Komentari

sakurra.blog.hr

Dodaj komentar (68)

Marketing

  • teuta

    Učimo cijeli život i na kraju umiremo bedasti...

    avatar

    29.04.2020. (12:04)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Ja bih to ovako opisao ...
    Čovjek uđe u životnu kolotečinu i misli da sve ide svojim tokom, onako kako bi valjda trebalo biti. U toj prepuštenosti životnoj rijeci da nas nosi jednostavno živimo i mislimo kako je sve u redu. Tek kada nas rijeka nanese na sprud, kada ostanemo nasukani i sami, shvatimo da smo trebali plivati, da smo trebali birati mirnije i ljepše tokove ...
    Ako i znamo šta bi mijenjali u svom životu, lakše je to vidjeti u drugima i pretvoriti se u savjetodavce.
    Na žalost, svatko život uči na vlastitom primjeru i tek na kraju ili pri kraju shvati da je možda mogao imati i ljepši život da je znao, da se potrudio ...
    Ljubim te Ljubavi moja

    avatar

    29.04.2020. (12:04)    -   -   -   -  

  • groggy

    jako dobar post

    avatar

    29.04.2020. (12:18)    -   -   -   -  

  • teuta

    groggy...Hvala ti prijatelju. Jako cijenim tvoje mišljenje. LP:)))))))))

    avatar

    29.04.2020. (12:21)    -   -   -   -  

  • teuta

    More ljubavi...Je, istina ali pitanje je da li ikada i nauči...nekako se pribojavam da to nije baš tako lako.
    Ma koliko puta pali, koliko puta se digli, koliko puta savjetovali druge...nekako se na kraju svodi na isto. Puseeeeeek.

    avatar

    29.04.2020. (12:24)    -   -   -   -  

  • agava

    Da, ciheli život učimo i učimo
    ...ja sam u fazi kad se suočavam sa tonama nepoznanica i neću stići sve naučiti...
    onda primjenjujem formulu :
    - boli me brigica :-)))))

    avatar

    29.04.2020. (12:24)    -   -   -   -  

  • teuta

    agava505...Možda je to i poanta života, možda naučimo u sljedećem životu...tu se pak stvara nova dilema tj. postoji li zaista nirvana? LP:))))))))))))

    P.S: Tu istu formuli mnogi od nas koriste hehehehe...

    avatar

    29.04.2020. (12:30)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Krasno je to napisao tvoj Dragi...teško je spoznati samog sebe, a kamo li druge, no za prolivenim mlijekom ne treba plakati, kao što znamo ;)))
    Vrijeme liječi sve, osim smrti - nakon toga se zaista možemo samo kajati...
    Poanta bi bila - biti dobar prema sebi i drugima oko sebe, tako da kajanje nikad ni ne osjetimo :))

    avatar

    29.04.2020. (12:38)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    Ne znam šta da napišem sad...Previše pljusaka i gubitaka sam doživjela da bih se znala ponašati...A sad pogotovo...Nešto očito nisam shvatila jer taman kad mislim da sam posložila neke kockice u glavi život mi opali pljuščinu od koje se neću skoro oporaviti....

    avatar

    29.04.2020. (13:03)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Odličn post, draga moja @teuta;
    nikad, nikad ne dozvoliti da bude prekasno...to je bit svega! :)

    avatar

    29.04.2020. (13:07)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Da, to je stara narodna ljudi uče cijeli život i umru ko budale :) a zašto je to tako to je misterij iz dosjea x haha. Ti onda spadaš u rijetku kategoriju ljudi kojima se slučajni putnici u tramvaju otvaraju. Imao sam ja isto slučajeva da "upadnem" u priču s nekim u tramvaju,samo niti blizu toga da mi se ispovjeda o svojim privatnim stvarima. Što se samospoznaje tiče moguće je konstantno sami sebe spoznajemo vjerovatno u svakom danu :))

    avatar

    29.04.2020. (13:10)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    U jedno sam siguran ... Da mi se roditi stotinu puta i da mogu birati, svaki puta bih odabrao put koji vodi prema tebi.
    Ljubim te

