Zna se svakom dogoditi da je loše volje, ništa mu ne paše, sve mu smeta...ukratko sav je nikakav i za ništa. Isto tako svatko se s takvim raspoloženjem na neki svoj način suoćava i bori.
Znaju pametni ljudi savjetovati da treba sjesti, brojiti do deset i onda tek reagirati. Ovo se odnosi na neke malo manje važnije situacije. Na pr. kad vas djeca razljute svojim ponašanjem i sl. Zadržat ću se na ovome jer ne bih voljela započeti raspravu o nekim daleko važnijim, tužnijim, i problematičnijim situacijama iz života.
Moj sin dok je bio klinac pa sve do puberteta bio je svima poznat po svom temperamentu s kojim je mnoge dovodio u vrlo nezgodnu situaciju, pogotovo nas roditelje. Kad god se dogodila u ulici (gdje smo prije stanovali) neka nepodopština, svi su prvo došli na naša vrata.
Sjećam se jedne situacije koja se dogodila u kući, ne sjećam se točno što je bilo u pitanju ali znam da me sin totalno izludio svojim ponašanjem a ja, sva očajna udarila sam po naslonjaču drvene stolice (jer nisam htjela udariti sina) i to toliko snažno da sam slomila prst.
Naravno, prst mi je natekao i ja morala u traumatološku bolnicu gdje su ustanovili da sam stvarno slomila prst, dali mi longetu ali najviše su me ispitivali što se zapravo dogodilo jer su mislili da mi je to suprug napravio hehehehee.