Kad sam bila još klinka i živjela u Brnu skoro nikad nisam bila doma. Majka je naporno radila u tvornici u dvije smjene i pošto je bila rastavljena s mojim ocem, sestra i ja najviše smo se družili s našom sestričnom koje je bila naših godina.

Gdje smo najviše provodili vrijeme? Po ljeti to je sigurno bilo na bazenu v Zabrdkach (Zabrdovice). Voda se naravno nije grijala osim pomoću sunca. Voda je znala biti itekako hladna, pogotovo u početku sezone ali nama to ništa nije smetalo. Tada još nismo znali plivati pa smo se brčkali, zezali ili se pravili da plivamo. Jedna noga nam je bila na dnu bazena a rukama smo mahali kao da plivamo hehehehe. Jedna zanimljivost. U kabinama za presvlačenje znale smo biti po sat vremena hehehehe. Hebiga, bile smo u godinama kad je sram bio na vrhuncu.

Bazen Zabrdovice:

Nešto malo politike. Ovako, imam dvojno državljanstvo...češko i hrvatsko. U češkoj sam se rodila, proživjela djetinjstvo i dio mladosti pa naravno da mi je to draga država u tome uopće nema dileme.

U Hrvatsku sam doselila jer sam se udala za Hrvata i osim toga, baka, s tatine strane, je bila prava Hrvatica s prezimenom Filipović. Obje su mi države drage i sretna sam što imam takvo bogatstvo.

Eeee, sad...nikad, ama baš nikad, ne bih glasala na bilo kojim izborima u Češkoj. Zašto? Zato što tamo ne živim, ne plaćam poreze... Smatram to ispravnim kako prema Česima tako i prema Hrvatima.

Kad bih to učinila smatrala bih se izdajicom češkog naroda a to naravno ne dolazi u obzir. Jedino smatram svojom dužnošću i pravom da glasam u Hrvatskoj gdje živim, gdje znam kakva je situacija i gdje plaćam poreze.

Ali da se razumijemo do kraja, pa čak da plaćam poreze u Češkoj opet ne bih glasala, smatrala bih to neispravnim, nepoštenim i to zato što ne živim u Češkoj već u Hrvatskoj gdje mi je poznata situacija i dijelim sudbinu svih Hrvata.

Eto, skrušeno priznajem da sam vam zatajila putovanje na Havaje prošle godine. Malo nam je bilo neugodno pošto smo bili i u Japanu pa bi neki pomislili da smo previše rastrošni.

Sad ću to ispraviti i pokazat ću vam divne slike i kako su nas dočekali Havajci. Bilo nam je kao da smo u snu, kao da maštamo...baš tako smo se nekako osjećali Morski i ja. Dosta s pričom, idemo na slike:

Kraljevski nas dočekali:

Tek prije nekoliko godina saznala sam da sam sinesteta...što će reći da imam sposobnost jednog nenadraženog čula da osjeti nadražaj drugog čula. OK to je stručno objašnjenje ali laički bi to značilo, u mom slučaju...da riječi, slova, brojke vidim u boji.

Da imam te ovlasti, što nemam, budite sigurni da bih grdo kaznila one ljude iliti kretene koji kenjaju u najskuplju wc školjku na svijetu. I znate kako bi ih kaznila?
Bacila bi ih u septičku jamu punu fekalija, samo bi im glave virile vani.

Dakle, najskuplja WC školjka je izrađena u Dubaiju. Ukrašena je s 40.815 dijamanata u vrijednosti od 1,28 milijuna dolara. Ostalo je izrađeno od čistog zlata. Dok u svijetu djeca i ljudi umiru od gladi neki bi kenjali po zlatu i dijamantima!!!

Helouuuuuu ljudi je li to svijet poludiooooooooo?! Koliko djece bi bilo spašeno s tim novcem umjesto običnih smrdljivih govana! I treba na nas korona, nego što! A mi ljudi smo kao najpametnija i najrazumnija stvorenja?!?!?!

