|
"Svijet je knjiga. Ko nije putovao pročitao je samo jedno njeno poglavlje."
Sant Agostino
Ukradeno sa bloga moje omiljene blogerice koje je nedavno počela pisati, dugo sam se nadala tom trenutku.
Citat koji jako lijepo najavljuje moju novu priču.
Kada sam prije 15-tak dana posjetila mamu da je obavijestim kako ću svoj godišnji i Novu godinu provesti sa dragim prijateljima na proputovanju Francuskom i u Parisu po njenoj reakciji, a i pričama koje je zatim podijelila sa mnom znala sam da ne griješim.
Moja je majka provela 42g. u braku sa mojim ocem prije nego je on nakon teške bolesti umro.
Jako su se voljeli i svih tih godina moj tata trudio se mamu usrećiti i često darivati.
Skupilo se tu tijekom godina za rođendane i godišnjice zaista puno skupih poklona, ali sada na Božić moja majka sjedila je preko puta mene i sa veselim smiješkom na licu prepričavala sretne dogodovštine tate i nje sa njihovih zajedničkih putovanja.
Puno malih, sitnih, lijepih, vedrih, nježnih, radosnih pričica sa njihovih zajedničkih putošestija!
Pogodile su me te njene pričice ravno posred čela!
Mama se nije sjećala bunde koju joj je kupio za jednu godišnjicu braka, ni polarne lisice, ni zlatnog markiranog sata koji je od njega dobila kad je mene rodila….
Sjećala se kako su se voljeli i trenutaka koje su zajedno dijelili na putu, kada su kako kaže ona bili napokon sami, daleko od svega prepušteni samo sebi…
Pretpostavljam da je to bilo još lakše u ono doba bez mobitela i internet veze.
I to je sve što je osim mene ostalo na ovom svijetu nakon njegove smrti , a što njoj znači.
Sjećanje na to kako su se voljeli i kako su bili sretni putujući i otkrivajući zajedno svijet i jedno drugo.
Jak volim kad je mama bistra i dozvoli mi vidjeti u što se moj otac zaljubio…
Odakle početi ako želite pisati o Parisu?!
Možda će teže i bolnije na kraju pokušati prestati pisati o Parisu?!
Ako imate tu sreću da kao ja na put krenete sa čak dva turistička vodiča, ali da vas oni vode u privatnom aranžmanu onda će vas istog trenutka kad taksijem krenete sa zračne luke prema gradu svjetla odvesti direktno na Trocadero sa kojeg se pruža zapanjujući pogled na Eiffelov toranj i grad.
Odmah u glavu, da i tijelo i mozak iste sekunde shvate di su.
Neću to ni pokušati opisati, nisam dovoljno dobar pisac.
Najbolje što možete učiniti kada se saberete je otići proslaviti to u jedan od zaista mnogih sjajnih restorana u Parisu i uz francusko vino (koje god da odaberete nije bitno jer jednostavno sva su fina) proslavite to što ste napokon tu u gradu svjetla, gradu ljubavi.
Moj savjet je ono što ja prvo napravim kada dođem u novi grad, odite u dobar sushi restoran!
A onda drugo jutro iako će vam to možda predstavljati problem nakon prve noći provedene u gradu snova izađite na ulicu i udahnite ga ranom zorom.
Paris sam uvijek zamišljala kao grad koji živi noću, ipak samo taj grad ima Moulin Rouge, pa onda svi ti nevjerojatni restorani, barovi ,klubovi..
U zoru međutim, grad uzdiše i šapće.
Poželite šaptati, sve je tako uglađeno .
Pariz je grad u kojem želim živjeti jednom kad odrastem i ostarim, ako ikad odrastem.
Krenite prema kvartu Rue de Charonne, tamo se nalazi najbolje Pariska tržnica za koju turisti zapravo ni ne znaju.
U 9h ujutro na Marche d’Aligre fine pariške gospođe u penziji kupuju oštrige i plaćaju ih starim dobrim čekovima!
A kad obave ostali šoping, sjednu i umjesto kave naruče pola tuceta oštriga i čašu šampanjca!!!!
Bože, kako želim kad ostarim živjeti u Parisu!
Cijeli dan u glavi mi se vraćalo jedno pitanje “Je li moguće šetati po Parisu loše raspoložen?”
Teško ako je slijedeća destinacija Sacre-Coeur.
Kada se probijete kroz špalir muškaraca koji vam pokušavaju prodati plastične Eiffelove tornjeve i hrabro izbrojite penjući se svih 234 stepenica pred vama će se ukazati Paris koji se u cijelosti prostire i ostavlja ponovno bez daha.
Kada se napokon okrenete prema crkvi, koljena će vam ponovno zadrhtati,samo ovaj put ne zbog stepenica.
