samo tako...

Slobodan dan,dan za odmor. Noć prije nisam oka sklopila,samo sam tumara po kući svjesna svojih riječi izgovorenih u krivo vrijeme na krivom mjestu. Tješim se da sam samo čovjek od krvi i mesa i da griješim. U zadnje vrijeme sve češće i češće. Ili njemu nisam više dovoljno dobra pa sve što napravim njemu je krivo. Ne znam......ne znam!
Pokušavam jednom šalicom kave razbistriti misli. Ništa! Točim drugu. Hmmmm...ništa! A niš,idemo na treću.
Polako,kao da se srami diže se veo ispred mojih očiju. Počinjem malo bistrije sagledavati situaciju.Postajem svjesna svega oko sebe,svega bitnoga ali i nebitnog.
Sjetila sam se svoga djetinjstva,stvari koje su mi tek sada došle na naplatu. Zbog kojih sam tako ranjiva. Ranjiva samo kada je on u pitanju. Pred ostalima je Kineski zid.....ne bi ga ni tri atomske mogle urušiti. On je to učinio jednim svojim treptajem savršenih očiju :-) ( Bože,obožavam taj pogled) Odučila sam mu sve ispričati.
Dragi blog prijatelji-znam da se iza ekrana i tipkovnice krijemo svakakvi MI ali čitajući neke vaše postove,pjesme,gledajući razne fotografije puno sam naučila.I HVALA VAM!
Nije neka mudrost biti tu,nije neka novost vidjeti ljude kako se otvaraju strancima Ali imam osjećaj da je tu jedna grupica iskrenih ljudi koji svojim postojanjem žele i mogu oplemeniti ovaj zakržljali svijet.
Sretne i manje sretne ljubavi...ima vas puno. Ali bitno je da je ima. Jer ljubav u bilo kojem obliku je ljubav. Zbog te ljubavi ja nabacim osmijeh i poklonim ga znanima i neznanima. i sviđaju mi se te reakcije. Znam da sam nekome,makar na tren,uljepšala dan.
Kada opet pogriješim,a znam da hoću,želim da se uzme na znanje da sam samo čovjek,da griješim ali da iznad svega volim!
I tako.....četvrta kava je na redu. A za ovako zbrčkani post....sorry! Krivo jeeeeee.........more?! Ne,kiša!