Da je to prava istina ispričat ću vam jedan događaj iz kojeg svi mogu puno toga naučiti...kako vjernici, tako i svi oni ostali.


Brana je pukla i voda je brzo poplavila susjedno selo. Svi su otišli, samo župnik stoji na crkvenom tornju i moli se. Vatrogasni brod stiže:

"Dođite, oče, uzet ćemo vas."

"Ne, ostat ću ovdje. Isus će me spasiti."

Brod je otplovio. Voda dosegla sve do kule, gdje župnik stoji, prilijepi se za križ i moli se. Do njega dolazi policijski brod:

"Dođite, oče, uzet ćemo vas."

"Ne, ostat ću ovdje. Isus će me spasiti."

I taj je brod je otplovio. Selo je gotovo u potpunosti poplavljeno, samo župnikova glava izvire iz vode. Doleti helikopter:

"Dođi, oče, bacit ćemo ti konopac."

"Ne, ostat ću ovdje. Isus će me spasiti."

Helikopter odleti a župnik se utopi ...


Tada župnik susreće Isusa na nebu i pita ga: "Zašto me nisi spasio?" - A Isus odgovara: "Poslao sam ti dva broda i helikopter. Što bi još htio!!!"

Seks djeluje kao prevencija protiv prehlade i gripe:
Ljudi koji vode ljubav jednom ili dva puta tjedno imaju 30 posto više imunoglobulina A u svojim tijelima, što podržava imunološki sustav.

Seks djeluje kao antidepresiv:
Žene čiji partneri nisu koristili kondom manje skloni depresiji od onih koje su koristile kondom. Moguće je da se prostaglandin, koji se pojavljuje samo u muškom sjemenu, apsorbira u vagini. Sperma može djelovati kao prirodni antidepresiv. Pa ipak, seks bez zaštite pripada samo vjernom i pouzdanom partnerstvu.

Seks i povezano ljubljenje poboljšavaju zube:
Ljudi koji se ne zaljube češće pate od propalih zuba i slomljene cakline. Slina proizvedena ljubljenjem uklanja kiseline koje oštećuju zube. U svakom slučaju, redovita uporaba četkice za zube također koristi reklamnom osmijehu.

Orgazam ublažava bol:
Neposredno prije orgazma, razina hormona oksitocina u krvi raste pet puta. Tijelo tada izlučuje endorfine, koji umiruju sve vrste boli. Tijekom orgazma, prag boli povećava se za 70 posto! U ženskom tijelu seks povećava i količinu estrogena, što ublažava predmenstrualni sindrom.

Kao lijek protiv glavobolje i mamurluka:
Lezite na leđa i prepustite se ljubavlju s nogama prekriženim prema stropu. Zajamčeni učinak možete postići tako da ih rastežete u obliku slova V. Promiješat ćete metabolizam i mamurluk će nestati, noge gore će uzrokovati bolji dotok krvi u glavu i osloboditi vas glavobolje.

Bočni položaj protiv prehlade, curenja iz nosa i začepljenih nosnica:
Lezite na bok i podignite gornju nogu u zrak. Istodobno, natjerajte partnera da klekne na ležećem bedru. Podignite podignutu nogu na njegovo rame. Osjetit ćete opuštenost u dišnim putovima tijekom prvih pokreta. Nakon drugog puta sa suprotne strane neće od prehlade ostati niti P.

Misionarski položaj protiv stresa i depresije:
Duboko umetanje partnerskog penisa u klasični položaj utječe na najosjetljivije točke koje su povezane sa srcem i plućima. Nakon toga, T- limfociti će se početi oslobađati u vaš krvotok, oslobađajući vas od nesanice, otapajući stres i jačajući imunitet.

Stari Grci su znali da Sokrat veoma cijeni znanje. Pa ne bi bilo loše da i mi od njega nešto naučimo, zar ne? Jednoga dana upoznao ga je jedan poznanik i rekao:


"Znaš li, Sokrate, što sam upravo saznao o tvom prijatelju?"

"Čekaj malo", odgovori Sokrat. "Prije nego što mi kažeš bilo šta, volio bih te testirati s tri sita"

"Tri sita?"

