Ova moja šutnja nekako se ne planirano odužila.
Voljela bih vjerovati da je korizma predugo trajala pa sam se potrudila nadoknaditi propušteno, ali razlog doista nije u tome.
Iako jesam nešto malo i zalomila, ipak je to isključivo zbog posjeta moje najbolje prijateljice, a njezin dolazak nikada me ne ostavi ravnodušnom i uvijek je dobar povod za neplaniranu zabavu.
Još kad se uz dobro vino iz zvučnika začuje Gibo ili novi Čolič i
stvar«Svadbarskim sokakom» sa njegovog zadnjeg albuma znam da počinje jedna
duga, vesela i dirljiva noć samo nama dvjema bitna..
I veliko je blaženstvo kad nam se dogodi takva noć u kojem se nije dogodilo baš ništa , kad smo jednostavno živjeli.
Tada mirno pred jutro legnem na spavanje, da usnem slatkim snom amatera koji zahvaljuje na tolikim blagoslovima.

Inače sav naš zimski trud se isplatio, pa se sad dižem puno vedrije jutrom.
Ima nešto doista čarobno kad išetate iz dnevnog boravka ravno pred ogroman bazen u dvorištu, pa se lagano zavalite između mlaznica savršeno mlake vode da vas izmasira pred dan koji je pred vama i koji tek trebate pokoriti i skrojiti po vlastitim mjerilima sreće.

Mene inače dolazak ljeta dovodi u mračno filozofsko raspoloženje.
Razmišljam o vrlo dubokim i vrlo intimnim ljudskim potrebama.
Potrebama koje nam, kad su zadovoljene, podaju divan osjećaj sigurnosti.
O iskušenjima i mukama mukotrpnog rada, manjka vremena i energije za sve što volimo i za sve koje volimo.
Razmišljam o tome jeli već ionako sve zapisano i sudbinski određeno pa onda ove moje moždane slagalice ionako nemaju nikakvog smisla.
Kako god bilo, o tome rijetko govorim, jer se bojim da me ljudi neće razumjeti ili da ću ipak samu sebe zacoprati.
Svi sigurna sam u životu imamo svoje tajne ciljeve.
Tako i ja u životu tragam za nekim mojim samo meni znanim vrhovima, ali kao što napisah već ima nešto magično u velikom bazenu u dvorištu, a nešto doista čarobno desi se kad ležaljku pored njega dijelite sa ženom koja vam je smekšala srce i ugrijala dušu.
Zvjezdano nebo iznad vas, voda u bazenu obasjana podnim reflektorima, sve puno svijeća, čaša crnog vina i njene velike tople oči.
Atmosfera je to koja bi i iz najčvršće stijene izvukla najtajniju misao i ja sam se naravno potpomognuta njenim škakljanjem morala slomiti pa otvorih dušu i ispričah sve svoje skrivene dvojbe i strahove.
Očekivala sam da će je moja ispovijed uplašiti, ali izazvala sam sasvim drugu reakciju.
Saslušala me mirno, stvarno baš kao da sam na ispovjedi i onda krenula stavku po stavku svaku moju dvojbu logično argumentirati i rušiti.
Pomislih, kako me tako malena opet oborila sa nogu.
Bio je to trenutak kada sam spustila pogled na nju i usred sve te magije oko mene sa divljenjem gledala ženu koju sa ponosom nazivam svojom ženom i prijateljicom i ljubavnicom.
I tek tada razumijem zašto su se zbog ljubavi vodili ratovi, zaista je moguće voljeti nekoga toliko.

A ako se pitate kakvi su njeni savjeti, pa odlučih podijeliti ih sa vama jer su doista zlata vrijedni.
Doduše ja vam ne mogu doslovno reći ono što me ona savjetovala to bi bilo doista previše, ali mogu vam u filozofskom smislu prenijeti njene poruke i način razmišljanja koji je vrlo mudar, hvale vrijedan i praktičan.
Ukratko prepričano savjetovala me;

