Tvornica Škode je osnovana davne 1894. godine pod imenom Laurin & Klement. Osnivači su Václav Laurin i Václav Klement koji su osnovali poduzeće za popravak i proizvodnju bicikala. 1964. Škoda je završila gradnju nove tvornice po kojoj se ubrajala među tada najmodernije tvornice u Europi.

Jeste li se ikada zamislili na time da je daleko lakše drugog savjetovati nego samog sebe? Vjerojatno za to postoji koji razlog. Ja samo znam kako nekad ispadnem jako pametna, pod navodnike hehehehhe, kad drugima kažem što bi trebali ali sebi često ne mogu pomoći.

Hm, hm, zbog čega je to tako? Možda jer je najteže sebe shvatiti. Inače imam takvu facu da mi se, ne samo poznanici, već i nepoznati ljudi rado povjeravaju. Nekad to ispadne smiješno jer ako sam u tramvaju i trebam sići na sljedećoj stanici, neugodno mi je osobu prekidati u priči. Ponekad saznajem čak cijeli životopis neke osobe. Ok moram biti realna zna to biti i zanimljivo.

Jednom davno pisala sam biografiju jednog starčeka, to je trajalo cca 10 godina. Njegova je žena otišla na onaj drugi svijet a on je osjetio silnu potrebu da piše o svom životu s njom. Ponekad me platio, ponekad i nije ali na kraju kad je prodao svoju kuću sve mi je nadoknadio.

Tada sam shvatila jednu bitnu životnu pouku. Tek kad izgubiš neku osobu, u njegovom slučaju to bila supruga, shvatiš i počneš istinski cijeniti koga si imao uz sebe. Kajat ćeš se za svaku zlonamjernu gestu i izrečenu riječ prema toj osobi. To je u biti ta savjest od koje nitko ne može pobjeći.

Napokon je kupaonica gotovaaaaaaaaaaaaaa! Zidovi su pojačani knaufom. Još samo da nabavim neke potrebne i nepotrebne stvarčice i bit će sve cik-cak. Majstori su bili jaaako simpatični, dragi i što je najbitnije...radišni i pedantni. Najviše vremena otišlo je na skidanje starih pločica. Sad malo odmora pa se bacamo na kuhinju i tko zna na što još.

Kad god sam mogla dolazila sam na blog ali naravno za napisati novi post zaista nisam imala vremena. I kao što sam obećala, evo nekih slika vezanih uz preuređenje moje kupaonice:

početak - (stara kupaonica)

Dragi moji blogeri prisiljena sam se maknuti na jedno vrijeme s bloga jer sutra mi počinju veliki radovi u stanu. Ne samo da će se raditi na kompletnom preuređenju cijele kupaonice već će se radovi proširiti na skoro cijeli stan...nova kuhinja, pločice, krečenje itd. i sl.

Zaista ne znam hoću li se moći javljati (niti nemam pojma koliko će to trajati) ali budite sigurni da ću svaki slobodan trenutak iskoristiti za to. Kad bude sve gotovo, uslikat ću i objaviti vam slike. Hvala na razumijevanju i znajte da vas volim.

Iskrenost + uvažavanje međusobnih različitosti + tišina između vas + razumijevanje da duga razdvojenost ne znači kraj prijateljstva + bez straha od neslaganja =

Dragi blogeri ono što sam željela, poručila sam vam u prošlom postu i duboko se nadam da ćemo svi mi dobro razmisliti o daljnjim potezima. Idemo dalje u nove pobjede sa što manje nesporazuma i svađa, može?


No, da vam javim jednu lošu i jednu dobru vijest.

Neka prva bude ona dobra. Moja jedna kćer koja radi u zdravstvu i prije godinu dana upoznala je jednog Talijana, koji ima svoju profitabilnu firmu i nema koronu (!), te koji NIKAKO ne odstupa od toga da joj uzvrati uslugu (prijateljsku u vezi zdravlja) da nam sredi cijelu kupaonicu i to za vrlo malo para tuto kompleto! Možete li vjerovati?

Halooooo ljudi, blogeri...preuzmite kontrolu nad sobom! Znam da je teška situacija, svi se u njoj nalazimo ali čemu toliko dodatne i nepotrebne negative???

Ne mogu vjerovati što se sve događa na blogu. Koji su to niski udarci, vrijeđanja, prijetnje, anonimni komentari pune mržnje...čemu sve to? Dajte se skulirajte ljudi, niste mala djeca! Kako vas nije sram?

Odjednom, neki se prisjećaju davnih dana i svađaju se sami sa sobom. Kuju se zavjere kao da je pravi rat. U biti svi oni samo rade od sebe velike budale, oprostite na izrazu ali svojim ponašanjem ne zaslužuju ljepše riječi. Na koga se odnosi ovaj post? Bez brige, sami će se oni već prepoznati.