"Točno", nastavio je Sokrat. "Prije nego što mi počneš pričati o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da prosijemo ono što mi želiš reći kroz 3 sita. Prvo sito naziva se ISTINA. Jesi li potpuno siguran da je istina ono što mi želiš reći? "

"Ne", odgovorio je muškarac, "zapravo sam to upravo čuo i ..."

"Dobro", rekao je Sokrat. "Dakle stvarno ne znaš je li to istina ili ne. Pokušajmo dalje, drugo sito koje se zove DOBRO. Želiš li mi reći nešto dobro o mom prijatelju? "

"Ne, naprotiv ..."

"Dakle", nastavio je Sokrat, "želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi siguran je li to istina. Ali još uvijek možeš proći test jer je ostalo još jedno sito. Treće sito je KORISNO. Je li ono što mi želiš reći o svom prijatelju korisno? "

"Ne, nije...."

"Dobro", zaključio je Sokrat, "ono što mi želiš reći nije istinito niti dobro, čak nije ni korisno, pa zašto bi mi to rekao?"

Svako malo raspravlja se o pobačaju i to uglavnom, barem na blogu, neki tamo koji nemaju pojma ni kako se oplodi jajašce. Da to nije ozbiljna tema bila bi to prava sprdnja što se tiče kako neki o tome pišu.

Što je najbitnije reći o ovoj temi?

- EDUKACIJA...ona prava koju bi predavao stručnjak a ne tamo neki bogomoljac koji se čak ustručava izgovoriti riječ vagina!

- ODGOJ...što će biti najteže postići jer navike i razmišljanja ljudi najsporije se mijenjaju pogotovo što se tiče seksa!

- STOP ZABRANI POBAČAJA...ovdje je jako bitno napomenuti da pobačaj nikada ne smije biti sredstvo kontracepcije(!) međutim, itekako postoje slučajevi kad je pobačaj jedino rješenje za zdravlje i život žene!

Ne znam kako vi ali ja sam primijetila određene promjene na blogu.hr koje baš i nisu pozitivne. Polako odlaze svi dugogodišnji blogeri. Sve se rjeđe pišu postovi. Što se tiče ankete, bolje i ne spominjati.

Mnogi su se otuđili jedni od drugih...kao da se piše na štopericu i smjernice: Ako nećeš ti kod mene, neću ni ja kod tebe...itd. i sl. OK to nije dobra situacija ali možda će se tek na ovaj način vidjeti kakav je tko zapravo.

Osim toga, ne samo što smo se otuđili već se osjeća neka nelagoda pa čak i nepravda kao da se žele kazniti pojedini blogeri.

Ne sviđa mi se to uopće. Gubim i sama volju za pisanjem a možda to nekome i odgovara, možda je to nekome upravo i cilj?

Negdje u stražnjem dijelu Svemira bila je mala trgovina gdje su se prodavali želje. Trgovina je nudila ogroman asortiman, bilo je moguće kupiti praktički sve: divovske jahte, stanove, vjenčanja, položaj korporativnog potpredsjednika, novac, zanimljiv rad, lijepu figuru, pobjedu u natjecanju, velike automobile, snagu, uspjeh i još puno, puno više.
Bilo je i onih koji su nešto željeli, ali nikad nisu došli...ostali su sjediti kod kuće i samo su htjeli i željeli nešto.

Cijene su bile različite. Na primjer, zanimljiv posao koštao je stabilnost i predvidivost, sposobnost samostalnog planiranja života, vjeru u vlastite snage i mogućnost rada tamo gdje volim, a ne tamo gdje je to potrebno.

Sretan život je bio skup: osobna odgovornost za vlastitu sreću, umjetnost uživanja u životu, poznavanje vlastitih želja, odustajanje od pokušaja da udovoljite svojoj okolini, svijest o vlastitoj vrijednosti i značenju, odricanje od „žrtve“ bonusa, rizik od gubitka nekih prijatelja i poznanika.