Uvijek vjeruj bližnjem svomu. I uvijek pazi da presiječeš špil.
Uvijek se uzdaj u Boga. I pazi da kuću sagradiš na povišenom zemljištu.
Uvijek budi pažljiv prema svom susjedu. I pazi da izabereš dobro susjedstvo u kojem ćeš živjeti.
Utrka neće uvijek pripasti najbržemu, ni bitka najjačemu, ali bolje ćeš proći budeš li i jedno i drugo.
Drži se sredine između «Okreni drugi obraz « i «Što je previše je previše».
Drži se sredine između «Tko žuri, nikamo ne stiže» i «Ovca bleji i gubi zalogaj».
O pobjedi- pobijediti uopće nije važno. Važno je kako ćeš odigrati svoju igru.
O gubljenju- izgubiti uopće nije važno. Važno je kako ćeš odigrati svoju igru.
O igranju igre- Igraj da bi pobijedio, ali obavezno igraj pošteno!

Znam da ste čitajući ovo osim što ste se osmjehnuli pomislili
« Je, vraga joj je sve ovo rekla».
Ali doista je, ne na ovaj način i ovim riječima već puno rječitije, vedrije, zanosnije uz puno primjera svojih i tuđih, brižno i utješno.
I što je najvažnije bilo joj je stalo i imala je pravo.
A ja, pa ja sam spokojno zaspala ne samo zato što netko tako prekrasan pored mene spava već i zato što joj je stalo tako mudroj, poštenoj i samo mojoj.
Zahvalih tu noć dragom Bogu, koji mi je dao čak dva oslonca u životu nju i moju najbolju prijateljicu.


p.s. Znam da sam se mogla i boljom pričom iskupiti koliko me nije bilo, ali otvorih ovaj blog zbog sebe pa je red da pišem ono do čega je meni stalo i što zaokuplja moje misli iako to ponekad nije tako zanimljivo i poučno kao što sam imala običaj dijeliti sa vama.
Obećajem sljedeći post biće puno zanimljiviji, ovaj tjedan Gibo i Oliver stižu u moj grad.
Moj šef i ovaj je put glavni producent i organizator(a ja na moju veliku radost njegov asistent) njihovog velikog koncerta u Areni ovog ljeta (25.08.2007.) sa velikim sinfoniskim orkestrom. Snimamo fotografije za plakat i dogovaramo zadnje detalje, pa ću vam sve to lipo ispričat i fotografijama ukarasiti

Već za prošlogodišnje korizme napisah da smisao nije odreći se ića i pića.
Naime,svake godine čeličala sam svoje tijelo i time činila najviše nešto za sebe.
Stesala bi svoju liniju do savršenstva i to me činilo zadovoljnom,malte ne ponosnom.
Prošli su ti dani kada smo trebali živjeti na kruhu i vodi (a ostatak hrane pokloniti
nekome kome je to potrebno)
Ja sam dakle prevazišla taj stupanj površnog shvaćanja korizme i odlučila poraditi na
"tesanju svog duha„.
Dobih tada savjet da probam misliti samo"dobre misli".
Da svaki put kada skrenem u razmišljanju i pomislim nešto ne hvale vrijedno odmah to odagnam i moram priznati da sam sa ti ove godine puno lakše izašla na kraj.
Ove sam godine pred sebe stavila još veće zahtjeve, što je zapravo sasvim uredu jer u ovih godinu dana razvila sam i otkrila u sebi neka meni do sad ne znana, a tako blaga mjesta koja su postala moje utočište i ponos.
Odlučih ove godine vježbati svetrpljivost.
Za one koji se možda pitaju što točno ta riječ znači, evo odgovora.
(grč. makrothimia)- grčka riječ prema kojoj je ovdje skovana riječ svetrpljivost pojavljuje se u Bibliji u različitim nijansama značenja (svetrpljivost, snošljivost,podnašanje,velikodušnost).
Ako ste kao ja u posljednja vrijeme čitali Pavlov hvalospjev ljubavi(1 Kor 13,4) kao to je prva riječ koju je upotrijebio da bi izrazio ono što je ljubavi svojstveno, a svi znamo što je to.

