Kao što mnogi znate, nakon dugo vremena, napokon, sam opet u Rijeci kod Dragog. U busu sam skoro cijeli put drijemala i zamišljala romantičan doček kao iz najboljih filmova.

OK ruku na srce nisam bila daleko od istine, čim sam izašla Morski me zgrabio i zagrlio toliko jako da sam skoro ostala bez daha. Dobro što sam imala vodootpornu šminku, jedino mi frizura stradala hehehehe.

Sad ću vam nešto skrušeno priznati ali nemojte me molim vas osuđivati niti se previše hihotati. Obećavate li???

Pijem ja kavicu, Morski pivce s krigle kad odjednom primijetila sam ispred sebe nešto što me potpuno omamilo, osjećala sam se kao drogirana.

Brzinski sam ustala, nakon prvotnog šoka, prišla Dragom koji me uplašeno i s nepovjerenjem promatrao ali nije se usudio pomaknuti, kao da sam ga paralizirala.

Sagnula sam se prema njegovom licu i spretno, s dva prsta, istisnula sam mu dva bijela prišta na njegovom licu. Morski nije stigao ni reagirati hehehehe.

Ok, ok, znaaaaaaaaam...to se ne radi u društvu pogotovo ne javno ali znate mene kako na mene djeluju prištevi. Na žalost, ja ih uopće nemam, a osim Morskog nitko drugi mi to ne dozvoljava.

Ako mi se posreći i sve posloži onako kako treba napokon ću otputovati ponovo u Rijeku kod mog Dragog (More ljubavi). Sve nade polažem u to i uzbuđenje mi je na vrhuncu.

Povodom mog današnjeg rođendana sjetila sam se kad sam prvi puta rodila (sina) i to u Češkoj (Brnu). Bila sam vrlo mlada, moglo bi se reći čak premlada pa ipak to me nije omelo u mojoj prevelikoj sreći. Znam da sam u sebi stalno ponavljala: "Rodila sam sina, rodila sam sina...".

Tada su još bili u Češkoj naši "spasitelji" iliti "sovjetska braća" koji su iz dana u dan uništavali državu koja je nekada bila predstavnica kulture. Na sreću, to je iza nas i opet smo na istom mjestu, pa čak i koju stepenicu više.

'Ajmo se malo obrazovati. Znanja nikad ne može biti previše, zar ne? Dakle, krenimo!

- Kad bi vas pitala gdje se u svijetu najviše popuši cigareta tko zna što bi odgovorili. Nisam to ni ja znala iako sam bila blizu, mislila sam na Japan. Kina je najveći svjetski potrošač cigareta jer tamo odrasli popuše 4124 cigarete po osobi svake godine (11 do 12 dnevno).

Često sam na netu i istražujem sve što je vezano uz obradu slika a bome ima toga ohohoooooooooo. Radi se o online programima, naravno legalnim, besplatnim i čak se ne morate registrirati. Što se tiče korisnosti tih programa ne trebam vam puno pisati, uvjerite se sami. Osim toga ovdje ću i objaviti neke efekte koje sam u tim programima napravila.

Zamislite, zlatnik s vašim licem hehehehe...

Zadnje četiri godine, u ovo vrijeme, bila sam već spakirana i pripremljena za put u Japan. Jedna sam od onih koji ne vole kasniti i vole imati sve cik-cak spremljeno. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu, euforija je bujala u mene i jedva sam čekala da mi Dragi dođe pa da krenemo i to 18.05.

OK bilo je i onih trenutaka koje baš i nisam voljela. Prvenstveno mislim na dugi let avionom...5 sati u Dohu a od tamo 11 sati u Tokio. Pa ipak tu nelagodu nadmašio je prvi pogled na Naritu (jedan od tokijskih aerodroma) i prvi korak na japansko tlo.

Svugdje oko nas gužva, sređivanje papira i divni, predivni Japanci. Naravno, aerodrom je bio i pun stranaca iz cijelog svijeta na čijim licima se vidjelo ogromno uzbuđenje, iščekivanje pa čak i ponos. Najviše se čule riječi, nas stranaca: sumimasen (oprostite) ta riječ se koristila u svrhu: "Oprostite, mogu li vas upitati?" i arigato (hvala).

Čim smo napustili aerodrom, mape u ruke i snalaženje u ogromnom prostoru tj. traženje prijevoza (uglavnom stanice metroa) prema odredištu (hostelu). Čim ste u Japanu nikad ne možete računati da je nešto blisko iako vam to kažu Japanci, uvijek se radi o velikim udaljenostima za naše pojmove. Ipak je to najveći grad na svijetu!

