TUŽNI KLAUN
04.04.2020.
Dugooo sam razmišljala da li bi bilo pametno da vam napišem ovaj post, na kraju sam odlučila da ipak budem. Znate da me jedno vrijeme nije bilo na blogu a onda sam se ipak vratila i obrisala cijeli moj blog teuta. Nisam to učinila iz hira već zbog čudnovate slučajnosti tj. da se datum kreiranja tog mog bivšeg bloga podudarao s tragedijom zbog koje jedno vrijeme nisam bila na blogu. Čudno ali istinito.
Nakon te tragedije puno toga se promijenilo u mojem životu ali ne želim vam o tome pričati, bit će već vremena i prilike za to, korak po korak. Želim vam opisati jednu vrlo zanimljivu situaciju iz koje sam puno toga naučila.
Trebala sam se testirati kod psihologa što sam i učinila, znate već kako to ide. Ali jedan detalj je bio skoro pa sudbinski. Ispred mene je bila ploča s rupicama u koje sam trebala utisnuti razne šarene plastične oblike što brže i bez razmišljanja.
U prvi tren sve mi je bilo besmisleno, ali vremenom je sve išlo brže i uskoro sam sve oblike imala smještene na ploči. I znate što se dogodilo?
Nemam pojma kako ali složila sam savršenog klauna.
Psihologinja me pogledala i zamolila me moje mišljenje o tome. Jedno vrijeme nisam to znala protumačiti ali na kraju sam rekla: "Da, to sam ja! Klaun koji je na izgled nasmijan i veseo a u stvarnosti je potišten, tužan i osamljen..." Psihologinja me pogledala s divnim osmijehom na licu i pri toma je klimala glavom u znak potvrde.
