Ova moja šutnja nekako se ne planirano odužila.
Voljela bih vjerovati da je korizma predugo trajala pa sam se potrudila nadoknaditi propušteno, ali razlog doista nije u tome.
Iako jesam nešto malo i zalomila, ipak je to isključivo zbog posjeta moje najbolje prijateljice, a njezin dolazak nikada me ne ostavi ravnodušnom i uvijek je dobar povod za neplaniranu zabavu.
Još kad se uz dobro vino iz zvučnika začuje Gibo ili novi Čolič i
stvar«Svadbarskim sokakom» sa njegovog zadnjeg albuma znam da počinje jedna
duga, vesela i dirljiva noć samo nama dvjema bitna..
I veliko je blaženstvo kad nam se dogodi takva noć u kojem se nije dogodilo baš ništa , kad smo jednostavno živjeli.
Tada mirno pred jutro legnem na spavanje, da usnem slatkim snom amatera koji zahvaljuje na tolikim blagoslovima.

Inače sav naš zimski trud se isplatio, pa se sad dižem puno vedrije jutrom.
Ima nešto doista čarobno kad išetate iz dnevnog boravka ravno pred ogroman bazen u dvorištu, pa se lagano zavalite između mlaznica savršeno mlake vode da vas izmasira pred dan koji je pred vama i koji tek trebate pokoriti i skrojiti po vlastitim mjerilima sreće.

Mene inače dolazak ljeta dovodi u mračno filozofsko raspoloženje.
Razmišljam o vrlo dubokim i vrlo intimnim ljudskim potrebama.
Potrebama koje nam, kad su zadovoljene, podaju divan osjećaj sigurnosti.
O iskušenjima i mukama mukotrpnog rada, manjka vremena i energije za sve što volimo i za sve koje volimo.
Razmišljam o tome jeli već ionako sve zapisano i sudbinski određeno pa onda ove moje moždane slagalice ionako nemaju nikakvog smisla.
Kako god bilo, o tome rijetko govorim, jer se bojim da me ljudi neće razumjeti ili da ću ipak samu sebe zacoprati.
Svi sigurna sam u životu imamo svoje tajne ciljeve.
Tako i ja u životu tragam za nekim mojim samo meni znanim vrhovima, ali kao što napisah već ima nešto magično u velikom bazenu u dvorištu, a nešto doista čarobno desi se kad ležaljku pored njega dijelite sa ženom koja vam je smekšala srce i ugrijala dušu.
Zvjezdano nebo iznad vas, voda u bazenu obasjana podnim reflektorima, sve puno svijeća, čaša crnog vina i njene velike tople oči.
Atmosfera je to koja bi i iz najčvršće stijene izvukla najtajniju misao i ja sam se naravno potpomognuta njenim škakljanjem morala slomiti pa otvorih dušu i ispričah sve svoje skrivene dvojbe i strahove.
Očekivala sam da će je moja ispovijed uplašiti, ali izazvala sam sasvim drugu reakciju.
Saslušala me mirno, stvarno baš kao da sam na ispovjedi i onda krenula stavku po stavku svaku moju dvojbu logično argumentirati i rušiti.
Pomislih, kako me tako malena opet oborila sa nogu.
Bio je to trenutak kada sam spustila pogled na nju i usred sve te magije oko mene sa divljenjem gledala ženu koju sa ponosom nazivam svojom ženom i prijateljicom i ljubavnicom.
I tek tada razumijem zašto su se zbog ljubavi vodili ratovi, zaista je moguće voljeti nekoga toliko.

A ako se pitate kakvi su njeni savjeti, pa odlučih podijeliti ih sa vama jer su doista zlata vrijedni.
Doduše ja vam ne mogu doslovno reći ono što me ona savjetovala to bi bilo doista previše, ali mogu vam u filozofskom smislu prenijeti njene poruke i način razmišljanja koji je vrlo mudar, hvale vrijedan i praktičan.
Ukratko prepričano savjetovala me;

Uvijek vjeruj bližnjem svomu. I uvijek pazi da presiječeš špil.
Uvijek se uzdaj u Boga. I pazi da kuću sagradiš na povišenom zemljištu.
Uvijek budi pažljiv prema svom susjedu. I pazi da izabereš dobro susjedstvo u kojem ćeš živjeti.
Utrka neće uvijek pripasti najbržemu, ni bitka najjačemu, ali bolje ćeš proći budeš li i jedno i drugo.
Drži se sredine između «Okreni drugi obraz « i «Što je previše je previše».
Drži se sredine između «Tko žuri, nikamo ne stiže» i «Ovca bleji i gubi zalogaj».
O pobjedi- pobijediti uopće nije važno. Važno je kako ćeš odigrati svoju igru.
O gubljenju- izgubiti uopće nije važno. Važno je kako ćeš odigrati svoju igru.
O igranju igre- Igraj da bi pobijedio, ali obavezno igraj pošteno!

Znam da ste čitajući ovo osim što ste se osmjehnuli pomislili
« Je, vraga joj je sve ovo rekla».
Ali doista je, ne na ovaj način i ovim riječima već puno rječitije, vedrije, zanosnije uz puno primjera svojih i tuđih, brižno i utješno.
I što je najvažnije bilo joj je stalo i imala je pravo.
A ja, pa ja sam spokojno zaspala ne samo zato što netko tako prekrasan pored mene spava već i zato što joj je stalo tako mudroj, poštenoj i samo mojoj.
Zahvalih tu noć dragom Bogu, koji mi je dao čak dva oslonca u životu nju i moju najbolju prijateljicu.


p.s. Znam da sam se mogla i boljom pričom iskupiti koliko me nije bilo, ali otvorih ovaj blog zbog sebe pa je red da pišem ono do čega je meni stalo i što zaokuplja moje misli iako to ponekad nije tako zanimljivo i poučno kao što sam imala običaj dijeliti sa vama.
Obećajem sljedeći post biće puno zanimljiviji, ovaj tjedan Gibo i Oliver stižu u moj grad.
Moj šef i ovaj je put glavni producent i organizator(a ja na moju veliku radost njegov asistent) njihovog velikog koncerta u Areni ovog ljeta (25.08.2007.) sa velikim sinfoniskim orkestrom. Snimamo fotografije za plakat i dogovaramo zadnje detalje, pa ću vam sve to lipo ispričat i fotografijama ukarasiti