Ljepša od Notre-Dame, kao da vas nenametljivo i srdačno dočekuje, a ipak je tako impozantna.
Teško se da opisati ili sa nekom crkvom usporediti, a vidjela sam ih u zadnjih par godina doista puno jer put me vodio preko Rima do Svete zemlje pa ponovno u Rim.
Mirno i lijepo. Nisam očekivala to od Parisa.
Kao ni to da ću zaista biti dirnuta gledajući Notre-Dame na mjesečini.
Za kraj još par natuknica ako se odlučite za par hedonističkih dana u Parisu;
-Svakako preporučam kvart Marais za shopping lijepe dućane u ulici Rue des Francs Bourgeois(čak i ako nemate novaca za trošenje) tu je i šarmantan trg Place des Vorges na kojem se nalazi kuća Victora Hugoa.
Pod voltama su fora galerije i obavezno svratite u ulicu Rue des Rosiers (najbolji falafali u Evropi i sjajan dućan Cos).
Na lijevoj obali- Boulevard saint Germain , a završite čašom šampanjca u Les Deux Magots (to čini vidjela sam i Dijana Čuljak nakon shoppinga, ahahaha).
A onda Rue de Buci i Rue St Andre des arts do Seine…
- Kad je noćni život u pitanju Bastilla je sjajan odabir, oduševit će vas Rue de Lappe sa fora Kubanskim restoranima i s još puno toga…
- Ako tražite sićušan bar i strašno daleko od šik pariškog glamura, ali koji nudi istinski komadić duha Lijeve obale svratite u Le Bar Dix.
Doći ćete sa idejom da popijete jedno piće, a ostati cijelu noć i još se skompati sa ostalim gostima.
-Ako kao ja odlučite ne razmišljati o dijete u Parisu obavezno i podvlačim priuštite si sladoled u Berthillion Glacier.
Najbolji sladoled na svijetu. U povijesti!!!
Ili se igrajte igre kao moje društvo i ja, kad god nabasate (a ima ih) na Patisserie Lebeau, samo ušetajte i uništite se.
Pa ćete mirno moći cijeli sjećanj s guštom pjevušiti onu Oliverovu "Vridilo je" naravno u teretani!
- Za kraj spomenut ću dvije nezaobilazne stvari kad je Paris u pitanju, naravno ako si to možete priuštiti. Ako i ne, uvijek treba znati da bi se moglo maštati…
Ne možemo ozbiljno pisati o Parisu a da ne spomenemo CHANEL!
Tražite li samo bočicu Chanel No.5 za dar ili želite i možete novac uložiti u legendarnu Chanel malu crnu torbicu putovanje u Paris nije potpuno ne kročite li u 31 Rue Cambon 1. Ta zgrada koja je patnja mnogih žena diljem svijeta u prizemlju ima butik, na drugom katu Haute Couture, stan Coco Chanel na trećem i radionicu na četvrtom. U hramu mode sigurna sam da ćete uživati pa makar samo pasli oči…
-Druga kultna točka svakako je mjesto svake prave ljubiteljice pariškog glamura hotel Plaza Athenee!!!
Ukoliko naravno zaista imate puno sreće u životu Ili ste Carrie Bradshaw ;)
Što nudi taj hotel ne da se riječima opisati , a i potrajalo bi prilično dugo.
Ono što svakako treba istaknuti je nevjerojatan pogled na Eiffelov toranj i kuhinja koju u hotelu vodi Alain Ducasse osobno!
Ako se pitate kakav je osjećaj popeti se na Aiffelov toranj, kad uspijete napokon srce i dah ponovno ukrotiti zbog pogleda koji se prolio pod vama obuzme vas osjećaj da svijet stoji ispred vas i u vama beskonačan u svim smjerovima i ne možete se prestati smiješiti…
I da, taj pogled nisam slikala, upila sam ga da ostane u meni zauvijek, da s remenom postane još ljepši svaki put kad ga pokušam prizvati u sjećanje ili prepričati jednog dana nekome kao meni moja mama ovog Božića.
p.s. Hvala mojoj najboljoj prijateljici koja me nadahnula na ovaj post, najprije zato što je ona netko sa kim sam prije točno 20g. krenula u otkrivanje svijeta našim prvim zajedničkim dalekim putovanjem na Cipar, te zato što mi je ona između ostalog i otkrila Francusku.
Kao i mnoge druge zemlje svjetla i velike gradove koje sam sa njom proputovala.
I zato što dok sam ja upijala Paris, ona je na drugom kraju svijeta to isto činila u New York-u. Gradu koji smo zajedno posjetile čak 2 x i svaki put bilo je kao na roller coasteru potpuno ludo i zabavno dok ne izgubiš dah!!!
Draga moja, sretan ti Božić želim od srca!!!
|