    avatar

    29.04.2020. (13:53)    -   -   -   -  

  • eum

    Da, mnoge je zadesila ona kletva: dabogda imao pa ne imao! To je vid spoznaje onima koji nisu cijenili ono što su imali. A, tvoja "štorija" posta je o tome da smo kao ljudi upućeni jedni na druge i da smo po tome društvena bića koja mogu pomoći i pomažu drugima tamo gdje oni sami sebi ne mogu pomoći. Tp

    avatar

    29.04.2020. (14:07)    -   -   -   -  

  • teuta

    Mayday...Jako lijepo si to napisala. Eeeeh, kad bi bar bilo tako tj. da naučimo, prihvatimo i nema potrebe se kajati. LP:))))))))))

    avatar

    29.04.2020. (14:16)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prozor u svijet...Slično se osjećam i ja ali neću se žaliti jer može biti još daleko gore. To me u biti spašava, kad mi je najgore sjetim se onih kojima je daleko gore...LP:))))))))))

    avatar

    29.04.2020. (14:18)    -   -   -   -  

  • teuta

    Violenta...Hvala ti draga. Baš tako, to bi bio najbolji recept međutim u praksi nikad nije tako. Nekako uvijek kaskamo za životom i spoznajama, jel'da? LP:)))))))

    avatar

    29.04.2020. (14:20)    -   -   -   -  

  • teuta

    Lucid-Theatral...Spoznati sebe i naučiti o tome nešto korisno dvije su različit stvari. Ali ruku na srca, nije ni to loše, da bi mogao nešto shvatiti i popraviti moraš spoznati.
    Nevjerojatno je koliko puta sam bila u situacijama u kojima su mi se ljudi povjeravali...nekad je to simpatično sva se raznježim ali nekad bome zna biti i malo dosadno hehehehe...LP:))))))))))))

    avatar

    29.04.2020. (14:24)    -   -   -   -  

  • teuta

    More ljubavi...Dale, vidimo se u sljedećem životu jer sam sigurna da nisam postigla nirvanu. Vidimo se ispod sata hehehehe...Pusaaaaaaa.

    avatar

    29.04.2020. (14:26)    -   -   -   -  

  • teuta

    EuM...Nekad davno čula sam da je najopasnija osveta ili "kletva" upravo ona koju si napisao: "Dabogda imao pa ne imao!"
    U njoj ima puno istine i svi mi bi trebali znati da se možemo naći u toj situaciji ali mi ljudi, kao i uvijek, razmišljamo na ovaj način: "Ma neće se to valjda meni dogoditi"
    Lp dragi prijatelju:))))))))))))))

    avatar

    29.04.2020. (14:30)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Ne samo da se vidimo. Biti će toga i više ...

    avatar

    29.04.2020. (14:32)    -   -   -   -  

  • isabel

    uh draga Tay, ovo je za mene osobno jedan od težih postova,ako ne i najteži s obzirom na temu tako da i ja kao i Prozor u svijet ne znam što odgovoriti osim da ,zaista, kada se primi previše i pljusaka i gubitaka kako je to fino rekla Prozor u svijet ,onda se gubi svaki osijećaj za trenutno (čitaj sadašnje ) stanje i života i svijesti pa ako hočeš i emocija ,ne bih se složila s, netko je to gore rekao, a sad mi se ne da tražiti tko,a nije niti bitno, da vrijeme liječi, e pa ,tko god mi, osobno to kaže, u facu mu reknem; Lažeš, niš ono ne liječi, niti može ma koliko sporo ,ili brzo prolazilo, ono samo pripomogne i to tek minimalno, tek u tragovima, da se " nesvijest bola" nekako podnosi i nosi kao teret do posljednjeh udaha ,ili izdaha....
    teško je , zaista je teško o gubitcima ovako pisati, oni se žive, koliko god se ovo sad činilo suludo, živim svoje gubitke kako najbolje znam i mogu, grlim ih , sanjam ih, ponekad i pričam sa njima iako je to , znam, moj čisti monolog,al tako lakše utonem u kakav -takav san i tako se i lakše pokrenem za novi dan,
    ovo što tvoje drago MOre kaže;".... tek kada nas rijeka nanese na sprud, kada ostanemo nasukani i sami, shvatimo da smo trebali plivati, da smo trebali birati mirnije i ljepše tokove ...
    ako i znamo šta bi mijenjali u svom životu,
    ne mogu se složiti, jer i pored upravo sveg truda i plivanja ( čitaj borbe) upravo za mirnijim i ljepšim tokovima kako on kaže, tko je od nas taj koji može predvidjeti ,ne tuđih, već svojih budućih ne sat, ne dan, već minutu narednu života? ima li ga? postoji li?
    u jednom je tvoje MOre u pravu i meni da se rodim ne stotinu, već milijom milijona puta svaki put bih odabrala onaj put koji me vodio k njima,da k njima kao sinonimu mirnog, lijepog , sigurnog toka,
    grlim

