utorak, 21.03.2006.

I to će proći.

Ima jedna poticajna prica koju sam cula i jako mi se svidjela,slicna je nekim pricama koje sam procitala u meni jednoj jako dragoj knjizi koju mi je poklonio moj otac za 18-sti rodendan kao poticaj u tim godinama kad si" ni na nebu,ni na zemlji".
Knjiga se zove "Sve sto trebam da znam naucio sam jos u vrticu" a napisao ju je Robert Fulghum.To su neobicne misli o obicnim stvarima.
Uglavnom ide nekako ovako,
Bio jednom jedan mladi princ u recimo Indiji.Zivio je u apsolutnom blagostanju,pod budnim okom i svom paznjom svojih roditelja.Umre mu u ranim godinama otac i ostavi kraljvstvo,a ubrzo se i mater razboli.
Osjetivsi da joj je brzo kraj,a posto mu je otac ostavio sve sto su imali i tako ga za zivota zbrinuo ona mu odluci ostaviti dvije skatulice.
I rece mu,prvu otvori kada ti bude najteze u zivotu a ovu drugu kada ti bude najlipse!
On se zavjetuje da ce tako i biti.
Kako je princ ostao rano sam,a cijeli je zivot zivio u raskosi ne morajuci razmisljati o nicemu tako se po malo njegovo bogatstvo rasipalo i nakon par godina riznica se ispraznila,zemlja je bila u rasulu a narod u bjedi.Princ u panici,osjecajuci se porazen i beznadan na dnu otvori prvu kutiju.
A tamo samo mali papiric,sa porukom njegove majke "I to ce proci!".
I prode par godina,u kojima je princ okupio prave savjetnike,reformirao svoju zemlju i narod i ponovno postao bogat i mocan.
Na dan svog vijencanja lijepom princezom iz susjedne takoder bogate zemlje on pomisli,kako je najstretniji na svijetu.
Dokazao se sebi,uspio iz nicega i zeni zenu koju voli i koja ga voli!
Pomisli da je to taj trenutak potpune srece i otvori i drugu majcinu skatulu..
A tamo mali papiric na kojem pise "I to ce proci".
Eto,ovih par emocijonalno teskih dana za mene su prosli...
Ali nekako mi se cini da prava borba tek sljedi...
Zima je takoder prosla,jos samo da proljece zaista dode...

p.s. Hvala Kalimerinoj koki na poticajnoj prici.Najbolje stvari se izrode i nauce na nepretencioznim slucajnim druzenjima uz kavuthumbup

p.s. Jednom mi je moja dobra vila ponudila svoj zubic za uspomenu da me cuva i prati na putu po svjetu koji zelim osvojiti i pokoriti..
Odbila sam,pomislih da ce ionako uvjek biti uz mene da me cuva..
Kako bahato od mene,sad mi je ža...
- 23:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker