Strasbourg svoj Božićni sajam održava još od 1570. godine i mnogi ga hvale kao jedan od najljepših u Francuskoj i Europi. Ove godine traje od 29. studenog do 31. prosinca i održava se na nekoliko trgova u središtu grada.
Hrvatska je ove godine zemlja gost na tom sajmu kojeg posjeti oko dva milijuna ljudi.


Na trgu Gutenberg oko trideset malih obrtnika i obiteljskih gospodarstava sačinjava "hrvatsko selo". Prodaju se tu autohtoni hrvatski proizvodi poput kulena i tradicionalne drvene igračke, marmelade od smokava, tartufi, minijature.. I naša Sapunerija Rustika predstavlja Hrvatsku.

Tu moj čovik izlaže naše sapune, prirodnu kozmetiku, pa čak i novogodišnje ukrase napravljene od sapuna. Radno vrijeme je od 10 do 21 sat, što je prilično naporno za mjehure i bubrege, a pogotovo kad je čovjek sam na tom mjestu.
Ne stigne razgledat grad ali je upoznao mnogo dragih i zanimljivih ljudi iz Hrvatske. Poput nas, oni imaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili male obrte, bore se na svakakve zanimljive načine za preživljavanje i prehranjivanje svojih obitelji. Meni je uvijek bilo golemo zadovoljstvo upoznati poštena i pozitivna čovjeka koji je svoj, barem u glavi, koji nije zarobljen situacijom koja ga okružuje. Iznimna je čast upoznati čovjeka u današnje vrijeme koji se bori sa svojih deset prstiju i nastoji živjeti u skladu s prirodom i zdravim razumom, a da je pri tom i vedra duha. Nekad u planinarenju, a sada u ovom poslu imala sam prilike nabasati na mnogo takvih hrvatskih dragulja, što je možda nada da nismo potpuno izgubljeni kao narod, kako mi se ponekad u zadnje vrijeme čini.

Dok se moj dragi smrzava na minus pet u tom predivnom božićnom gradu, ja šaljem naše božićne paketiće iz sunčanog Splita.


Naša sapunerija zadnjih mjeseci sliči na onu čudesnu tvornicu poklona.
Poklon paketi sa osobnim porukama svaki dan izlaze po željama, mirisni i šareni sapuni, prirodni deozdoransi, Biokovski melemi, melemi za usne, macerati od smilja, melemi od smilja, soli, pilinzi...


Ove zime smo se pretvorili u plaćenoga djeda i baku Mraz. Razdvojeni poslom. Poklanjanje je posao od kojeg živimo. Ali dug je put od ulja do sapuna, kao i do Strasbourga.


Mjesecima smo pravili sapune, uvezivali i ukrašavali. Ljudi kupuju prirodnu kozmetiku za svoje najmilije, a mi se trudimo, trudimo i pijemo vitamine i čajeve s medom.


Imali smo i mi poput djeda Mraza svoje pomagače. Mojih desetak prijatelja te čitava moja obitelj uvezivali su sapune do kasno u noć. Moja sestra je pazila na sve na što bih ja zaboravila, ostala bi svaki dan dva sata više na svome poslu kako bi dovršila moje poslove. I tako mjesecima.
U našem planinarskom društvu, koje nam je poput obitelji, svatko zna neki zanat (fotografi, stolari, električari, informatičari, bauštelci, dobavljači ulja, soli i kutija, keramičari, vodoinstalateri, proizvođači suvenira, prevoznici) sa kojim bi nam nesebično pomogao.
Ovom prilikom, još jednom hvala svim tim ljudima i hvala svima vama što nam pomažete da naša sapunerija preživi.

Novi poklon-paket ove godine (100 Kn)

Jedva čekam Božić, pa da se odmorimo :-).