Nisu svi koji su došli u trgovinu bili spremni kupiti sve što žele. Neki su se, čim su vidjeli cijenu, odmah okrenuli i otišli. Pa su se neki počeli žaliti kako su cijene previsoke, i tražili popust. Ali bilo je i onih koji su izvukli svu svoju ušteđevinu i ostvarili željene želje, umotane u prekrasni šuštavi papir.

Ostali kupci zavidjeli su sretnicima, mislili da je vlasnik dućana njihov poznanik pa svoje želje kupuju jeftinije. Upitan da li se ne plaši bankrota, vlasnik je kimao glavom, rekavši:
"Uvijek će biti ljudi koji će biti spremni riskirati da promijene svoj život, spremni odustati od svakodnevnog, predvidljivog života, sposobni vjerovati, s dovoljno snage i resursa da bi platili ispunjenje njihovih želja."

Je, prava istina, baš će ovaj post biti čudan jer je tema smrt uz ostalo. Ne mislim pisati nešto stručno niti zastrašujuće, uostalom, smrt je dio života svih nas. Čim se rodimo počinjemo umirati, zar ne? Zapravo želim vas nešto priupitati.

Bome ne znam kako će na vas djelovati to moje pitanje...možda će netko pomisliti da sam luda, netko pak da sam smiješna, neozbiljna i sl. Ali ja ću ipak riskirati hehehehe.

Evo, slijedi pitanje: Koju glazbu ili pjesmu bi željeli da vam sviraju/pjevaju na vašem vlastitom sprovodu?
Uh, uspjela sam! Sad samo mogu čekati i nadati se pristojnim odgovorima. Imajte na umu da sam dobra i ljubazna blogerica hehehehe.

Što se mene tiče ja sam, dok sam bila klinka, odabrala pjesmu koja se zove "Za rok se vrátím" (Vratit ću se za godinu dana).
Kad su to moji bliski saznali, prekrstili se i rekli mi da sam poludjela hehehehhee. Na žalost, glasno i jasno odbili su moju želju.

Jučer me posjetila poznanica s kojom se dugo nisam vidjela. Nekad mi je bila susjeda. Kako to već ide, pozdravili smo se onda je ona sjela za stol i dok sam kuhala kavu ona je pričala i pričala.

A ja svako malo kimnula glavom, pa je pogledala nešto sam promumljala i kad je kava bila gotova nastavili smo se družiti tj. ona je i dalje pričala a ja povremeno nešto dodala u smislu: hm, da, je je...pa malo ubacila smiješak ili zagonetni pogled.

Kad god sam uzela zraka da napokon progovorim, uz sav napor i trud nisam uspjela pa sam opet prešla na ona kratka mrmljanja i kimanja glavom. Najviše je bilo interesantno što mi je znala postaviti neko pitanje ali prije nego što sam uspjela odgovoriti, ona je to učinila umjesto mene.

To je trajalo cca dva sata ne računajući sam odlazak iz stana jer taj dio je trajao cca pola sata. Nisam baš sigurna ali vjerujem da nisam uspjela progovoriti 3 cijele kratke rečenice za cijelo to vrijeme.

Ah ah, ta moja pamet...pa zaboravila sam spomenuti i njen oproštajni govor na samom hodniku koji je otprilike trajao frtalj ure dok sam ja držala vrata, smijuljila sam se k'o glupača i jedva čekala da zatvorim vrata iza nje.

Ništa mi se ne da, nemam nikakve ideje...nekako sam prazna i bez volje za bilo što. Dođe to tako znam, brzo ću ja biti opet ona "stara". Moj životni san koji mi se vjerojatno nikad neće ostvariti.

Razmišljam i razmišljam i dosjetila sam se...zašto ne bi odigrali "Kolo sreće"? Ja sam to nekako ovako zamislila. Prva ću početi ja. Tko pogodi preuzima palicu i nastavlja na svom blogu s drugom zagonetkom.


