiji i zapelo... I ne mičem se s mjesta...
I tako sam malo pričala s dragim, pa malo više, pa smo uključili njegovog tatu jer je on u toj branši (e, da... upoznala sam i tatu, i čini mi se da mu se jako sviđam) pa smo došli do toga da zajedno radimo izračune, pa od izračuna smo došli do i do konkretne ponude i dogovora...
 I... evo, već skoro 2 mjeseca ja sam u radovima ... Moram priznat, nisam spavala 10 dana i okretao mi se želudac dok sam trebala donijeti neke odluke, a to je pokrenuti projekt B, rješavati sporednu stvar prije glavne stvari , i još k tome u kombinaciji s njegovim tatom... ali nekako sam u jednom trenu morala nešto napraviti - krenuti, pokrenuti se ... NIsam spavala jer sam morala preokrenuti plan na kojem radim skoro godinu dana... Plan je bio pokrenut projekt A, napustit posao i posvetiti se projektu B koji je u drugom gradu ... Al eto, nekako sam osjetila da je možda trenutak odstupit od plana...
A moram priznati da me ON užasno motivira, da mi je ogromna podrška i da mi strašno znaći što je uz mene.. Imam osjećaj, koliko god bio varljiv, ali da se na njega mogu osloniti ...
A s druge strane... užasno mi je bilo što se posao upetljao u našu vezu... pregovori oko novaca, uvjeta... Navlačenja oko nekih odluka jer on misli drugačije i tako ne rade, a ja imam neki drugi plan i sistem... Mislila sam da će nas to uništiti, u par navrata je i visila propast u zraku , čak se nismo sexali dobra 3 tjedna...ali ... Malo popustim ja, malo on... I nekako ide. Zapravo, to je sve više NAŠ projekt, jer ga vidim kako uživa u svemu, kako si je dao truda i angažira se puno, puno više nego bi trebao, PLANIRA  tako da mu pustim pokoju odluku, da bude po njegovom, pitam ga za sve za savjet... Zapravo, sve radimo zajedno - obilazimo sajmove, trgovine i ostalo sve zajedno gdje on govori "MI bi htjeli / MI imamo..." S druge strane, hvata me tiha jeza od pomisli na naše godine, na sve zašto smo osuđeni na propast... Na njegove prijatelje koji mu govore da šta ću mu ja, na njegove rijeći da je još mlad i da bi htio još dosta toga proći...
Ah, tko će ga znati... Ne stignem misliti, spavam po 4-5 sati ali zapravo vidim da je ovo što planiram za mene, vidim da uživam... Predivno bi bilo da taj moj plan bude i njegov plan. Neku noć sam do 4 ujutro nešto crtkala, računala, planirala... Za svoj redovni posao od kojeg živim jedva uspijem odsjediti onih 8 sati, imam osjećaj da će mi koža izgorit koliko me drži nervoza što moram bit na tom poslu a opet ga trebam da bi mogla izvesti svoje planove... I još su se sad počele događat pizdarije neke... Ne znam gdje, al negdje sam propustila nešto i izgleda da sam skrenula u krivom smjeru, nikako mi se ne sviđa situacija na poslu... Jedan projekat je završio, i sad sam se vratila u matični odjel, i onak...lapim... Dao mi je šef neki zadatkić i rok od tjedan dana , a zna da to inaće rješim u jednom danu, i kao , "čeka se" da odrede grupe za nove projekte... Što mi nikako ne zvući dobro jer do sad ne da sam skakala sa projekta na projekt već samn nerijetko radila paralelno na nekoliko stvari, i još su me po potrebi zvali kao savjetnika u druge radne skupine... A sad neki mir i tišina... Hm  ... Nadam se samo da me nebudu znogirali jer onda nebu nikako dobro.... Ok, neću završit na cesti i tako to, ali u tom slučaju se mogu oprostit sa planom A... Za njegovu realizaciju mi naime treba poprilično povjerenje moje banke  drage, a tko vjeruje nekome koga su najurili s posla  ... Ah.. vidjet ću... Natjerala sam se da dolazim na posao na vrijeme  , valjda ću uspjet riješit i ove problemčiće. Možda se nađe kaki investitor među ovim silnim blogerima
Auh, što sam se na kraju raspisala.... i skroz skrenula s teme koju sam namjeravala pisat al neću sad brisat ... dakle, još malo pa nam je 1 godina, meni i dragom... i pojma nemam kaj da si mislim ...
|