Zašto vam to pišem? Zato što sam vrlo nostalgična i tužna što ove godine na dan 18.05. ne letimo u Japan, pa čak niti u Prag kako smo planirali.

Draga žene, drage blogerice jel' vam možda poznata blogerica što se pravi skromnom a u biti znate li kakva je? Ajde približite se da vam šapnem. Sad ćete čuti pravu istinu.

Dakle...ne samo što je zgodna, ne samo što je ljubazna i dobrodušna već i dobro pjeva! OK to joj se mora priznati ali pazite to sve čini da bi preuzela vlast nad blogom.hr. A zna se tko je ovdje najvažniji i najpopularniji zar ne? Trebam li vas podsjetiti, ha?!

Je, je, skužila sam je već odavno...mile-lale i polako ide gore trljajući ruke od zadovoljstva, sram je bilo! Blogerice moje drage 'ajmo se udružiti protiv dotične. Kako? Glasom slavuja, naravno.

Hm, ne pjeva samo Mayday (psssssssss ja je zovem Ljube) i ja imam svog konja za jahanje, kaže se to tako, zar ne?

Kad moj Dragi zapjeva, nema da nema....svi se razbježe (mačke, miševi pa čak ni komarce ne treba špricati) na sve strane (na što i računam što se tiče dotične blogerice).

Iako imam Photoshop u kojem najviše volim raditi, istovremeno koristim i neke besplatne programe i aplikacije koje itekako mogu dobro poslužiti pri obradi nekih slika. Evo nekih:

A to je removebg što jednostavno znači micanje podloge i to na takav način da upload-ate neku sliku, program makne pozadinu i izdvoji ono što vam je bitno a vi tada možete postaviti razne ponuđene pozadine na izdvojenu sliku ili je sačuvati jednostavno kao PNG sliku.

Drugi je program isto je jako zanimljiv i efektan BlogGif s kojim možete stvoriti (uz ostalo) kocku koja se okreče s vašim odabranim slikama. Pri tome odabirete i veličinu kocke, smjer i brzinu kretanja itd. Ja sam uglavnom koristila slike veličine 200/200 px jer mi takva paše za moj stupac.

Postavit ću vam neobično pitanje: Što bi učinili saznavši da vas partner vara samo mislima s drugom ženom? Tretirali bi ste to kao i pravu fizičku nevjeru ili bi samo odmahnuli bezbrižno rukom?

Nevjera koja nije vezana uz emocije, ja bih lakše prebrodila i oprostitila. Međutim ako su uključeni osjećaji to je već druga situacija i daleko opasnija i tada bih se pošteno zabrinula.

Sasvim je druga situacija kad se bračni ili ljubavni parovi prepuste dobrovoljno mašti da bi obogatili svoj seksualni život. Pričaju o tome prije i za vrijeme seksa i istinski uživaju u tome.

Eeee sad, postavlja se jedno jako bitno pitanje. Kako saznati o čemu zaista mašta naš partner/ica? Može li se to saznati?

Smatram da se to može postići iskrenom i slobodnom komunikacijom između ljubavnih parova o svom seksualnom životu jer će tako stvoriti prave temelje za seksualni odnos bez ikakvih tajni i samim time stvoriti pravo povjerenje.

Ne bi smjele postojati ikakve kočnice ili predrasude jer tada gubimo na više načina i razina što se tiče ljepote spolnog odnosa ali i inače.

Da li to garantira nepostojanje dileme na početku posta? Ne. Ali zasigurno ćemo biti daleko bliže pravom zadovoljstvu i odgovoru. Slažete li se...ili?

Dugo sam proučavala pojam prve zaljubljenosti. Da, daaa, nije to baš jednostavno kako mislite jerbo sigurno ste bili zaljubljeni u vrtiću ili prvom razredu osnovne, pa isto tako i dok ste bili malo stariji tj. u pubertetu i onda je došla prva malo ozbiljnija prva ljubav u vašem životu.

Ja se dobro sjećam kad sam se prvi puta općenito zaljubila, dakle već u prvom razredu osnovne škole. Taj moj princ na bijelom konju zvao se Petr Pivoda (da, pravo češko ime i prezime). Bio je nešto viši od mene, imao je plavu kosu i plava okeca.

Tada sam bila spremna učiniti sve da sjedim s njime u klupi, međutim, umjesto mene sjedila je s njime jedna sitna Amalka Kelnerova koja je imala crnu, dugu i kovrčavu kosu. Njoj se Petr nije svidio pa ipak sam bila ljuta i ljubomorna na nju. Bilo je i "slučajnog" potezanja za kosu i sl. Sram me bilo!

