«Glup si koliko si glup!»
Rečenica je to iz poznatog filma Forrest Gump koji sam odgledala već par puta,
Ali što je još ljepše pročitala sam i knjigu koja je kao po običaju još bolja od filma.
Najljepše je što smo je ja i moj otac čitali u paru, što u prijevodu znači, jedno drugom na glas.
Jednom drugom prilikom pisati ću vam o toplini njegovog glasa i uzajamnom veselju kad dijeliš nešto sa nekim koga neizmjerno voliš i dobro poznaješ.
To je posebna vrsta magije.

Sad o mojoj gluposti, naravno…
Vozim danas na posao, jedan fin gospodin stopira.
Ja stajem, stala bi mu i da nije fin.
Iz dva razloga, prvo što sam i sama godinama stopirala i znam koja je to muka pogotovo kad kiši.
Drugo, svašta čovjek može naučiti ako dozvoli nekome da slučajno ušeta u njegov život.
Tako sam jednom još kao mala stopirajući čula po prvi put od Albinjonija «adagio u g-molu» i zaljubila se i u klasičnu glazbu i u vozača.

Opet šaram, uglavnom;

Priča krene, lagano kao i sve priče koje nisu pretenciozne i pod «mus».
Riječ po riječ i on reče «možda me znate, bio sam dva puta u milijunašu!»
I tako krene priča o tom kvizu i svemu vezanom za vjerojatnost sigurnog dobitka.
On se ponosno pohvali kako je čak dva puta bio «Najbrži prst»!
Ja upitam o novčanom dobitku?!
«A on kao iz topa, pa osvojio sam prvi put 16000,drugi put 32000kn.
Nije da ne znam, nekako me zapala teška pitanja, ništa iz mog područija »
Ok, rekoh ja, sad ću vam objasniti zašto je tome tako!
Moje mišljenje je (e tu je zajeb ,zašto ja moram imati svoje mišljenje i zašto ga moram izreći!grrr).
Dakle, dođete tamo i onda najprije morate ispuniti nekakav upitnik o tome što volite, što ste po zanimanju, što vam je hobi, u koji razred vam idu klinci, o dakle ste…
Rekli ste ima vjerujem svu istinu o sebi (99%) ljudi na takve upitnike odgovori iskreno.
Oni su vas malte ne skenirali i samim time dobili u uvid sve ono što vi znate i u čemu ste iznad prosjeka.
Jer ako ste završili filozofiju, hobi vam je slikanje, od sporta pratite atletiku, iz Požege ste i nemate djece to puno govori o vama, a još više o tome kakva vam pitanja postaviti.

Jer ako na brzom prstu dobijete pitanje da poslažete Istarska mjesta od sjevera prema jugu ,mala je vjerojatnost da će vam to uspjeti(takvo pitanje je on dobio, a čovjek rodom iz Istre).
Još k tome matematika vam sigurno nejde, a ako nemate klince niste je dodavno ponavljali, pa ako niste ljubitelj sporta teško da ćete znati bilo što o hokeju.
Uglavnom ,takva snimanja traju cijeli dan i ostavljaju njima dovoljno vremena da izmanipuliraju stvari i odaberu adekvatnog kandidata i daju mu već pripremljena pitanja sortirana po posebnom uzorku.
E sad pljujte me, al ja vjerujem da je tako!
Možda sam skeptik i cinik, al ja jednostavno ne vjerujem da oni igraju na kartu sreće.
Previše je tu love u igri, previše je tu gledanosti u pitanju da oni ne bi stvari uzeli pod svoje i od svih testiranih kandidata za taj dan odabrali onog za kojeg oni smatraju da je najzanimljiviji ili najsmješniji, najsmušeniji ili što već.
Imaju sve potrebne podatke, samo na brzom prstu namjeste pitanje koje vas istiće od drugih…

E sad zašto sam ja tako glupa!
Zaboravili ste prvu rećenicu, već sam vas smutila.
Poanta;
On negoduje, nije tako tvrdi.
Imaju oni puno pitanja već sortiranih u pakete.
Ja kažem, slažem se, u pakete za «sportaše» , «kućanice», «studente», «akademski obrazovane», «umjetnike»…
On kaže, ali sve je kompijuteriziranio!
Ja kažem, tim bolje za njih .Pa danas se sve može isprogramirati.
On kaže ,ali njima je draže kad narod dobija lovu(veća je gledanost, tako su mu rekli! (ko ovi sa televizije?!)).
Ja kažem, zašto su pitanja takva da niko ne osvaja baš puno love.
(ok. U ovoj propaloj zemlji i 32000kn je nekom puno love).
On opet vrti glavom i kaže ne, nikako i mi na našu sreću stižemo na odredište.
«Bilo mi je drago.. i meni»…
(Sve ovo što ja tvrdim može i ne mora biti istina,ja vjerujem da je.Samo pitanja iznad 64000 nisu upitna,to je za odlikaše!Ili znaš ili ne)

Zašto sam ja glupa, zato što uvjeravam čovjeka da nije bio najbrži prst, da nije bio najpametniji od svih kandidata tamo i da su ga izmanipulirali i umjesto da mu daju poštenu šansu oni su mu dali siću ili ti onoliko koliko su tada odlućili potrošiti za našu zabavu!
Ponekad sam stvarno glupača!
Prvo, tko sam ja da mu kvarim veselje.
Drugo, baš glupo od mene da pomislim da će se njemu i malo svidjeti moja teorija koju ne mogu ničim potkrijepiti(čisto sumljam da bi mi dali statističke podatke o dobitnicima, kad bi to imala mogla bi možda i dokazati ove svoje bespotrbne teorije).
Draža mu je njegova teorija, da je bio brži i pametniji od drugih kandidata(potpuno ga razumijem).
Meni nije drago što sam takav cinik i ne vjerujem više nikom.(pjevušim od Gibe «U šta sam se pretvorio»)
Drago mi je što mi se mozak razvio do te mjere da sumljam u sve i svakog (bit će valjda da se to desilo onomad kad smo stari i ja čitali Orwela «1984» na glas…)

A glupa sam u toj mjeri jer sam zaboravila što je nekad davno rekao Wild(ne Bairon) a ide ovako.
«Ne rasipajte zlato svojih dana, ne slušajte dosadne, nemojte pokušavati da popravljate sudbinu onih koji su svoj život promašili ,ne poklanjajte svoj život nezahvalinicima , prostacima, i običnima.
To su bolesni ciljevi, lažni ideali».

I sad čemu onda ova priča, ne znam.
Možda zato što mi se mota cjeli dan po glavi, samo još nisam dokučila zašto?!
Tko zna dali je on razmišljao o meni, ako i je odmahnuo je rukom i rekao u sebi.
« Ova je pukla, dobro da nije krenula pričati o vanzemaljcima!».

Možda zato da još jednom mogu ponoviti,
«Sve je u oku gledatelja, u tome kako duboko i iz kojeg kuta gledate»…