E sad ono na što sam ja mislila kad sam podijelila sa vama da sam cijelo vrijeme korizme vježbala -svetrpljivost.
Makrothimia je složenica u kojoj druga riječ thimos zapravo označava snagu duše, tako da cijela riječ doslovno znači " onaj koji ima veliku duševnu snagu".
Pri čemu se valjda podrazumijeva da veliku duševnu snagu ima onaj tko zna trpjeti sve nevolje na koje nailazi u svom životu, pogotovo tko može ne uzvratiti na zlo zlom nego dobrim.
Takav veličanstven i potresan primjer dao nam je sam Krist trpeći na križu i govoreći "Oprosti im Oče jer ne znaju što čine".
Ja sam iskoristila i vrijeme ove korizme da u svom srcu nađem oprost za one kojima sam odavno trebala oprostiti, što je zapravo moj najveći napredak, pored vježbanja strpljivosti i poniznosti.
Svakako sam najviše odmakla u spoznaji da više doista nisam ni malo ohola, a postala sam i gotovo bolno iskrena.
Pa me najbolja prijateljica koja je iz dalekog Rima došla provesti sa mnom Uskrs redovito zadirkuje zbog mojih osviještenja i uz smiješak mi pjevuši „U što si se pretvorila..“
Za mene dakle svetrpljiv značilo bi; strpljivo podnositi nevolje, protivštine, nepravde, duhovnu suhoću,te biti u miru i s drugima i sa samim sobom, ne ljutiti se na druge, ne uzvraćati na zlo zlom i ne predavati se malodušno nego biti ustrajan do kraja.

Zapravo kad se to ovako sagleda pojmu makrothimije savršeno odgovara zen-budistički pojam „kšanti“( jedna od šest temeljnih vrlina i ime maltezerice moje frizerke što je između ostaloga i razlog zašto sam o svemu ovome i razmišljala čekajući da novi pramenovi zablistaju na mojoj glavici ispod čijeg tjemena ponekad, ali samo ponekad nikne nešto nalik rajskom voću ;)
Samo rijetki koji me dobro poznaju, a možda čitaju ovaj moj blog nasmijati će se rečenici koju sam upravo napisala).
A ako kao ja u posljednje vrijeme imate tu slatku privilegiju da vam životne trenutke krasi prekrasna mlada žena koja je što genetski,što izuzetnim odgojem predodređena da štuje riječi onda imate tu sreću da je dok sneno i mazno leži pored vas možete priupitati koju još hrvatsku riječ možete upotrijebiti za ono što prakticirate skoro zadnjih 40 dana, a ona će vam se osmjehnuti i najmilijim snenim glasom prišapnuti „„ustrpljivost“ ženo moja ili ako baš voliš kovanice evo ti još jedne „žilavodušnost““.

Trudila sam se još ne provesti u ljutnji niti jedan jedini dan, ne vuči je za sobom u novoj godini.
Jer ne moramo pokazivati svoj bijes samo riječima,neki podižu i mrgudni zid šutnje oko sebe i cijede otrov gorčine u svoje srce.
Svatih tek nedavno koliko je važno izbjegavati ljutnju ne samo tako da je drugi ne mogu uočiti, nego čak i u skrivenim mislima našega srca,jer inače će njena gorčina pomračiti naš um i lišiti nas iskrene sreće i nastanjivanja Duha Svetoga u njemu.
Što mogu zaključiti pred kraj korizme i ovog mog ponovnog pokušaja duhovnog zrenja?
Pa stupanj duhovnog zrenja sigurno mi se desio, jer u ovim mojim pokušajima da pročistim srce i prosvijetlim um uz puno svetrpljivosti i djelovanja Božije milosti i moje suradnje putem asketske prakse (što svetrpljivost sigurno jest) moja odricanja urodila su plodom i ja osim što sam bliže dragom Bogu ljepše volim ljude, spremna sam oprostiti.

Za kraj jedan prekrasan citat koji je krijepio moju dušu u vrijeme korizme kao Uskršnji dar svim dragim ljudima koji čitaju moj blog i slažu se sa mojom pisanom riječju.
„Kao što snijeg ne može pustiti plamen, niti voda dati vatru ili smokva roditi na trnju, tako ni tvoje srce ne može biti slobodno od opterećujućih misli, riječi i djela dok se iznutra ne pročisti.
A kako dolazi to pročišćenje?
Stalno održavaj pažnju u srcu, prakticiraj usto i Isusovu molitvu, trudi se da zadobiješ poniznost i utihnuće duše i uvijek daji sve od sebe na svom putu.“
Hesihije