Pravila:

Samoglasnici se mogu pogađati tek kad se pogode svi suglasnici, sve ostalo već ide kao u stvarnom kolu sreće samo bez kola. Jednostavno samo pogađate a ja dopunjujem vašim pogođenim slovima zagonetku. Ali možete uvijek navesti samo jedno slovo. Eto ništa strašno samo može biti zabavno.

EVO PRIMJERA:

Tema: ljubavni film


D O R U Č A K .......... K O D ......... T I F F A N Y J A

AnnaBoni je pogodila bravooooooooooo!!


Slažete se ili ne? Prvo to moramo razjasniti.

Mnogim blogerima vjerojatno nije jasno zašto sada, AnnaBonny i ja, komuniciramo a bile smo gadno posvađane. Da ne bude zabune i raznih izmišljotina i teorija dugujem vam objašnjenje jer ste bili svjedoci svemu tome.

Nakon što sam gadno i bez opravdanja pogriješila u zanosu "borbe" napisavši Ani vrlo ružne riječi (prokletstvo i Alzheimer) osjećala sam sve više i više ogromnu krivicu i kajanje. Ovime se Ani ne ulizujem već iznosim iskreno mišljenje o svojim pogrešnim postupcima prema njoj.

Naravno, nakon toga nismo komunicirale i bilo je svakakvih podbadanja s obje strane ali ja sam ujedno shvatila da sam vrlo loše procijenila blogericu Ane. Što je ujedno i dokaz da treba dati čovjeku vremena da se prikaže u pravom svjetlu a ne na prvu reagirati...uz to ujedno sam shvatila i tko su mi lažni prijatelji.

Da, neki dan sam poslala Ani mail s izvinjenjem tražeći oprost od nje. Uz sve ostalo na kraju sam joj napisala...da bez obzira kako će se sve završiti između nas, (jer ovo ne garantira sporazum), više neću ponoviti istu grešku, jednostavno bi bilo najbolje da ako neće ići, onda ne treba nešto zadržavati na silu. Svatko treba ići svojim putem bez vrijeđanja.

Zna se svakom dogoditi da je loše volje, ništa mu ne paše, sve mu smeta...ukratko sav je nikakav i za ništa. Isto tako svatko se s takvim raspoloženjem na neki svoj način suoćava i bori.

Znaju pametni ljudi savjetovati da treba sjesti, brojiti do deset i onda tek reagirati. Ovo se odnosi na neke malo manje važnije situacije. Na pr. kad vas djeca razljute svojim ponašanjem i sl. Zadržat ću se na ovome jer ne bih voljela započeti raspravu o nekim daleko važnijim, tužnijim, i problematičnijim situacijama iz života.

Moj sin dok je bio klinac pa sve do puberteta bio je svima poznat po svom temperamentu s kojim je mnoge dovodio u vrlo nezgodnu situaciju, pogotovo nas roditelje. Kad god se dogodila u ulici (gdje smo prije stanovali) neka nepodopština, svi su prvo došli na naša vrata.

Sjećam se jedne situacije koja se dogodila u kući, ne sjećam se točno što je bilo u pitanju ali znam da me sin totalno izludio svojim ponašanjem a ja, sva očajna udarila sam po naslonjaču drvene stolice (jer nisam htjela udariti sina) i to toliko snažno da sam slomila prst.

Naravno, prst mi je natekao i ja morala u traumatološku bolnicu gdje su ustanovili da sam stvarno slomila prst, dali mi longetu ali najviše su me ispitivali što se zapravo dogodilo jer su mislili da mi je to suprug napravio hehehehee.

Priznajte da vam već fali moj lijepi i umiljati glasić hehehehehe. Ako je tako (i zna se da je!!) evo vam jedna pjesma na češkom jeziku koju, naravno, pjevam ja kao prava diva. Je l' sam ja to čula neko hihotanje, ha?

Dakle, danas ćemo malo razglabati o ljudskim odnosima. Nemojte se ništa plašiti, nećemo filozofirati, niti ikoga ogovarati već će mo obraditi jednu poslovicu i to do tančina.

