|
Marketing je većim dijelom laž, a manjim dijelom istina. Ni marketing prirodne kozmetike nije pošteđen gluposti i laži.
Hladni, ekološki, biološki, domaći, prirodni, biljni, tradicionalni, po receptu babe, sa eteričnim uljima, homeopatski, ručno rađeni...
Sve ove i još mnoge druge parole ćete vidjeti po dućanima prirodne kozmetike i modernim suvenirnicama. Većinom nisu istina. Otkrit ću vam neke cinjenice i dati savjete što da tražite.
1. Eterična ulja u sapunima uglavnom ne služe ničem osim mirisu. U reklamama o prirodnim sapunima ćete pročitati da prirodni sapun sa ružmarinom potiče cirkulaciju, sa lavandom da čisti masnu kožu i slično. Istina jest da je ružmarin odličan za cirkulaciju, ali to ne djeluje u sapunu. Proces saponifikacije čak i pri najmanjim temperaturama uništava brojna svojstva eteričnih ulja - koja su jako hlapljiva i osjetljiva na svjetlo i temperaturu. Sapunom se nasapunjate i isperete, a ako želite da nešto prodre u tijelo i potakne npr. cirkulaciju treba Vam barem polusatna masaža ili oblog. Ja eterična ulja stavljam u svoje sapune jer ne želim koristiti umjetne mirise, pošto su mnogi ljudi alergični na kemijske spojeve. A pošto mnogi vole da im sapun miriše, eterična ulja su u 98% slučajeva jedini prirodni način mirisanja. Svojstva koja stvarno djeluju na njegu kože u sapunima su u prvom redu bazna ulja koja ostaju na koži u blagom sloju nakon kupanja. Npr. maslinovo ili bademovo ulje. Za suhu kožu dodaju se: med, aloa vera, kozje mlijeko.. Za masnu kožu gline, alge. Za piling mak, proso, sol, mljeveni ekstrakti biljaka...
Aromaterapija je divna stvar u masažama. Pravi aromaterapeuti su ljudi koji će Vam spraviti i lijek od tih ulja. U lijepoj našoj, naišla sam i na aromaterapeute čije znanje o biljkama za koje sam se interesirala je manje od moga znanja priučene poljoprivrednice i sapunjarice. Isto tako, kod nas je aromaterapija lovljenje u mutnom jer mnogi aromaterapeuti to postanu kad završe tečaj - trodnevni ili dvogodišnji. Kod nas aromaterapeuti drže tečajeve o izradi sapuna, a aromaterapija je sporedna stvar u sapunu. Zato i ovdje bacite oprez na novčanik.
2. Svi prirodni sapuni se suše. Hladni mnogo duže od kuhanih. Da bi na brzinu prepoznali osušen, sazrio sapun, on mora biti tvrd na dodir i udubljen(konkavan) po površini . Uvijek pipnite sapun prije kupnje!. Sapun od maslinovog ulja sušenjem dobije izrazito udubljenje. Oprez sa mekanim sapunima. Gnjecave sapune na policama treba izbjegavati!
3. Kod svih prirodnih sapuna pročitajte sastav, a posebno kod glicerinskih. Mnogi uzmu gotove sapunske baze i izliju u kalup i napišu prirodno i tradicionalno a na sastavu na poleđini malim slovima se nalazi SLS - sodium laureth ili lauryl sulfate. Na polici jedne suvenirnice od 10 vrsta sapuna sam našla samo na dva sapuna koja tvrde da su ono što jesu.
4. Swirlovi su fino rađene šare po sapunima koje su jedan od dokaza da se sapun radio od prirodnih masnoća ili ulja, hladnim postupkom na nižim temperaturama te od relativno finih ulja, ručno i u maloj količini. Ovo je primjer finog swirla:
5. Hladni sapuni su sapuni koji nisu kuvani. Rađeni su tako da se bazna ulja (ili masnoće) pomiješaju sa natrijevom lužinom (tzv. sodom kauštikom) bez kuhanja. Njihova prednost pred prirodnim kuhanim sapunima je šta se kvalitetni sastojci baznih ulja više zadrže jer se miješaju pri temperaturi od 27-38 C,a proces saponifikacije raste za nekih 20%. Iako ima ljudi koji rade i pri 60 stupnjeva hladne sapune. Kuhanje sapuna - prelazi 70-90 stupnjeva celzijevih. Kod ponekog kuhanja je prednost (ako se radi tzv french milled soap) što mirisi mogu duže opstati u sapunu. Franch milled se radi prvo kao hladni sapun, a onda se nakon tjedan dana sušenja, kuha i u vrući sapun prije izlijevanja u kalup se dodava miris. Eterično ulje u tim temperaturama slabo zadržava ljekovita svojstava, ali ostaje bolji miris.
