Dugooo sam razmišljala da li bi bilo pametno da vam napišem ovaj post, na kraju sam odlučila da ipak budem. Znate da me jedno vrijeme nije bilo na blogu a onda sam se ipak vratila i obrisala cijeli moj blog teuta. Nisam to učinila iz hira već zbog čudnovate slučajnosti tj. da se datum kreiranja tog mog bivšeg bloga podudarao s tragedijom zbog koje jedno vrijeme nisam bila na blogu. Čudno ali istinito.
Nakon te tragedije puno toga se promijenilo u mojem životu ali ne želim vam o tome pričati, bit će već vremena i prilike za to, korak po korak. Želim vam opisati jednu vrlo zanimljivu situaciju iz koje sam puno toga naučila.
Trebala sam se testirati kod psihologa što sam i učinila, znate već kako to ide. Ali jedan detalj je bio skoro pa sudbinski. Ispred mene je bila ploča s rupicama u koje sam trebala utisnuti razne šarene plastične oblike što brže i bez razmišljanja.
U prvi tren sve mi je bilo besmisleno, ali vremenom je sve išlo brže i uskoro sam sve oblike imala smještene na ploči. I znate što se dogodilo?
Nemam pojma kako ali složila sam savršenog klauna.