A baš smo se lijepo napričale
17.06.2020.
Jučer me posjetila poznanica s kojom se dugo nisam vidjela. Nekad mi je bila susjeda. Kako to već ide, pozdravili smo se onda je ona sjela za stol i dok sam kuhala kavu ona je pričala i pričala.
A ja svako malo kimnula glavom, pa je pogledala nešto sam promumljala i kad je kava bila gotova nastavili smo se družiti tj. ona je i dalje pričala a ja povremeno nešto dodala u smislu: hm, da, je je...pa malo ubacila smiješak ili zagonetni pogled.
Kad god sam uzela zraka da napokon progovorim, uz sav napor i trud nisam uspjela pa sam opet prešla na ona kratka mrmljanja i kimanja glavom. Najviše je bilo interesantno što mi je znala postaviti neko pitanje ali prije nego što sam uspjela odgovoriti, ona je to učinila umjesto mene.
To je trajalo cca dva sata ne računajući sam odlazak iz stana jer taj dio je trajao cca pola sata. Nisam baš sigurna ali vjerujem da nisam uspjela progovoriti 3 cijele kratke rečenice za cijelo to vrijeme.
Ah ah, ta moja pamet...pa zaboravila sam spomenuti i njen oproštajni govor na samom hodniku koji je otprilike trajao frtalj ure dok sam ja držala vrata, smijuljila sam se k'o glupača i jedva čekala da zatvorim vrata iza nje.
Sad vas ja pitam otkuda takvim ljudima, koji ne znaju stati i koji vam ne daju šanse progovoriti, sve te riječi koje izlaze iz njihovih ustiju??? Gdje pronalaze sve te teme tako brzo? I kad napokon stanu, kažu zadnju rečenicu: "A baš smo se lijepo napričale"??????