6. Hladne sapune su izmislili američki kolonizatori jer su morali brzo migrirati i nisu imali vremena za cjelodnevno kuhanje sapuna. Cjelodnevno kuhanje sapuna je tradicija naših baba. Naše babe su kuvale sapune od ostataka biljnog i životinjskog porijekla. Tradicionalni sapuni po receptu naše bake nisu zdravi za kožu koliko hladni sapuni rađeni isključivo od biljnih ulja. Tradicionalno je lijepa riječ u marketingu, ali povijest govori drugačije. Danas u suvenirnicama nećete naći tradicionalan sapun, a ako ga i nađete - savjetujem da njime perete veš a ne tijelo. Naprimjer, svinjska mast tradicionalno korištena u sapunu, može začepiti pore. Evo post o sapunima od maslinovog ulja
Glicerinski prozirni sapuni također nisu tradicionalni, već su rađeni zahtjevnim postupkom za koji naše babe nisu imale ni vremena ni znanja. Takav lijepi prozirni sapun je dobar samo za masnu kožu, za ostale se ne preproručuje. Kod glicerinskih sapuna posebno pripazite na SLS.
7. Prirodni preparati "Made in Croatia" uglavnom nisu nikad sasvim iz Hrvatske. Hladni sapuni sve više osvajaju tržište zbog svoje korisnosti ili još bolje rečeno, neštetnosti. Mali proizvođači ih rade i uvijek imaju više kupaca nego mogu proizvesti pa je i to dobar način proizvodnje. Ne iskorištavaju se nepotrebno životinje, nema nepotrebne ambalaže koja uništava okoliš i još mnogo toga. Ali, hladni sapuni su uglavnom rađeni i od KOKOSOVOG, pa čak i PALMINOG ulja. Za kokosovo ulje skoro nema zamjene u svijetu ulja. Kokosovo ulje daje sapunu bijele mjehuriće, lijepu pjenu, tvrdoću sapuna a dobro pere. Tek od nedavno se koristi u sapunima. U Dalmaciji ne uzgajamo kokos tako da svaki sapun koji je tvrd i pjenušav a ekonomski povoljan nije tradicionalan i stoposto hrvatski. Ostala divna ulja i maslaci koji daju tvrdoću su babasu, karite... Također ne uspijevaju u HR. Od svih sapuna koje radim jedino bi sapun od ekstra djevičanskog maslinovog ulja mogao proći ko 100% hrvatski. To znam jer je to ulje koje sami proizvodimo. Sapun rađen od kokosovog, palminog i maslinovog ulja sa eteričnim uljem npr. naranče ili lavandina ne bi trebao biti skuplji od 20 kuna, a često je zdraviji od onih koji nisu niti prirodni a mnogo su skuplji jer prodaju "hrvatsku" maglu.
Eterična ulja također se vrlo malo proizvode u Hrvatskoj pa većina mirisa je stranog porijekla. Lavandin (hvarska lavanda) kupujem od poljoprivrednika sa Krašića, jer mi je jedan proizvođač sa Hvara prodao tekućinu sa alkoholom - svoju hvarsku prevaru. Ružmarin, kadulja i lovor su još neka od ulja koja se u Dalmaciji destiliraju. Ostala ulja su ili preskupa za sapune ili se ne proizvode kod nas. Često puta me prijateljice mole da im napravim prirodni sapun sa mirisom ruže, sandala ili jasmina. Na kilo sapuna se stavi otprilike 30-45 mililitara eteričnog ulja, a 1 mililitar apsoluta jasmina kod nas košta 180 kuna. Sad izračunajte koliko bi prirodni stogramski sapun od jasmina trebao koštati.
8. Biološki uzgoj maslina zahtijeva mnogo truda i vremena:, npr. košenje (umjesto polijevanja) trave neprestano ispod svakog stabla. Tako da ekstradjevičansko maslinovo ulje koje bi nosilo naziv organsko u sapunu nije jednostavno ostvarivo i takav sapun košta mnogo više. Prehrambeni tehnolozi Vam mogu odati tajne kako se dobiva ekstra djevičansko maslinovo ulje i od miješanja ulja starog više godina sa novim nedozrelim uljem. Tako je kod upotrebe riječi organsko, biološko i ekstradjevičansko prisutno mnogo rastezljivosti. Npr. rafinirano maslinovo ulje vam neće naštetiti koži, ali puno ljepše zvuči ako se okitite u reklami uljem kupljenim u poljoprivrednika direkt sa bedra djevice i k tome organske. Ipak, dokazano je da ekstradjevičansko maslinovo ulje u sapunu je od pomoći ljudima sa osjetljivom kožom, pa ga zato i radim.
Eto, ovde sam navela samo neke stvari koje su mi "zapele za oko"...Nadam se da će vam biti korisne ove informacije.Oznake: sapun higijena cijene kupovina
|
