nedjelja, 15.04.2012.

Onoj koja je za mene dala uvijek sve što je imala...

“Prijateljstvo se ne bira, ono biva, ko zna zbog čega, kao ljubav.
Cijenim nova prijateljstva, ona su ljubav koja nam je uvijek potrebna,
ali stara prijateljstva su više nego ljubav, jer su dio nas samih.
Ona i ja smo srasli, kao dvije biljke, oštetile bi se obadvije kad bi se odvojile,
žile su nam isprepletene, i grane."
Citat na početku svakog posta uzet je iz knjige "Derviš i smrt" Meše Selimovića,
lijepo nagovješćuje priču koja slijedi.



Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine promatrao prolaznike.
Neka se djevojčica približila trgovini i prislonila nosić na izlog.
Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta.

Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza.

"To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao dar?"

Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: "Koliko novca imaš?"

Ona se podiže na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni.
Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.

"Hoće li biti dovoljno?", upita ponosno. "Željela bih starijoj sestri kupiti dar.
Otkada nemamo mamu, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe.
Danas joj je rođendan. Uvjerena sam da će je dar vrlo obradovati.
Njene su oči iste boje kao taj dragi kamen."

Trgovac je otišao u malu prostoriju i sa zlatno crvenom vrpcom ukrasi kutijicu.

"Uzmi i pažljivo ponesi", reče devojčici.

Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kratkom kosom boje meda i
divnim smeđim očima.
Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pažljivo zapakirao i upita:

"Ova je ogrlica kupljena u vašoj trgovini?"

"Da, gospođice."

"Koliko je koštala?"

"U mojoj trgovini cjene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca."

"Moja sestra je imala nesto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"

Trgovac zatvori kutijicu, složi omot i vrati je djevojci.

"Vaša je sestra platila najveću cijenu: dala je sve što je imala".


Ja nažalost nemam rođenu sestru.
Dragi su mi svi ljudi, a Bog mi je od rođenja dao jedan blagoslov, nikada nikog nisam mrzila.
Voljela jesam, puno.

Ipak, priznati ću vam da sam za života pored roditelja voljela svim srcem svojim samo dvije osobe.
I jednoj i drugoj dala sam najviše što sam imala i umjela, platila sam najveću cijenu baš kao iz ove priče,
uvijek bez mrve kalkuliranja .
Jedna me izdala.
Izmjenilo me to, oštetilo, pokvarilo. Osjećam se kao strgana igračka.
Druga mi je pokazala nedavno kako ispravno voljeti i praštati.


Naučila me što je milost i ljubav, u njenom srcu živo živi Isus.
Ona mi je uvijek dala samo sve dobro što je imala u sebi.

Dakle, zahvaljujući pozitivnoj strani lutrije prijateljstva u mom životu postoji ona,
moja najbolja prijateljica nekako skoro pa oduvijek.
Sve bitno o njoj pohranjeno je u mesu moga mozga i otkucajima moga srca.
I te slike i zvukovi nisu digitalni, živi su i opipljivi i danas,
točno 23g. poslje našeg prvog susreta.
Poznajemo se tako dobro, da se ne moramo predstavljati,
već po prvoj riječ prepoznajemo si glas na telefonu i
naš razgovor nikad ne kreće od nule, uvijek i stalno traje još od onog prvog dana.
Ti naši razgovori nikada ne nalaze laka rješenja ,koja zapravo ništa ne rješavaju.
Ona mi nikad ne popušta, nju ne moram impresionirati.

I sada nakon svega , pogotovo sada sam sigurna, njen i moj glas čuti će se i iznad groba.
Ne znam čiji će glas koju hvaliti, ali znam da smo čuvari naše povijesti i svjedoci našega života jedna drugoj.
Bit ćemo i tada zajedno, na ovaj ili onaj način.
I koja god od nas bude imala zadnju riječ, sjećat će se i ispričati sve o našoj zajedničkoj radosti,
podršci i bezgraničnoj ljubavi.
Ona me uči kako ispravno voljeti, njena ljubav vraća vjeru i vida rane.
Ljube, hvala ti na svemu, ti si moj živi dokaz da Bog postoji i jako me voli!


p.s. Znam što će pomisliti moja ljube čitajući ovo, dobra djela su kao ljubav i
kad se dogode treba ih sakriti, da bi ostala naša.
Kao što između ostaloga ti činiš, ali ovaj blog baš kao i svi postovi do sada govori o traženju sreće,
a moja neprocijenjiva si baš ti…


p.s. I veliko hvala mojem blog prijatelju Sadisticoshyu, koji mi je prije par godina kao poklon dizajnirao izgled bloga.
Iz nekog razloga prije tjedan dana dizajn je nestao.
Hvala ti na upornošću i trudu da ga ponovno osposobiš, učinio si da se moje srce smiješi.





- 22:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

eXTReMe Tracker