Ako je korona i izolacija nije rat nit smak svijeta. Nije lako ali nemojmo si situaciju još više otežavati. Budimo podrška jedno drugom!

Ako niste znali u Češkoj ima veliki broj nudista. Hebiga, volimo se skidati i pokazivati svoje čari hehehehee. Zato i ima toliko puno češko-hrvatskih brakova jerbo Čehinje se na plaži skidaju do gola i tako love hrvatske muškarčine.

Ja skrušeno priznajem da sam iznimka, kupam se gola samo navečer pod mjesečinom. Čuje se muzika s kafića na plaži a mi golišavci, Morski i ja, uživamo u toplom moru kao od majke rođeni.

No, da se vratim na početak. Mi Česi otporni smo na hladnoću i već se kupamo i sunčamo u rijekama, jezerima itd. međutim, pošto vlada ova hebena korona moramo nositi masku. Dakle goli možemo biti ali ne bez maske hehehehee.

Jeste li zadovoljni svojim imenom? Ja jesam, odgovorno i ponosno tvrdim. Uvijek sam voljela neobična i nesvakidašnja imena i zbog toga sam zahvalna roditeljima točnije rečeno ocu koji mi je dao strano ime iz nekog filma ali moram skrušeno priznati da kad sam bila klinka nije baš tako bilo.

Kad smo se znali igrati moje prijateljice si davali obična češka imena na primjer...Hana, Jana, Dana...ali ja sam bila iznimka. Čas sam se zvala Dantea ili Nataliena pa i Karliana, međutim, kad sam u školi na satu zemljopisa čula ime Kilimandžaro, s kojim sam jednostavno rečeno bila očarana, od tada sam se odazivala samo na to ime.

Nikakva razuvjeravanja i podrugivanja (pogotovo od strane dečkiju) nisu pomagala od tada su me svi morali zvati baš tim imenom. Uopće me nije bila briga što drugi misle...zvala sam se Kilimandžaro i gotovo.

Dugooo sam razmišljala da li bi bilo pametno da vam napišem ovaj post, na kraju sam odlučila da ipak budem. Znate da me jedno vrijeme nije bilo na blogu a onda sam se ipak vratila i obrisala cijeli moj blog teuta. Nisam to učinila iz hira već zbog čudnovate slučajnosti tj. da se datum kreiranja tog mog bivšeg bloga podudarao s tragedijom zbog koje jedno vrijeme nisam bila na blogu. Čudno ali istinito.

Nakon te tragedije puno toga se promijenilo u mojem životu ali ne želim vam o tome pričati, bit će već vremena i prilike za to, korak po korak. Želim vam opisati jednu vrlo zanimljivu situaciju iz koje sam puno toga naučila.

Trebala sam se testirati kod psihologa što sam i učinila, znate već kako to ide. Ali jedan detalj je bio skoro pa sudbinski. Ispred mene je bila ploča s rupicama u koje sam trebala utisnuti razne šarene plastične oblike što brže i bez razmišljanja.

U prvi tren sve mi je bilo besmisleno, ali vremenom je sve išlo brže i uskoro sam sve oblike imala smještene na ploči. I znate što se dogodilo?
Nemam pojma kako ali složila sam savršenog klauna.

Aprilililiiiiiii je prošao, lijepo smo se nasmijali i zabavili, bar većina a sada pak malo o drukčijim temama...malo realnijim. Ne bih baš pisala o koroni (već mi je puna kapa nje i više od toga)...ajmo malo zaviriti u prošlost, moju naravno iako se tiče i mnogih drugih na neki način.

Dakle, nekad davno pisala sam priče, kolumne i još ponešto za jedan erotski časopis. Upravo ono "ponešto" meni je bilo najzanimljivije, možda će i vama biti.

Dakle dragi moji blogeri, dragi admine, drago uredništvo bloga.hr....Aprilililiiiiiiiiiiiiii svima vama! Heheheheeeeeeeeeeeeeeee...nadam se da nema ljutnje?

Jučer sam razmišljala kako zafrknuti sve vas moje drago društvo i onda sam se dosjetila i otvorila novi blog Mala Florami koji je danas na naslovnici kao blog dana heheheheehee...bome zasluženo, jel'da. Nadam se da se slažete.

Za njega nitko nije znao čak ni moj dragi Morski (oprosti mi srećo). Bilo je divno čitati ljubavne pjesmice koje mi pisao andrijano, čitati ljutitu Jeku ili možda Anaboni (kod nje se nikad ne zna hehehehe)?

Tko će znati hehehehe, pa čak mi je došao moj najljući "neprijatelj" freshcayg na koga se nimalo ne ljutim, nadam se da niti on na mene. Nekad se podbadamo ali ja ga i dalje poštujem kao blogera i osobu, vjerovao on ili ne.