Naravno, zna se već odavno da smo svi različiti, nismo savršeni nit ćemo to ikad biti i na tom životnom putu na svašta nailazimo...kako na tužne prepreke tako i na one druge - sretne i vesele.

Sad smo sve bliže našem cilju tj. glavnoj temi ovog posta - poslovici: "Ne diraj govance jer će još više smrdjeti". Što mislite koliko istine ima u njoj? Logički i praktički dokazano to je prava istina, zar ne? Dakle tu nema nikakve dileme.

A sada, kako je to s teorijom? Jasno, znamo da se ne radi doslovce o kakici već o nekoj osobi koja ometa svojim ponašanjem (smradom) druge oko sebe i ako se njoj obratiš, želeći je opametiti, ona umjesto da te sasluša još te više napada (smrdi).

Dakle, shvatili ste bit iliti poantu poslovice koja je zaista utemeljena samo na istinitim događajima.

Malo prije sam imala poziv iz Češke i saznala sam da je poginula moja davna prijateljica s kojom sam si bila jako dobra iako se zadnjih par godina nismo vidjele ni čule. Navrle su uspomene pa i pokoja suza.

E dragi moji prijatelji i neprijatelji blogeri jeste li svjesni da smo postali ovisnici o blogu, ha??? Tome neće biti kraja tako brzo, dapače, bit će još gore. Živjet ćemo samo u virtualnom svijetu s našim dragim i cijenjenim Blogonjuzom. Moramo misliti na naše nasljednike!

Jadne mace lutalice imaju dovoljno problema ali jedna ih ima i previše i to samo zato što sliči na Hitlera. Ljudi iz centra za životinje koji su je našli nazvale su je Kitler. Mnogi dolaze u centar i prisvajaju mace kao kućne ljubimce međutim za jadnog Kitlera još se nitko nije zainteresirao.

Da budem korektna jer je gospon G napisao novi post učinit ću to i ja. Hm, o čemu da pišem? Recimo, recimoooo...Sad sam se sjetila. Dakle ovako, završila sam dva fakulteta, ekonomski i medicinski.

Podvrgla sam se plastičnim operacijama...grudi, lice, dupence i trbuščiću. Imam predivne zube i to svoje samo mi dva zuba fale. Nekad davno sam puno putovala i to u Ameriku, Kanadu, Egipat i Japan...zemlje u Europi niti ne računam.

Prije sedam godina dobila sam na lotu pola milijuna kuna koje pažljivo trošim. Tri puta sam se udavala a još malo budem i četvrti put...udat ću se za Morskog ako me bude htio, naravno.

Nekoliko puta sam ukrala iz dućana žvake, ne iz potrebe već iz zajebancije. Uh, u krevetu sam pravi manijak i totalno sam perverzna. Volim dominirati, imam svakakve sprave s kojima mučim Morskog prije seksa.

Eto, za danas bi bilo dovoljno. Uh, baš sam se dobrano napalila. Idem po svoj vibrator...

Nećete vjerovati ali opet sam nadrapala zbog iskrenosti hehehehe. Počinjem razmišljati da će biti bolje kad počnem lagati i muljati. Neću vas time gnjaviti, vjerojatno i tako znate skoro sve.

Bome ima pravo kad admin savjetuje...pišite i budite sretni i onda me lijepo potapša po glavi. Najbolje je praviti se lud, ništa ne primjećivati a kamoli izraziti svoje iskreno mišljenje. Na to imaju pravo samo pojedinci. Pa kad ću ja napokon shvatiti i naučiti da biti iskren je opasna stvar???

Čim to jesi i napišeš nešto o tome, odmah tamo neki gospon "G" preokrene priču u svoju korist, bjesomučno počne brisati svoje blogove i uvjeravati druge kako smo zločesti i podmukli, ja i Morski. Nemreš vjerovati koju je priču izmislio hehehehe.