    p.s. "...kletva kao vid spoznaje..."
    ne vjerujem u ovo dragi EuM, ne vjerujem pa sad nek me ovaj današnji dan prepun olujne kiše i učestalih gromova pogodi, ne postoji kletva, postoji nešto što svojim umom ,a niti emocijama ne mogu dokučiti, niti se više trudim shvatiti, osim snažnog osijećaja da
    apsolutno ništa ne ovisi niti o ljudskom trudu, niti radu , niti zalaganju, niti odricanju, niti svoj silini ljubavi koja se nosi,osijeća, daruje, dijeli, grli, kako god...

    avatar

    29.04.2020. (14:42)    -   -   -   -  

  • teuta

    isabel...Mislim da mi je sve jasno što želiš reći. Shvaćam te i mou ti priznati da isto mislimo.
    Kad sam pročitala beskrajno tužni post drage mi blogerice Prozor u svijet, postala sam neizmjerno tužna, čak i više od toga...zapravo niti ne mogu opisati tu tugu koju osjećam, isto osjećam kad se sjetim tvojih gubitaka, pa mojih i svih ostalih koji su unesrećili mnoge ljude.

    Da li vrijeme liječi, hm...ostala sam bez mnogih koji su mi bili neizmjerno dragi. U toj izreci , bar ja tako vidim i doživljavam, ima i istine ali ne u potpunosti.
    Na primjer 2014. g. tada sam bila spremna na sve da nestanem s ovog života ali netko drugi je htio drugačije, pa evo mene još tu. Boli i sada, jaaaaaaaako boli i uvijek bude ali eto mogu s time živjeti. Dakle, nešto istine ima u tome da vrijeme liječi rane ali nikad do kraja.
    Valjda je to tako namjerno učinjeno jer kako bi mi ljudi živjeli u neprestanoj boli i tuzi da je istog intenziteta?

    Eto mila Isabelči to je to. Šaljem jedan zagrljaj.

    avatar

    29.04.2020. (15:05)    -   -   -   -  

  • teuta

    More ljubavi...Tko zna, možda ću ja odabrati da živim na nekoj drugoj planeti? Nikad se ne zna.

    avatar

    29.04.2020. (15:07)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Znaš valjda kakav je njuh kod nas bikova. Našao bih te makar bila u najdaljem kutku. Čini mi se da još uvijek osjetim miris tvoje kose na jastuku.
    Pus pusek i pusinek

    avatar

    29.04.2020. (15:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Postoji lu grijeh propusta, pitala sam se napisala o tome esej.... evo djelića teksta...

    Tugom smo, ispisivali epitafe. Ostali su grobovi
    humci gorke istine, prazna mjesta za trpezom zbilje,
    strune žalovanja, i molitva za oprost grijeha propusta.

    I neka ga više ne bude... Za života prijatelju za života... :)

    avatar

    29.04.2020. (15:29)    -   -   -   -  

učitavam...