samo tako...

.....letjet nije znala

Pa je tako mala na moju plafonjeru stala.

Sinoć On i ja sami..... Sjedimo u kuhinji, na stolu pol frižidera..... Gledam ga i preplavi me osjećaj kao prije puno godina kada sam ga vidjela
Osjećaj koji se ne može opisati. I ona blaženost da smo tu, zajedno, jedno. Podigla sam glavu i u sebi se zahvalila Bogu što je napokon sve posloženo.
Tada sam ugledala nju... Božju ovčicu :)))
Da, znam.... Nekome čudno, meni znak da smo na dobrom putu. Da su moje molitve uslišene.
Istina, Maleni je skakal po stolcu da ju slika, okrečući očima i vjerovatno malim mozgom radi mojih želja ali...
Tu je, tu smo....