Bome nekad i je kasno...

29.04.2020.

Jeste li se ikada zamislili na time da je daleko lakše drugog savjetovati nego samog sebe? Vjerojatno za to postoji koji razlog. Ja samo znam kako nekad ispadnem jako pametna, pod navodnike hehehehhe, kad drugima kažem što bi trebali ali sebi često ne mogu pomoći.

Hm, hm, zbog čega je to tako? Možda jer je najteže sebe shvatiti. Inače imam takvu facu da mi se, ne samo poznanici, već i nepoznati ljudi rado povjeravaju. Nekad to ispadne smiješno jer ako sam u tramvaju i trebam sići na sljedećoj stanici, neugodno mi je osobu prekidati u priči. Ponekad saznajem čak cijeli životopis neke osobe. Ok moram biti realna zna to biti i zanimljivo.

Jednom davno pisala sam biografiju jednog starčeka, to je trajalo cca 10 godina. Njegova je žena otišla na onaj drugi svijet a on je osjetio silnu potrebu da piše o svom životu s njom. Ponekad me platio, ponekad i nije ali na kraju kad je prodao svoju kuću sve mi je nadoknadio.

Tada sam shvatila jednu bitnu životnu pouku. Tek kad izgubiš neku osobu, u njegovom slučaju to bila supruga, shvatiš i počneš istinski cijeniti koga si imao uz sebe. Kajat ćeš se za svaku zlonamjernu gestu i izrečenu riječ prema toj osobi. To je u biti ta savjest od koje nitko ne može pobjeći.



Koja je poanta ovog posta? Probajte sami odgovoriti na to pitanje. Uostalom, ne mora ni postojati, jel' da?

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.