Udisala sam jutros rano šetajući psa svježinu sunčanog i iznenađujuće toplog prosinca.
Mlado i iskričavo jutro, volim prosinac, pomislila sam.
Budi me svim pozitivnim i toplim što nosi u sebi iako je za neke kako statistika kazuje i novine tvrde najteži mjesec u godini.
Meni nije tako, meni miriše na maminu sarmu, sjeća me na ukrasne kuglice koje mi je otac poklonio stare sad već 32g., smiješim se trenutno pri pomisli na naš zajednički zadnji ples na badnju noć.
Ne umorna i ne otežala, takva sam ja u prosincu.
Spremna na oprost, veseli me osjećaj nade koji nosi svaka nova godina.
Osjećam da novi pupovi niću iz starog stabla.
Pjevušim Jinglebells i čekam da me obuzme božićni duh dobročinstva.
Osmjeh se sam navlači na lice, veseli me dolazak moje najbolje prijateljice u naš dom.
Volim tu našu uzvišenu ljubav, bez dodira i koristi.
Ona je siguran dokaz da dragi Bog postoji.

Materinska nježnost sunčevog svjetla grijala me rano jutros oko 7h dok sam smišljala čime darivati drage ljude ovog božića, što im pokloniti.
Razmišljajući o svemu lijepome što je predamom, jače nego ikada osjetila sam zaštitnički mir, ljekovitu tišinu mora, divila se zlatnim zrncima prašine koji me okružuju.
Trenutak ravan ukazanju, oslobođena svih spona u savršenom miru jutra ronila sam u nasladu same sebe, u svoja sjećanja sretna što su tako topla, u meni tako dragocjena i živa.
Još jedan dan je vedro lebdio ispred mene, neuobličen još ali pun mogućnosti baš kao i godina koja slijedi.
Sunčana radost ni zbog čega posebno, to bi ja darovala najradije svim meni dragim ljudima.
Darovala bi im najradije ovu radost ne zamorenog jutra i istu takvu budućnost.

Kao mala iskreno sam i nevino dječje vjerovala u djeda Božićnjaka , s vremenom sam saznala da su se moji roditelji svojski namučila tajno me darivajući svake godine darovima koje sam poželjela i pažljivo napisala na komadiću papira koji sam ostavila u svojim ulaštenim čizmicama.
Ove godine vjeru u djeda Božićnjaka i božićni duh dobrote i mira vratili su mi dva čovjeka pa ću ih ja spomenuti s puno poštovanja na ovome blogu.

Prvi je Bangladeški ekonimist Muhammad Yunus, jučer je primio Nobelovu nagradu za mir na svečanoj ceremoniji u Oslu i tom je prigodom pozvao svjetske čelnike da nastave borbu protiv siromaštva i prestanu trošiti novac na ratove.
U svom narodu poznat je kao „Bankar siromah“ jer je poznat po svom radu za mir i spašavanje milijuna ljudi od siromaštva dajući im male beskamatne kredite, posebice ženama u ruralnom Bangladešu.
Pri primitku nagrade rekao je „Siromaštvo je prijetnja miru“.

Drugi je Larry Stewart, biznismen iz Kanzasa.On je stvarni djed Božićnjak kojeg su tuga i suze jedne konobarice potaknuli da oživi lik iz dječjih snova.
23g-ine je zamaskiran, odjevenu u Djeda Božićnjaka dijelio novce na ulicama pred božić pažljivo birajući one najjadnije kojima su novci najpotrebniji baš za Božić.
Podijelio je tako 1,3 milijun američkih dolara i tek ovih dana otkrio je svoj identitet.
Njegov motiv otkrivanja vlastitog identiteta nije ni malo sebičan, Larry koji je u međuvremenu dobio nadimak „Tajni Božićnjak“ raskrinkao se, jer ga ovog Božića prvi put nakon 23g. nećete sresti na ulicama Kanzasa .
Obolio je od raka i odlazi na kemoterapiju pa se odlučio predstaviti svijetu sa nadom da će netko nastaviti njegov božićni samaritanski posao.
Uoči Božića 1979g. ugledao je konobaricu koja se smrzava i za sitniš muči u drive in restoranu. Pomislio je kako se besramno samo sažalijeva svakog Božića a njemu ipak nije najgore i dao joj je napojnicu od 20 dolara i tako je krenulo.
Oživio je pravi djed Božićnjak.
U međuvremenu se obogatio, ali i nastavio dijeliti svoje bogatstvo te usrećivati one najtužnije na američkim ulicama.
Eto, djed Božićnjak nije mit, on postoji,stvaran je i jako dobronamjeran čovjek trenutno jako bolestan.
Sve što mogu učiniti za njega je da se pomolim za njegovo zdravlje, a nadam se da ćete svi vi koji ste ovo pročitali učiniti isto.
Jer uvjerila sam se često da duša može da održi tijelo, a tijelo dušu nikad.
Znam da bi njemu zasigurno Božić bio ljepši kad bi uspio pronaći pravog nasljednika.

Divim se onim ljudima koji doista nešto čine za boljitak drugih, pogotovo onih koje ni ne poznaju.
Dok se ja borim sa svojim unutarnjim bitkama i tražim mir u sebi, oni djeluju i čine ovaj svijet boljim.
Mir na zemlji, suživot među narodima i blagostanje u svijetu možemo ako ga ikada dočekamo zahvaliti upravo takvim ljudima.
Dobrota nije nešto za čime čezneš, dobrota je nešto što činiš.
Umiruje me samo spoznaja da doista postoje ljudi koji su toga svjesni i čine ovaj svijet boljim mjestom za život.
Kakva je to nepojamna sreća- moći učiniti.