Petru se svidjela jedna Irena Červencova, plavojka s pletenicama. Pa sam ja smislila taktiku da bih bila što bliže mome princu tj. postala sam s nom prijateljica. Nije mi baš bila simpatična ali bila sam spremna, zbog Petra, na svaku žrtvu.

Taman kad sam sve sredila taj moj princ se zaljubio u Amalku, zamislite!!! Irena je skužila moju podvalu i odrekla me se a ja se pak zaljubila u jednog Pepika, crnokosog Pepika koji se uvijek prvi popeo po užetu do stropa na tjelesnom.

Na žalost, ispalo je da je on zaljubljen u skoro svaku curu iz razreda hehehehe a ja, čak ni tada, nisam to mogla dopustiti pa sam se brzo odljubila.

Eto me već nazad dragi moji blogeri. Na sreću servis mi je pred nosom pa ipak, nisam se nadala da će biti tako brzo sve gotovo. Čak sam bila spremna kupiti novi laptop ali majstor me uvjerio da to neće biti potrebno a ja njega poslušala. Ne bi ja sad pisala o tome ali osjećam se dužna da vas upozorim na jednu vrlo važnu pa i opasnu stvar kod laptopa.

Kao prvo, u pitanju je bio hard disk, uz to je bio puuun prašine a ono što je najbitnije...izbjegla sam na sreću jednu opasnu eksploziju do koje bi uskoro sigurno došlo tj. eksploziju baterije.

Vidjela sam ja jednu napuklinu i nabreklo mjesto na mom laptopu odmah ispod tipkovnice ali mislila sam da je to zbog toga što sam ga možda negdje udarila. Međutim, od majstora sam saznala da sam još duže čekala sigurno bi došlo do eksplozije i samim time do opasnog ranjavanja.

Naravno, bateriju nisam i tako nikad koristila pa smo je maknuli, hard disk je zamijenjen novim, komp mi se sja od čistoće izvana ali vjerujem da i iznutra hehehhe. Osim toga, brzina mi je famozna i što je još najbitnije...zamislite(!), ne samo da mi je sačuvao sve podatke, već mi je klonirao Photoshop pa ga i dalje imam.

Taj mladi dečko, vrlo simpatičan i uljudan napravio je vrhunski posao i zato mu veliko hvala a rekla sam mu da kad budem kupovala novi laptop onda će to biti samo preko njega. On se slatko nasmiješio i vidjelo se da mu je drago što mu se tako zahvaljujem i što mu tako tepam jer sam mu stalno govorila da je zlatan hehehehe. Znate već mene i moje tepanje.

Draga je danas ipak morala odnesti lap na servis. Do daljnjega je bez bloga. Nadamo se da će popravak biti jeftinija solucija od kupnje novog stroja i da neće dugo potrajati prisilna pauza.
Dok je odsutna poslužite se japanskim specijalitetom "Takoyaki" , okruglice s hobotnicom, i uživajte u pogledu na Torri na Miyajimi.

Uglavnom, kad god nekoga pitaš kakav bi trebao biti najbolji prijatelj, svi znaju odgovor. Međutim, ja vas sada pitam...smatrate li sebe najboljim prijateljem nekome? Možete zadovoljiti sve to što predstavlja takav prijatelj?

Tako na primjer ja sam 100% sigurna da takvog prijatelja imam a to je moj Morski. Kažete i čudite se da samo njega imam? A ja ću ponosno odgovoriti - DA. Poznanika imam ohohooooooooooooo pa i vrlo dobrih prijatelja ali samo jednog pravog prijatelja.

Mogu li se svađati prijatelji? Naravno da mogu. Moraju li imati iste stavove o svemu? Ne. Što moraju obavezno imati pravi prijatelji: povjerenje, iskrenost, znati oprostiti, toleranciju, poštivati različitosti...zapravo i ukratko sve ono (seks nije obavezan) što postoji u pravoj ljubavi, naglasak na pravoj!

Nešto me zeza kompjuter već neko vrijeme, pa ću biti primorena odnjeti ga na servis. Ako se isplati, popravit ću ga a ako ne pak jedan financijski trošak tj. kupnja novog kompa.

Eto, tako da znate što je u pitanju ako me neće biti na blogu par dana. Uostalom imam i tablet pa ću vam tako javiti ili preko Morskog. Držte mi palčeve da nije nešto skupo u pitanju.

Već dugo nisam objavljivala svoje crteže pa sam se odlučila na to sada. Uživam crtati ali na žalost nemam dovoljno vremena. Možda ću to od sada ispraviti.