Nešto si mislim ,kako sam ja ovaj blog otvorila tek nedavno možda vam svima dugujem objašnjenje zašto sam to učinila i zašto se on zove tako kako se zove...
U svom prvom postu sam pojasnila donekle zašto je tome tako, čekajući da
moja maca papučarica na svijet donese svoje mlade odlučih se na ono što me najviše zabavlja, a to je surfanje netom. Znala sam da mi predstoji jedna duga noć.
Što znači malo kopanja po blogu za postevima meni omiljenih ljudi.
Činim to već nekih godinu dana, ali kako nisam imala svoj blog bilo mi je puno teže pratiti one koji su mi zanimljivi, jer bi svaki put iznova morala tražiti njihove tragove na raznim listama.
To saznanje da je predamnom jedna duga noć bez sna , bilo mi je kao kakav znak sa neba, ne znam, neki impuls da i ja popustim struji i napišem par riječi.
Za sad nisam požalila

Blog se zove Redukcija mentale, to je pojam iz Moralne Teologije i da vam sad puno ne dužim i ne filozofiram (bacite pogled na vrijeme kad ovo pišem i sve će vam biti jasno)
Objasnit ću vam sve na jednom primjeru.
Dakle, ako vas recimo mama pita dali i ove subote idete vani sa društvom u onaj grozan bar i ona se brine, a vi joj odgovorite
«Ne znam, ali pozvana sam» onda je to to!
Niste rekli da idete, ali niste rekli i da ne idete!
Izbjegli ste odgovor svjesno, ali lagali niste!
To je nešto čime se ja učestalo služim, ponekad nesvjesno, ponekad vrlo svjesno.
Ali i pred drugima i pred Bogom sam čista, lagala nisam.

Kad smo kod laži, postoje u psihologiji «bijele» i «sive» laži.
Bijele su ajmo to tako nazvati benigne, to je ono kad vam netko recimo sms-a da odete na kavu, a vi kažete da vam je mob ostao u autu pa niste čuli poruku.
Zapravo niste željeli povrijediti dotičnu osobu.

Sive laži su one neoprostive, one nerazumne i nepotrebne.
Kad netko laže zato što je lažljivac i u k….
To ne radim nikada!
I stojim iza toga blogom i slovom!

Zašto vam sve ovo napisah!
Pa malo zbog komentara koji je «Veliki Zeleni» ostavio na mom prošlom postu.
Ja naime nisam počela pisati ovaj blog iz potrebe da muljam ikoga, a ponajmanje vas koje i ne poznam.
Malo iz razloga da pojasnim onima koji ne znaju što je to «redukcija mentale»,a želim da shvate da sam ja u samom začetku ovog bloga(podsvjesno, a možda i ne) imala na umu pojam kojim se ovdje naču koristiti .
Tako je njegovo samo ime uvijek tu da me podsjeti što sam si obećala.
Jer odlučih ne samo kao i obično izražavati se istinito nego čak štoviše natjerati sebe da ni ne izvrčem kad mogu.
Na kraju karjeva , sve ovo i je iz potrebe da sebi, a onda neminovno i pred vama priznam neke stvari, misli i osjećaje.


I nakraju, ali ne manje bitno iz posvete jednoj dobroj vili koja me tomu i naučila i koja će ostati moj dužnik za života.
Ostati ću za svagda dužnik njenoj plemenitosti i dobroti.
I dok se ja borim sa vlastitim frustracijama, uvjerena u svoju nemoć kao jedinka.
Ona planinari svijetom i čini ga ljepšim.
Ako ikada bude mira na zemlji i razumjevanja među ljudima, biti će to zbog žene kakva je ona.
Dobrota nije nešto za čime čezneš, dobrota je nešto što činiš.
Stvaraš nešto od sebe, nešto dobro što jesi i što ćeš darovati drugima.
I sve što mogu je to da je spomenem sa zahvalnošću na ovom blogu koji kao i svi govori o traženju sreće.