Dugo sam se opirala ideji da otvorim blog.Te ne znam o cemu bi pisala,te nisam dosljedna u piskaranju,te nije fora radit sve ono sto rade i drugi,te ne lazem pa cu pisat istinu pa bi me mogao netko skuzit.I onda naide jedna ovakva noc i ja pomislim "zasto ne!?".Pod "ovakva noc" mislim na duuuguuu noc koja sljedi jer se moja maca koju imam vec dugo godina maci i nikako da omaci.I tako malo pisem,a malo nju mazim.Molim Boga da zaista ima 9 zivota,jer iako smo ovo radile vec puno puta nekako mi se cini da je ovaj put zapelo.Ne znam zasto,jedino sto mi pada na pamet je to da je vec zaista jako stara pa to otezava cijelu situaciju.Da si odmah ne prepisem zasluge,jer su one u ovom slucaju vrlo minimalne.Ja zapravo ne radim nista ili skoro nisto sto bi joj moglo pomoci konkretno.Ja je samo mazim najvise po trbuhu i tepam kako najbolje znam.Ah da, i molim se da sve sto prije zavrsi.
Inace se cesto i puno molim,doduse najcesce u sebi i u osami i cesto pitam je li to dovoljno.
U ovom slucaju najvjerojatnije da,s obzirom da sam vec popodne zvala veterinarku i posavjetovala se sto mi je ciniti u naredna 24h sa mojom Caricom. A u ostalim situacijama u zivotu!?
Pa najcesce znam sto je ispravno,a sto ne.
Dakle,nikad ali zaista nikad nikome namjerno ne nanesem zlo.Ali ta spoznaja mi vise nije dovoljna.
Najvise zla cinim sama nad sobom,iz ciste ljudske slabosti i pomalo svaki dan sve vise,sama se sebi gadim.
Ponekas se osjecam kao da svako malo prodajem dusu iz straha ili slabe samokontrole.
Puno sam i nesto uz pomoc najdivnije cure(o njoj u nekom drugom postanju) koju sam upoznala do sada razmisljala o smislu korizme i o tome cega bih se trebala odreci ove godine.
Svake godine celicala sam svoje tjelo i time cinila najvise nesto za sebe.Stesala bi svoju liniju do savrsenstva i to me cinilo zadovoljnom,malte ne ponosnom.Prosli su ti dani kada smo trebali zivjeti na kruhu i vodi (a ostatak hrane pokloniti nekome kome je to potrebno).Ja sam dakle prevazisla taj stupanj povrsnog shvacanja korizme i odlucila poraditi na "tesanju "svog duha.Dobila sam savjet da probam misliti samo"dobre misli".Da svaki put kada skrenem u razmisljanju i pomislim nesto ne hvale vrijedno odmah to odagnam i moram priznati da sa tim izlazim na kraj ali puno teze mi je pala njena sugestija da probam suspregnuti svoju divlju narav.Vec prvi dan korizme poludila sam na moju majku zbog njenog nepotrebnog uplitanja u moj zivot i to je rezultiralo takvim prolomom bjesa da sam se sama sebe posramila i po kozna koji put donjela odluku da moram nesto poduzeti,ali mi to nikako ne polazi za rukom.
I tako se vec danima bavim mislju da potrazim strucnu pomoc nekog tko ce mi znati reci sto da ucinim sa sobom kad mi padne mrak na oci.Ostalo je jos nekih mjesec dana korizme,vidjet cu kamo ce me to dovesti,a vi ako svratite jos koji put na ovaj blog mozda saznate sto je tako bitno za mene u mjesecu ozujku,koje sam sexualne avokacije,sto je redukcija mentale,hocu li uskoro skupiti hrabrosti da ucinim stvari koje ce nepovratno promjeniti moj zivot i sto je i koliko komada macica rodila Carica...