Tako je, sve je to istina samo se nekad zaletim i tada "progovorim" o onome što se ne smije spominjati i pogotovo na iskren način. Hebiga, sama sam si kriva. Zato i jesam kažnjena, zna se od koga. Dakle radi sigurnosti ne prekidam zlatnu nit, nastavljam u pravom stilu. Pišem, šutim, ne bunim se i uživam. Birajte cipele na rasprodaji su:

Postavit ću vam jednu zagonetku a vi je probajte odgonetnuti, može? Ako malo razmislite, brzo će te skužiti. Naravno, malo ću vam i olakšati...odnosi se na blog.hr.

1. slika: Supeeeeeer, divnoooooo, značajnooooo, veličanstvenooooo, obavezno pogledati!

Cijeni li se iskrena riječ? Vječno pitanje i vječno bez pravog odgovora. Da sam pesimista rekla bih da se život uglavnom sastoji od malih pa i onih većih laži. Zlo pobjeđuje dobro, istina je precijenjena, dobrota je smiješna i naivna, zavist i ljubomora vladarice su "velikih", nepoštenje uzdiže se iznad pravednosti, skandal i niske pobude pobjeđuju tužne životne priče ...

Mogla bih tako nabrajati danima ali ne isplati se jer onih koji su toga svjesni, tako malo ima. Na svu sreću nisam pesimista već optimista...ma što to značilo u pravom smislu riječi.

Bila sam seksualno zlostavljana a da toga nisam bila svjesna. Žalosna je ova izjava, zar ne? Pa ipak, itekako je stvarna i dogodila se često puta...ne samo meni, već i drugim curicama iz mog razreda.

U osnovnoj školi učila sam ruski jezik, ne po mom izboru, već smo svi tako morali. Predavao nam je učitelj srednjih godina koji je bio poznat po užasnom zadahu iz ustiju i po tome što je jaaaaaaako volio dirkati curice, pogotovo one koje su bile malo više razvijenije.

U razredu, za vrijeme nastave, donekle se kontrolirao (recimo to tako) pa ipak još i sad pamtim njegove prodorne poglede i strah od toga kad će me pozvati na ploču jer je tada znao iskoristiti situaciju i dvosmislenim dodirima uznemiravao me je.

Isto je bilo vrlo nezgodno dok smo pisali neki sastav jer se znao zaustaviti kraj neke curice, sagnuti se prema njoj i dirati je po zabranjenim dijelovima tijela. Uz to sve morali smo trpjeti njegov užasan zadah iz ustiju.

Međutim, najgore je bilo, toga smo se sve curice plašile, kad je završio sat a nas nekoliko curica (2-3) morali smo s njim otići u njegov kabinet...tobože pomoći mu nositi neke knjige.

I sad se naježim kad se sjetim tih užasnih trenutaka. Osim što nas je ispitivao o seksu, njegove ruke su mu bile posvuda na našim tijelima a mi naivne i bespomoćne curice sve smo trpjele. Nismo se usudile usprotiviti samo smo jedva čekali da nas pusti van.

Oni koji me poznaju upoznati su s time da obožavam stvarati (dizajne, animacije, slike itd.) u tome mi najviše pomaže program Photoshop u kojem se osjećam kao doma. Mislim da ne postoji stvar koju nisam sposobna napraviti u tom programu. Osim toga, pošto inače oduvijek crtam kreativnosti i ideje imam napretek.

E, sad, zbog čega o tome pišem. Legalni Photoshop je skup program iako se može skinuti besplatno na nekim stranicama i nije baš lako nekom početniku u njemu raditi. Preko mog Dragog (More ljubavi) saznala sam za besplatan i legalan program KRITA koji me je jednostavno oduševio.

Fali mi moj plavooki mornar i baš sam tužna što nisam pored njega. Bilo nam je divno...zajedno smo kuhali, šetali, spavali a ponajviše smo se mazili. Jedino me tješi to što sada mogu bilo kada otići kod njega i opet biti s njim zajedno.

Jedan dan smo imali i goste, moga sina i njegovu djevojku. Iako su već bili u Rijeci ovaj puta su je daleko bolje upoznali i jaaaaako im se dopala. Pred kraj smo išli u jedan divni restoran i pošteno smo se najeli...i sad mi sline cure hehehehe. A sada slike: